28.02.2006., utorak
Zaokret za 360!
„OK. Ja bih htjela da čujete moju priču, ali da ne mislite da je sve ovo od rata. Da sam nekad bila drugačija. A onda je došao rat, pa sam popizdila. Mnogi si popizdili, pa i ja. PTS postraumatski sindrom. Ajmo. Da bi dobio nešto „post“ traume, moraš imati traumu prije. Dobro. Ja ću vam reći svoju priču. I vi možete misliti što hoćete, ali, ako je moja priča trauma, i vaša je. Mnogo sam razmišljala o tome. Koliko ima smisla ostaviti Kikija? Što je to meni učinio Kiki? Što mu to ne bih mogla oprostiti? Preko čega ne bih mogla prijeći? Ali, treba li me netko mlatiti, vaditi mi oko vilicom, gasiti mi cigaretu na pički da bih ga napustila? Zašto ja ne bih ostavila Kikija jer je dobar? Poznat. Pročitana knjiga. Selo koje ne nestaje u plamenu. Rijeka koja mutno teče. Zvono na zvoniku koje se nikad ne kvari. Ivo Robić i Sedamnaest ti je godina tek. Zašto? Jeste li ikad, vi, žene koje ostajete, peglale nedjeljom uvečer dok je On ležao i lupao po daljinskom? Bole vas leđa, djeca su vani, struja nije plaćena, ni stanarina, On je debeo ili mršav. Poznat. Najprije ste sretne jer se hrpa neispeglanog rublja smanjuje. A onda zastanete. Pa s peglom u zraku…čekaj! Imam četrdeset! Ili pedeset! Ili trideset, jebi ga. Ispeglat ću ovu hrpu, sjesti i odmoriti leđa. A onda uvalit ovo suđe u mašinu, istuširati se i leći uz o v o. O v o me više ne zanima. A o v o je moja sudbina idućih deset ili dvadeset ili t r i d e s e t godina. Da li vam je palo na pamet, vama koje ostajete, vrućim glačalom pritisnuti njegovo lice i, dok on urla, zaključati vrata s vanjske strane i otići. Zauvijek! Nije? To vam nikad nije palo na pamet? Koje lažljive, lažljive, lažljive kurve! Koje kurve! Lažljive! Kome ja govorim? S kim ja navigam? Dobro. OK. Zašto lažete? Mislite da će vaša koma biti manja? Ako ste prevarile sebe, prevarile ste cijeli svijet? Kao da se svijet brine o vašoj frci. Jebe se svijetu za vašu hrpu neispeglane robe i majmuna s kojim ćete provesti ostatak života! A ovo, ovo što vi živite… ovo je život?! A ja sam, je li, kurva? Ja sam kurva jer ću sutra ujutro, točno u sedam, uhvatiti Mikija za jaja i otići. I zato sam kurva? A vi ste svetice.
……….
Ma, lažljivice jebene! Između vas i mene postoji jedna razlika. Ja odlazim, vi ostajete. Nisam bešćutna. Nije lako otići. Ja sam sa svojim Kikijem provela trideset godina. OK. Možda je i rat kriv.možda su mi svi ti smrdljivi leševi na ekranu i novinama pokazali koliko malo treba da se dvadesetogodišnje ili četrdesetogodišnje ili pedesetogodišnje tijelo pretvori u brdo crva. Ja stalno gledam televiziju. Deset godina gledam ljude s maskama. Izvlače mrtve s hrpe ili iz groba ili iz jame. Tako je bilo u ratu. A danas je mir u Hrvatskoj. Pa ljude ubijaju u bolnicama. Pa ih brzo zakopaju. A onda ih vade iz groba i lijesa da bi vidjeli kako su ih ubili američki dijalizatori. Kužite? Meni je pun kurac hrvatske smrti. Ja se smrti bojim. Ona je oko mene. Njušim je. Pipam. Osjećam. Vidim. Ja se bojim. Zato odlazim od Kikija Mikiju. Miki je mlad. Možda je od smrti dalje. Vi mislite da sam kurva. Kurve su lukave. One uvijek nađu neku ispriku zašto prodaju svoju pičku, umjesto…Umjesto?! Umjesto? Što?! Vi svoju pičku ne prodajete? Vi ste Crveni križ? Ma, dajte. Crveni križ ne dijeli pičke. Nego pakete. Uglavnom manje nego bi morao. Većinu paketa aktivisti prodaju i strpaju lovu u džep. A ni vi, gospođe, niste besplatne. Kuhate, peglate, perete, jebete se protiv svoje volje, prodajete se za status Udane Žene. Vi ste Udane Žene. I ja sam Udana Žena. Još malo. A onda ću opet biti Udana Žena. Ja vas razumijem. Ne možeš biti normalna žena ako nisi Udana Žena. U pravu ste. Ali, sve ima svoje granice. Moje dame, meni je pun kurac.“v.r.
- 12:45 - Komentari (25) - Isprintaj - #
tako je......... (tt69 28.02.2006. 12:51)
joj,joj.... (pantera 28.02.2006. 12:58)
hmmm...ako neka misli da bi bila sretnija ako se oslobodi, neka to i napravi. ipak žena sa godinama treba postaviti stvari tako da bude sve praktičnije ,a ne zanositi se glupostima.lako za reči , teško za izvesti. (lolina 28.02.2006. 13:35)
kao i sve u životu! (pantera 28.02.2006. 13:36)
a da ti lijepo i kikiju i mikiju pozabijas cavle i nadjes trecega...znas ono treca sreca...pusa zelena (Veliki Zeleni 28.02.2006. 13:51)
zeleni, treče mjesto čeka na tebe ;))), a i čavli :PPPP (pantera 28.02.2006. 13:54)
treČe? beš mene nepismenu... (pantera 28.02.2006. 14:00)
ako ne znas do tri preskoci na cetiri, valjda znas jos neki broj (Veliki Zeleni 28.02.2006. 14:01)
mmm jok, ja mutavo stvorenje! (pantera 28.02.2006. 14:08)
ma da mutavo...zeleno od jaja na vise (Veliki Zeleni 28.02.2006. 14:31)
misliš? (pantera 28.02.2006. 14:39)
stojim pred zrcalom i sam sebi ne vjerujem...zeleno i gotovo (Veliki Zeleni 28.02.2006. 14:48)
a kaj se je oprala ona boja koju sam ti jučer nanjela? (pantera 28.02.2006. 14:49)
ostalo i ponesto crvenkaste, valjda je bila losa pitura... (Veliki Zeleni 28.02.2006. 14:52)
A zašto ne biti sama, svoja, slobodna? Zašto uvijek nekoga držati pod ruku ili za muda? Pozdrav! (misko 28.02.2006. 14:55)
dobro pitanje, misko. odgovor će nam dati njegovo veličanstvo, gospodin Zeleni! (pantera 28.02.2006. 14:56)
cavli su u pitanju... (Veliki Zeleni 28.02.2006. 15:03)
zeleni, ajde više dođi s tim čavlima tu i da riješimo stvar,a pritom snimimo novi nastavak "A je to" (pantera 28.02.2006. 15:08)
morati cemo cavle zamijeniti necim meksim...dosta sam patio (Veliki Zeleni 28.02.2006. 15:29)
ok, štapići za uho direkt u sridu. može? (pantera 28.02.2006. 15:44)
Ma sunčice...ja neću lagati...evo priznajem da sam to često pomislila učiniti. Dakako, ja i moj suprug...imali smo itekakve krize i krizice...čak je došlo i do toga...da sam ga mislila napustiti....ali nešto se prelomilo,preokrenulo..i mi smo pozitivno uspjeli sve to riješiti. Dakle, itekako ti vjerujem da se tako osjećaš. A ako si toliko odlučna da ga napustiš...onda to i učini. Ja priznajem da nisam imala tu snagu da bih to učinila. Ali, sada toga ne žalim...dapače. U biti...on je bio taj (mislim na mog supruga) koji mi nije dao da odem.....i nisam....i sretna sam zbog toga. No, ja sam ja, a ti si ti, zar ne? Uglavnom želim ti iskreno da se to sve dobro završi. Pusica i topli pozdravček, cakana. Cmokkkk. (teuta 28.02.2006. 19:29)
"ljudski je život svijeća na vjetru, zakaj bi moj bil nekaj više." (pantera 28.02.2006. 22:03)
sestro po papcima mi, ti se pretvaraš u pravog literarnog genija!!! de, reci mi, šta je bilo kad si se čula s onim, a? ajde, reci, još bolje, šikni jedan post o tome! :))) a revat ti znači plakat ;) (Viz 01.03.2006. 02:29)
draga moja, pa i ja ponekad pogledam svoju ženu koja već treći tjedan za redom redovito zaspi na dvosjedu gledajući tv, svaki dan je slušam kako viče na djecu dok meni istu radnju predbacuje, uvijek su svi bolji od mene, uvijek sam kompariran sa najlošijima, ja nikad nisam ovo napravio, ja nikad nisam rekao ono iako ono je preko nekoliko puta napravljeno i izrečeno, i kaj sad.... gledam je i vjerovatno bi se i ona odjebala od mene, no nema kud, tu su djeca, tu su obveze, jebiga, zapela je kao i ja, navukli se na brak pa sad trpi. (legasvega 01.03.2006. 07:17)
iako mi laska kako mislite da je literarni uradak moj, morat ću vas razočarati. ne stoje badava navodnici na početku i kraju teksta, a ni inicijali :))))) sestro po papcima, napisat cu, naravski ;) (pantera, prof. 01.03.2006. 18:19)
27.02.2006., ponedjeljak
PRIHVATITI STVARNOST!
Bilo je to davno. Bilo je to tako davno da se, kada pokušavam zbrojiti godine, osjećam užasno starom. Bila sam gimnazijalka. Bio je student.
Iskreno, nisam ga se sjetila…ma, prošle su godine od mog zadnjeg sjećanja. Možda zato što sam otišla u drugi grad i zato što tamo nije postojalo ništa što me može podsjetiti na njega. I onda, poput udara vjetra, nalete sjećanja.
Kada bih pravila karakterizaciju njegovog lika izgledalo bi to nekako ovako: pažljiv, nježan, odan, sklon maksimalnom davanju sebe, iskren prijatelj, lojalan sin, dobar brat, inteligentan, ali…(naravno, sudbonosni ALI) u njemu nije bilo ambicija. Majka je uvijek odlučivala za njega. Studirao je malo ovo, malo ono nikada ništa ne privevši koncu. Mogao si s njim i lijevo i desno. Mogao si mu reći da se ne miče s mjesta i on bi to učinio. Školski primjer privrženog čovjeka, ali tako neinspirativnog. Tri godine smo proveli zajedno. Od toga sam godinu i pol pokušavala završiti (svoju) agoniju, ali tužni pseće-molećivi pogled mi je oduzimao svu snagu koju sam periodično skupljala.
Uspjela sam. Nekako sam izgovorila taj tekst toliko puta ponovljen u mojoj glavi. Gledao me s nevjericom u očima i prvi puta podigao glas na mene. Znala sam da mu je teško i nisam mu zamjerila zbog vike. Nije to mogao podnijeti. To je bilo previše i za njegovu majku koja me je, netom prije nego sam otišla kod njega u sobu i odrecitirala svoje, tužno pogledala i molila me da to ne učinim. Kako je znala? Jer ja sam se dobro trudila sakriti svaki znak nadolazeće kataklizme. Vjerojatno sve majke znaju. Iako, nisam vidjela ništa tako strašno u cijeloj toj priči jer bili smo mladi. Pa u prošlosti većine nas ostavljeni su tragovi drugih ljudi.
Nije bilo jednostavno. Nije završilo jednostavno. Zavlačili smo danima, a ja sam svakodnevno provjeravala je li dobro i svakog puta tražila u njegovoj sjeni znak oporavka i indiferentnosti. Nikada ga nisam našla. Zapravo, mislim da sam ga nesvjesno držala u agoniji, jer ja sam odlučila da je priča gotova, a nisam se udaljila od njega. Željela sam mu biti prijatelj, a on nije trebao prijatelja već osobu koju je volio. Tek kada sam postala zrelija uočila sam kako sam bila djetinjasta. Sebična smo mi vrsta. Ne znam. Nije mi to ni danas jasno.
Godine su prolazile. S njima i ljudi u našim životima. Ponekad me dotakla koja priča o njemu i ništa više. Nisam puno znala. Nisam ni željela znati. Nije mi bilo važno. Važno mi je bilo jedino da je dobro.
Prije kojih godinu dana naletjela sam na njegovu web stranicu. Tamo više nije bilo naših slika. Nije više bilo mene. Slike naše prošlosti zamijenila je ona. Djevojka s mora. Tipična lijepa Dalmošica. Bilo mi je drago jer sam na tim slikama ponovo vidjela onu njegovu sretnu verziju osmijeha. Bio je to moj stari XY i veselila sam se zajedno s njima…
Srela sam njegovu majku neki dan. Ispričala mi je trač. Zgranula sam se i nasmijala istovremeno. Ljudi kažu kako je ostavio djevojku, a ja muža i otišla kod njega. Osmjehnula sam se i rekla neka se ne obazire na puste priče zgubidana i kumeka. Na odlasku sam čula samo: -Voljela bih da ste ostarili zajedno…
Da. Ne. Ipak ne.
Znatiželja me otjerala na njegov site. Tamo više nije bilo nje, nije bilo njega, nije bilo ničega. Stranica više ne postoji. Jedina istina bapskih priča je bila da je opet ostao sam i ponovo izbrisao prošlost. Bilo mi ga je žao. Dobar je to čovjek.
Sanjala sam ga. Onaj njegov vedar i iskren osmijeh. Njegove vesele oči. Nakon mnogo godina poželjela sam ga vidjeti. Barem još jednom.
Možda…
- 15:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #
"...sve što se jednom izgubi,više se nikad ne nađe.."tako nekako ide stih i puno puta sam se u životu uvjerila koliko je istinit...a uspomene se ne gube,lijepo je u životu imati sjećanja koja ne nose gorčinu,koja izmame osmijeh.pozdrav,jako lijep post :) (snoviđenje 27.02.2006. 16:09)
istina...samo, voljela bih ponekada da nemam želju vratiti u prošlost... (pantera 27.02.2006. 16:20)
i što bi kad bi vratila prošlost?! Nastavila se mučiti? Uživaj radije sa sadašnjim - iz prošlosti si nešto naučila i to je to. (Aragorn 27.02.2006. 21:52)
ma, naravno A. htjela sam zapravo napomenuti kako nakon svih ovih godina nisam zaboravila tko sam bila i zašto sam sada takva kakva jesam :) starog prijatelja je uvijek dobro ponovo sresti :)) (pantera 27.02.2006. 22:20)
o da, sad kad si me rascmoljila ti se fino smiješ u zadnjem komentaru :P odlična priča a sad idem revat, hvala na pitanju (Viz 28.02.2006. 02:25)
sestro po papcima...čuli smo se...nakon sto godina :))))) (pantera 28.02.2006. 12:01)
25.02.2006., subota
volim vas oboje i tužna sam zbog vas...
25.02.2006., subota
Dragi moji, napisala sam jučer jedan podulji post, ali valjda je sudbina htjela da nisam bila u mogućnosti staviti ga na blog...Možda i bolje.
Htjela sam vam reći...Znam kako vam je, vjerujte mi. Draga, ti znaš kakva je moja priča. I znam da niste htjeli takav scenarij, ali neke stvari u životu ne možeš birati i nisi u stanju vršiti kontrolu nad njima.
Kada bih bila čarobnica (ili barem malo više vještica nego što jesam) odagnala bih sve teške i bolne uzdahe s kojima liježete u krevet.
No, nema tu utjehe...
Naučila sam da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane :)
Evo jednog malog pjesmuljka od Cesarića koja me je potakla da cijeli dan razmišljam o vama...
Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom; svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebi zgnjeci
I ne da mu prijeci u suze i rijeci.
Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrsce, zadrsce u njoj kadikad,
Ali u rijeci se ne javi nikad.
Dusa ga u se povuce i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bacen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
Volim vas i šaljem vam virtualni zagrljaj...
- 23:21 - Komentari (22) - Isprintaj - #
Bjudiful! :-))) Pozdrav (Ernest 26.02.2006. 14:32)
Prekrasna pjesmica. Medena....da ljubav liječi sve...moglo bi se tako reči....ali, nažalost...nemaju svi ljudi tu čast doživjeti takav uzvišeni osjećaj....zato se i kaže da vrijeme liječi sve. Svi znamo kako nas boli...kad nam se ljubav raspadne...tada zaista vrijeme učini tosta toga...da bi opet došli k sebi,naravno...uz prijatelje itd. Naravno....ali ostaje činjenica...da je upravo "ljubav" ta koja zaista može sve. Pusica i topli pozdrav. Cmokkkk. (teuta 26.02.2006. 16:08)
Da, medena....sve bi trebalo biti lijepo, ugodno...i djelovati toplo....No, najgore je kad čovjek je sebi najgori neprijatelj...kad u sebe ne vjeruje...kad sebe vidi ružnog i nepoželjnog.....jer nema samopouzdanja. Tada to nema nikakve veze s ljepotom, zar ne,medena? Pusica i topli pozdravček. Cmokkkk. (teuta 26.02.2006. 19:54)
Sreća je vjerujem što nemožemo čitati tuđe misli i nevidimo tugu ,onu pravu neutješnu , kao u svemu uglavnom smo površni i sebični bez obzira koliko to ne želimo. Kad bi bili svjesni sveg jada oko nas život bi bio još puno teži. pozdrav (gafi 26.02.2006. 22:32)
vjerujem gafi...od mraka crnih istina meni je draža laž koja nas obmanjuje... (pantera 26.02.2006. 23:16)
o hebemu draga, meni ništa nije jasno, valjda tako i treba bit... kako bilo bitno meni da si ti dobro jer ako nisi bit će belaja tako mi hladnih papaka! ;) (Viz 27.02.2006. 02:33)
ma, meni danas ništ nije jasno. Zove me buraz i veli :"E mala, spavaš? Daj mi donesi lopatu za snijeg." Kakvu lopatu? Buraz mi lud...a kad ono skijaški spust na mom balkonu...ništ mi ni jasno :) i papci su mi hladni :((((((( (pantera 27.02.2006. 09:45)
meni je sve jasno,,, i to od nekih 3,4 ujutro :( (bokyzg 27.02.2006. 10:14)
aha, pa baš mi šogorica veli da je vidjela nekoga u to vrijeme kak se šmuca po kvartu... (pantera 27.02.2006. 10:20)
pak moram vatat priključak. (legasvega 27.02.2006. 10:20)
legos?priključak? (pantera 27.02.2006. 10:26)
aaaa panterice daleko sam ja bio u to vrijeme od tvog kvarta...jako daleko :) (bokyzg 27.02.2006. 10:27)
ma nisi, pa u džepu sam ti ;) (pantera 27.02.2006. 10:30)
pa onda si i ti daleko bila od kvarta, ak si mi u džepu ;) (bokyzg 27.02.2006. 10:34)
ljubav lijeci sve, nadam se...pusica (Veliki Zeleni 27.02.2006. 13:00)
boky, jesmo se vratili? Zelenko- pusa vejika (pantera 27.02.2006. 14:06)
jesmo odavno već ;) (bokyzg 27.02.2006. 14:08)
a di smo bili? tak si me zdruzgal u džepu da nisam ništ vidla, a još manje čula? (pantera 27.02.2006. 14:14)
ne znam ni ja točno,,znam sam da je bilo punooo snjega :) negdje u goranskim krajevima.... (bokyzg 27.02.2006. 14:20)
samo da ti nekaj velim. kad me budeš drugi puta nekam vodil molim te da kaput odložiš na neko podobno mjesto,a ne da sjedneš na njega. ispala sam iz 3D. i...mogao si mi nekaj kupiti za jesti i piti... (pantera 27.02.2006. 14:23)
ne znam ja u čijem si ti onda kaputu bila :) ja svoj nisam skidao , haha (bokyzg 27.02.2006. 14:34)
da,da, dobra konstatacija! (pantera 27.02.2006. 14:49)
24.02.2006., petak
AJM SORI, SO SORI...AJ DONT NOU VOT AJ DO!
24.02.2006., petak
Pognute glave (tak da mi se šiške vleču po podu), skrušeno priznajem sve svoje fejliore i molim za oprost!
Ljudi koje molim za oprost (navodim ih redom (po težini grijeha)):
1. Maza
2. Boky
3. TT
He he, pa gle, nisam tak jako griješna. Samo, troje!
Ali, da....di sam stala? Aha! Da! Molim za oprost. Molim za oprost. Molim za oprost...
Jer...ja ne znam što činim!
- 15:26 - Komentari (19) - Isprintaj - #
aaaaaaaaaaaaa zakaj sam ja uvijek zadnja :))))))))))))))))))))))))))))) ) (maza69 24.02.2006. 15:31)
dobro, dobro....evo idem ispravit! (pantera 24.02.2006. 15:36)
hahah jeeeeeeeeeeeeeeeee ja sam janica :)))) prva....pusa mila...za vikend cuga....by (maza69 24.02.2006. 15:52)
koji veseli trio ;) (tt69 24.02.2006. 15:54)
Nemamo ti što oprostiti, ha ha. Neka ti samo uživaj i mi ćemo zajedno s tobom, medena. A ovlaž rećno...nisam uspjelaaaaaaaaaa!!!! Poludjet ću!!! To sam uspjela samo s onima kojima znam adresu. Upravo to me i zeza, kako da saznam njihov pravi naziv bloga. Eto ti....prerano se veseliš, ha ha, medena. Pusica i cmokkkk. U onom objašnjenju Velikog Zelenog...ništa se ne kužim, ha ha. Pusica. (teuta 24.02.2006. 15:58)
cuga? za vikend? pa jel ti nisi van zagreba, srećo moja? (mazi govorim) :)))) (pantera 24.02.2006. 16:15)
Ahaaaa....kužim...ma ti si najbolja!!!! Hvala ti srećice do neba. Ma volim te ko najslađu tortu...a znaj da jakooo volim torte, ha ha. Pusica srećo. Hvala ti. (teuta 24.02.2006. 16:44)
znači sad mogu? juhuuuuu! (pantera 24.02.2006. 16:58)
A šta si sagriješila???? Ciao! :) (:::josipa::: 24.02.2006. 19:01)
josipa-to ne znam ni ja ,a ni oni :) (pantera 24.02.2006. 19:53)
hehe...pa ti si enjđel ak tolko gresis..ne smijes se ko ja..hehe.. (tena313 24.02.2006. 22:51)
Odličan ti je blog! Za što se ispričavaš? :-) (Ernest 24.02.2006. 23:08)
ma to je neka naša interna zezancija. naime, maza,tt i boky je jedna grupica blogera s kojom se znam prepucavati pa nam se boky danas pokupio s bloga jer se kakti našao uvrijeđen (naravno, sve u šali) pa sam ja napisala ispriku za sva naša prepucavanja. poanta je u tome kaj me nije htio staviti u džep od kaputa i ponjeti me sa sobom daleko od zavrzlame. ma, sve je to šala ;). erneste, ako se budemo malo bolje upoznali preko postova, znat ćeš točno o čemu ti sad tipkam ;) (pantera 24.02.2006. 23:38)
nije mi to baš tak izgledalo,ko da uživaju,sat vremena šutnje ej!!!! pa možda sam ja gledo iz krivog kuta,ne znam,nisam mogo gledati iz bilo kojeg drugog kad sam vozio... ah,ma ja sam si to sve malkoc umislio....ajd pozdrav... (bouke12 25.02.2006. 00:08)
već sam se zabrinila što učini a onda vidjeh da nisi ništa :) (Viz Skalicheva 25.02.2006. 02:43)
a ni ti neznaš kaj činiš. tješi me to (bedaček 25.02.2006. 07:43)
pantero kaj se mene tiče, sve ti je oprošteno ;) (bokyzg 25.02.2006. 09:57)
boky, čim sam ovo pročitala....odahnuh! fala!pusa (pantera 25.02.2006. 20:45)
bedaček...ja polusvjesna svih stvari oko sebe. čujem i vidim samo ono što čelim čuti i vidjeti ;)))) (pantera 25.02.2006. 21:55)
21.02.2006., utorak
Sve za 0 kuna
Nisam fakat imala nekakve inspiracije za bacat pa zato i nisam htjela prikazivati konačnicu tipkanja. Nije da se situacija promijenila, samo mi se čini da ovaj puta imam možda nekaj za napisat. Napominjem- MOŽDA!
Dani mi prolaze brži nego sam navikla. Do laktova sam u blatu i glazurama, a peć hajca na 950 supnjeva i u stanu je za pop...! Onda me svi ispituju jel me trta zbog novog posla, jel ću ja to znati, koje face ću imati priliku sresti, koga ću upoznati i koji putevi će mi se otvoriti u životu s obzirom da sam upala u firmu koja nema šanse da propadne (to je jedina pozitivna strana te iste firme). No, sve su mi to glupa i infantilna pitanja jer i tamo rade SAMO LJUDI i po ničem se ne razlikuju od mene (kaj se fizionomije tiče, a uračunjivost ne bih komentirala jer me može zadesiti isto stanje ). Jedino koje ima smisla, od svega onoga gore navedenoga, je to da se bojim hoću li to moći, jesam li tome dorasla? Tješim se da je to vježbenički pa tamo i idem samo vježbati. Idući tjedan ostavljam dojam!
Druga stvar koja me je totalno pomakla u ludilo je priglupa frizerka koja zna sve raditi osim svog posla. Da je tomu tako prilažem sebe kao živi primjer! Po toj logici i ja mogu unajmiti prostor, zašarafiti nekakvu posudu i tuš, kupiti škare i češalj u Sve po dvanaest kuna, nabaviti neku jeftinjaru od šampona (tekući sapun od Balee) i da vidiš obrta! Šišanje samo 120 kn!
Ali, ali, ali...koj se klinac uopće čudim? To je odraz naše dežele! Sve je kod nas tak. Hoćeš jedno, a dobiješ ono kaj nisi tražio + to i platiš! I tko mi je kriv? Mogla sam se ošišati i sama i u konačnici bih izgledala isto! Ali u tom scenariju za samo 0 kn!
- 19:22 - Komentari (19) - Isprintaj - #
i? jel te trta novog posla? :P (catcher 21.02.2006. 21:05)
što je to vježbenički? (slaven 21.02.2006. 22:41)
taj osjecaj koji imas pred novi posao isti je osjecaju koji sam imao svaki puta kada sam se vracao sa godisnjega. pa naravno da ces moci. kad pogledas face oko sebe ne mozes ni zamisliti na kakvim sve poslovima rade a rekla bi da im ni kokosi na cuvanje ne mozes povjeriti...drugi puta stedi...zelena pusa (Veliki Zeleni 21.02.2006. 23:06)
mila ajdeee...hey....znas da bryes....ma tebe da je prpa neceg :))) joj...joj...ne vjerujem :)) a ne kuzim zasto si se šišala...zurka ti je bas bila ono...super!!!! a da smo znali da ti treba sisanje....mogla si me zvrcnut ;) (maza69 22.02.2006. 08:29)
tako dakle pantero, sad ćeš vidjet kak ćeš morat uvlačit pandže. nema režanja, ima da predeš ko mala mica. :P >:) (legasvega 22.02.2006. 09:03)
catch-pa ti si živ! da, ne, mmm, ne znam...nije mi svejedno, to sigurno. Slavene- to ti je period koji ti odredi država na ugovoru, za taj period daju sitnu lovu i očekuju od tebe da položiš državni, a onda ako imaš reće ostaneš raditi kod njih, a ako nemaš...Zelenko-ja bum tebe vodila sa sobom prvi radni dan da ih tamo sve zaplašiš! mazo-ma, ja sam ti trtaroš veliki, a zakaj šišanje- joj mila, ne znaš ti kaj sam ja sve radila sa svojom kosom...dobro da još imam koji busen na glavi.Legač- ja sam dobra cica maca, umiljata i uvijek predem. Ne znam gdje si ti osjetio moje pandže. pa uvijek sam te lijepo gladila po glavi.... (pantera2you 22.02.2006. 10:22)
ja mislim da ni jedna frizerka ne zna tak lose osisat ili ofarbat....da i nakon toga ti ne bi bila NAJLJEPSAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA AAA (maza69 22.02.2006. 11:01)
milaaaaa laaažeš! ali te svejedno obožavam ;) (pantera2you 22.02.2006. 11:10)
pantero, mene nisi potegnula sa pandžama, naprotiv. no savjet ide u pravcu samokontrole kad vidiš da te neka čangrizava službenica jebe vu zdrav mozak. nego, gdje ideš delat ak se smije znati. (legasvega 22.02.2006. 12:47)
hm...kak bih ti to rekla, a da ne bubnem u javnost? e da, daj mi se ponovo javi na mail...zbrisala sam tvoj :( (pantera2you 22.02.2006. 14:08)
mi sent a nju masaž! (legasvega 22.02.2006. 14:31)
korekšn, aj sent tu masaž sou ju kent forget! (legasvega 22.02.2006. 14:44)
oh darling! ju sent me nju masaž tvajs. so, hau i kan forget jor masaž nau? never mor! (pantera2you 22.02.2006. 14:50)
nek me grom pogodi ak lazem :))))) (maza69 23.02.2006. 10:26)
Imaj pouzdanja u sebe što se tiče novog posla...Svi se malo pribojavamo nečeg novog,nepoznatog..itd. Ali, sve će to proći već prvi dan. A frizeri...zato ja se lijepo sama šišam i uređujem..i dobro mi ide,zasada. Bar tako mislim, ha ha. Pusa i topli pozdrav. Cmokkkk. (teuta 23.02.2006. 16:01)
Think pink! Kako ne bi mogla, ni pomisliti da nisi dorasla! Trema, trta. Pa, stalo ti je, zar ne? Baci se na glavu i plivaj. I javi kako je bilo prvi dan. (Pjesma o jednoj mladosti 23.02.2006. 19:23)
ma tuži je!!! ako svi to rade šta ne bi i ti! e :) (Viz Skalicheva 24.02.2006. 00:31)
new job? (slaven 24.02.2006. 00:36)
yes, s! (pantera 24.02.2006. 09:37)
13.02.2006., ponedjeljak
ovoga puta dosta!
Vrijeme je da se krene. Previše je zaglušeno, sabito i bez prave vrijednosti. Da, vrijeme je da se krene. Ali čitamo se...to svakako.
Budite mi dobro :)
07.02.2006., utorak
Istina prestaje biti istinom kad u nju povjeruje više od jedne osobe!
Zamislite situaciju:
Upoznaš dvije osobe koje se mogu svrstati u onu kategoriju normalnih i dobrih ljudi. Zaintrigira te i jedna i druga, na prijateljskoj razini. I kreće štorija:
Prva osoba zna pola činjenica, druga osoba zna istu toliku količinu činjenica, ali činjenica druge vrste. Treća osoba zna cjelokupno činjenično stanje. Prva osoba je zamoljena od strane treće osobe prešutjeti nešto drugoj osobi radi njihovog prijateljstva. Druga osoba ne zna činjenično stanje glede prve osobe, a druga i treća osoba znaju nešto što su odlučile prešutjeti drugoj. Prva i treća osoba se dogovore kako će tajnu čuvati da treća osoba ne bi povrijedila drugu. Tada prva osoba zavoli drugu, druga prvu, a drugu osobu voli i ona treća+druga osoba voli treću. u svom tom kaosu tajenja činjeničnih stanja druga osoba prokuži treću i upita prvu kakvo je činjenično stanje glede treće osobe. Prva osoba pomisli kako je treća osoba sve otkrila onoj drugoj i otkrije činjenično stanje za koje su prvobitno znali prva i treća osoba. Druga i treća osoba započnu treći svjetski rat jer druga osoba shvati neke stvari o onoj trećoj. Prva osoba se rastuži jer nije htjela nikoga povrijediti.
Jeste li se snašli? Da, upravo takav je moj život zadnjih par dana.
Osobe drage, što da vam kažem?
Osobo druga- lakše dišem jer više ne moram živjeti u laži i sramiti se svaki puta kada te pogledam u oči.
Osobo treća-žao mi je, zaista. Nisam znala...Osjećam se bolje jer se od mene više ne traži da lažem, ali ne, nisam sretna što se klupko raspetljalo na taj način.
Možda da ste rekli jednu jedinu pojedinost...odigrala bih drugačije. Ostavila bih vas u vašem čarobnom svijetu gdje je sve svjetlucavo.
Žao mi je, ali u mom postupku nije bilo ni trunke zla.
Možda je u pravu bio Wilde kada je jednom prilikom rekao: Kakav bi to užas bio za čovjeka kad bi jednoga dana shvatio da je cijeloga života govorio-istinu! No, užas je moja furka!
Napisati ću samo još jednu stvar- ako želite razumjeti druge, razumjeti mene, počnite od sebe...
pusa
Danas...
Danas sam otišla do lege vidjeti kako on živi u tom virtualnom vrtu...Da, danas me uputio na jedan post. Sada plačem. Danas sam odlučila živjeti drugačije. Od danas nevažne stvari i ostaju takve. Nema više brige zbog gluposti, predbacivanja nečega za što nisi kriv, dokazivanje nedokazivog, trošenje vremena na osobe koje nisu to zavrijedile. Nema više.
Danas ovaj svijet poklanjam sebi, jednu suzu onoj čiji je tajo zauvijek zaklopio oči, osmijeh mom slavoncu u Podravini...
03.02.2006., petak
Koreografija života!
Ovako izgleda svijet s tobom, malena...
Vidimo se ;)
02.02.2006., četvrtak
Dobro je zvati se...
Lutam ja tak danas po Belom gradu (zgubim se više od jednom), tražim parking, ludujem (bojim se paukića), nakon sedam krugova sparkam se kam ne trebam…Dobro, autek me je dočekal tam gdje sam ga i ostavila. Malo lupljen, ali i ovak je sav zbuban pa još jedna rupa- koga briga! Nemam purgerske tablice pa sam na udaru svih sudionika u prometu. No i za to me zaboli…
Prošla sam opet neke već doživljene torture i konačno slijedi onaj dobar dio dana…E da, upoznah je, najzad! Ah, ta divna stvorenja!
Koja je šansa da nekoga nikad u životu nisi vidio, pričao tek nekaj malo (ništ previše tema koje život znače), a ta osoba ti je sjela kao da je poznaješ oduvijek? Koja je šansa da istoj toj osobi možeš reći ono kaj ni sam sebi nisi u stanju priznati? Ona je lagana (ne u tom smislu riječi, dragi muškarci), jednostavna, dobra, ona je baš onakva kakva zaista je…njezina slika stoji uz svaki pojam svih dobrih superlativa. Da, sretni su oni koji to dožive makar jednom. Eto, sretna sam ja… Djeluje li ovo kao neka čudna sapunica koju je u stanju izrežirati samo žena? Možda…ali ipak nije. I ne mogu reći koliko će to trajati. Ne znam jesmo li se jedna drugoj urezale duboko (bez obzira na to kratko vrijeme koje smo provele zajedno) ili je to bio tek jedan jedini susret, nikada više ponovljiv, ali sam sretna… i zahvalna… Kažem, nitko nam nije odredio rok trajanja, ali sam u svoj album pohranila još jedno prijateljsko lice, još jednu plemenitu gestu, još jednu divnu sliku…i kao takva živjet će u mom sjećanju zauvijek…
A sad draga, poem, kao što obećah (umoljava se cijenjena publika da se suzdrži od smijeha i zločestih komentara)…
Pomislila maza jednom kako pjesme znadem tkati
A ja tada pomislih:-hm, to ipak treba znati.
I odvažih se na taj korak
I već znadem, put je gorak
Al da dokažem i sada svima
Tko sve diplomu danas ima!
……………….
Mazo, ne mogu. Ostatak pjesme je bio strašan. Napisala sam još nekoliko strofa, ali….ne mrzim se baš toliko da ću sama po sebi pljuvati.
p.s. mazo, ona slikica gore…jel nas je dobro konobar uslikao danas? Mislim, čini ti se da smo ok ispale? Da sam znala da će biti toliko dobra i dostojna bloga, ljepše bih se obukla :)))))
p.p.s. ljudi, od sutra vam se aktivira novi virus Nyxem-E Windows i nastavlja se svakog trećeg dana u mjesecu. Napada Windovs XP, 2000, 98 i ME. Najčešće dolazi u attachmentima koji sadrže pornografske sadržaje (ko fol) i briše datoteke s podacima. Znači, otpuhnite prašinu sa spywarea, adwaera, malo firewalla i arhivirajte si podatke. Možda ne bu ništ...no, ja sam svoju zaštitu pokrenula! Dobro je živjeti s comp freakom!
01.02.2006., srijeda
Oprosti im jer ne znaju što čine!
„Čovjek je izmislio kotač da bi što brže pobjegao od sebe, a onda mu se dogodila povijest. Neki od nas uz tu opću, imaju još i svoju vlastitu, ne manje strašnu povijest od koje uzaludno bježe čitavog života. Zato mi je ulaz u kuću gdje sam odrastao oduvijek izgledao kao klopka.“ Zoran Ferić, Djeca Patrasa.
Nekako sam poželjela zadovoljiti znatiželju i shvatiti (saznati) koliko je ono losvegasko Uzimam uistinu Uzimam, a ne zapravo Uzimam, ali ne znam na koliko dugo. Je li brak postao modni krik ili je to priča kojom se plaše mala djeca koja su zbog neposluha kažnjena odlaskom u krevet bez večere i slušanjem o strašnim nemanima iz Bračne šume?
Da, udana sam i brak je za mene svetinja (bar ga još uvijek kao takvog doživljavam unutar sebe). No, do kada je on takav? Kada postaje mračna strana ulice i kada ljudi bježe ne onu sunčanu stranu? I zbog čega, zapravo, bježe? Je li taj bijeg opravdan i je li sam sebi svrha ili smo se umorili pa ajmo konačno probati nešto drugo što čudnovati restorani nude na menuu? Odgovori i shvaćanja će biti različiti, znam to. Da, možda čak doživim i koje priznanje jer, ruku na srce, nitko neće saznati pa zašto ne bih priznao/la?!
Gledam tako ja u ljude za koje znam kakvi su i što čine i pitam se što ih tjera na potpunu požrtvovnost ili na ludi izlet kod neke tamo koja ima svilene plahte drugačije boje nego što ih imaš ti doma? Nemojte pomisliti kako sam mišljenja da su samo muškarci naklonjeni nevjeri. S kim oni to varaju svoje žene, nego s nečijim tuđim ženama?! Znači, proces može biti i obrnut.
Nije mi više sexy! Ma, kad joj pogledam u dupe odmah se sjetim slavonskih oranica koje žedno čekaju kišu. E, da su joj sise samo malo veće…poput onih koje nosi konobarica iz birtije preko puta. Draga, dišeš li ti? Nisam čuo ni glasa od tebe u krevetu već zadnje dvije godine. Ma, žena mi izgleda kao da je uzela paletu sjenila i natrljala to po cijelom licu. Nikako da shvati da su maškare u veljači.
Uh, trbuh mu visi da jadan više nije u mogućnosti vidjeti ni vlastita stopala. A da si nekad opere noge? Ne zna li on ni jednu drugu pozu? Ajaj, pogledaj koliki mu je. Mojem mužu je prestao rasti u trinaestoj godini, dam glavu! Samo da me zgrabi tim mišićavim rukama i doživjela bih multiku, odmah!!!
Je li to kreće od toga? Od takvih jadnih primisli? Godine prolaze, a s njima i oni dobri fizički atributi. Kako moji, tako i mojeg muža. Bez iznimke. Naravno, nemam love za estetski nož pa zato nemam ni tu famoznu iznimku. Vjerujem kako ipak u većini slučajeva kreće s fizičkim preduvjetom, a završava s nečim puno gorim…i tu nema razlike kod spolova ni u godinama. Ok, zadovoljio si svoju fizičku potrebu jer ti je žena fakat zakazala u kućnoj radinosti, a kaj onda kada se fizika pretvara u kemiju? Nema tu neke određene formule. Kaj kad se fizika pretvorila u fiziku i dobijemo još jedno malo stvorenje koje prkosi svim zakonima gravitacije? Kaj onda? Lupamo glavom u zid s isprikom Da sam barem držao „zvijer“ u hlačama. Mogla sam jednom držati noge skupljene, a ne glumiti spravu u teretani!
Ajmo izračunati (nije teško)! Koliko smo ljudi povrijedili i učinili ih nesretnima (naravno, govorim o slučajevima kada nismo bili baš dobri provalnici i detektiv žena/muž nas razotkrije, ili smo pak toliko glupi pa priznamo (jesam za iskrenost, ali iskrenost isto graniči sa zdravim razumom i glupošću))? Koliko nesretnih i gnjevnih ostavljamo iza sebe? Jesmo li uvjereni da on/ona koja dolazi u futuru posjeduje sve kvalitete koje će nas uspjeti zadržati na lancu? Ne znam.
Možda, kažem MOŽDA, ima nešto u onoj izjavi Ljubav nema nikakve veze s tim i to zaista nema nikakve veze s njom/njim. Da, možda. To ostavljam vašem vlastitom sudu i vašoj percepciji osjećaja.
Moram priznati jednu stvar, tek kada sam se udala shvatila sam težinu filma Mostovi okruga Madison, tek onda sam znala, a gledala sam ga milijardu puta prije toga i nikada prije u meni nije osvijestio ono od zbog čega protrneš. Teško je to, vjerujem (i znam).
Zapravo, možemo li pouzdano obećati nekome da ćemo biti vjerni cijeli život i ispuniti obećano? Postoji li dobna granica kada si u stanju dati takvo obećanje i biti svjestan što si obećao? To je nešto na što ja odgovora nemam.
Ne, nisam svetica. Ne propagiram neku novu religiju. Ne zagovaram brak. Ne zagovaram preljub. Ne zagovaram vjernost. Čovjek sam. Žena sam. I meni se otme jedan mljac kada snimim dobrog tipa. I ja zavapim Ne uvedi me u napaaaast…
A jesam li ili bih li ili ne bih li otišla na tu drugu stranu ulice? E, to je već neka druga priča...
|
