Designed by 1971
 

VJEROVATI U PETRA PANA

 

 

 

28.02.2006., utorak

Zaokret za 360!

„OK. Ja bih htjela da čujete moju priču, ali da ne mislite da je sve ovo od rata. Da sam nekad bila drugačija. A onda je došao rat, pa sam popizdila. Mnogi si popizdili, pa i ja. PTS postraumatski sindrom. Ajmo. Da bi dobio nešto „post“ traume, moraš imati traumu prije. Dobro. Ja ću vam reći svoju priču. I vi možete misliti što hoćete, ali, ako je moja priča trauma, i vaša je. Mnogo sam razmišljala o tome. Koliko ima smisla ostaviti Kikija? Što je to meni učinio Kiki? Što mu to ne bih mogla oprostiti? Preko čega ne bih mogla prijeći? Ali, treba li me netko mlatiti, vaditi mi oko vilicom, gasiti mi cigaretu na pički da bih ga napustila? Zašto ja ne bih ostavila Kikija jer je dobar? Poznat. Pročitana knjiga. Selo koje ne nestaje u plamenu. Rijeka koja mutno teče. Zvono na zvoniku koje se nikad ne kvari. Ivo Robić i Sedamnaest ti je godina tek. Zašto? Jeste li ikad, vi, žene koje ostajete, peglale nedjeljom uvečer dok je On ležao i lupao po daljinskom? Bole vas leđa, djeca su vani, struja nije plaćena, ni stanarina, On je debeo ili mršav. Poznat. Najprije ste sretne jer se hrpa neispeglanog rublja smanjuje. A onda zastanete. Pa s peglom u zraku…čekaj! Imam četrdeset! Ili pedeset! Ili trideset, jebi ga. Ispeglat ću ovu hrpu, sjesti i odmoriti leđa. A onda uvalit ovo suđe u mašinu, istuširati se i leći uz o v o. O v o me više ne zanima. A o v o je moja sudbina idućih deset ili dvadeset ili t r i d e s e t godina. Da li vam je palo na pamet, vama koje ostajete, vrućim glačalom pritisnuti njegovo lice i, dok on urla, zaključati vrata s vanjske strane i otići. Zauvijek! Nije? To vam nikad nije palo na pamet? Koje lažljive, lažljive, lažljive kurve! Koje kurve! Lažljive! Kome ja govorim? S kim ja navigam? Dobro. OK. Zašto lažete? Mislite da će vaša koma biti manja? Ako ste prevarile sebe, prevarile ste cijeli svijet? Kao da se svijet brine o vašoj frci. Jebe se svijetu za vašu hrpu neispeglane robe i majmuna s kojim ćete provesti ostatak života! A ovo, ovo što vi živite… ovo je život?! A ja sam, je li, kurva? Ja sam kurva jer ću sutra ujutro, točno u sedam, uhvatiti Mikija za jaja i otići. I zato sam kurva? A vi ste svetice.
……….
Ma, lažljivice jebene! Između vas i mene postoji jedna razlika. Ja odlazim, vi ostajete. Nisam bešćutna. Nije lako otići. Ja sam sa svojim Kikijem provela trideset godina. OK. Možda je i rat kriv.možda su mi svi ti smrdljivi leševi na ekranu i novinama pokazali koliko malo treba da se dvadesetogodišnje ili četrdesetogodišnje ili pedesetogodišnje tijelo pretvori u brdo crva. Ja stalno gledam televiziju. Deset godina gledam ljude s maskama. Izvlače mrtve s hrpe ili iz groba ili iz jame. Tako je bilo u ratu. A danas je mir u Hrvatskoj. Pa ljude ubijaju u bolnicama. Pa ih brzo zakopaju. A onda ih vade iz groba i lijesa da bi vidjeli kako su ih ubili američki dijalizatori. Kužite? Meni je pun kurac hrvatske smrti. Ja se smrti bojim. Ona je oko mene. Njušim je. Pipam. Osjećam. Vidim. Ja se bojim. Zato odlazim od Kikija Mikiju. Miki je mlad. Možda je od smrti dalje. Vi mislite da sam kurva. Kurve su lukave. One uvijek nađu neku ispriku zašto prodaju svoju pičku, umjesto…Umjesto?! Umjesto? Što?! Vi svoju pičku ne prodajete? Vi ste Crveni križ? Ma, dajte. Crveni križ ne dijeli pičke. Nego pakete. Uglavnom manje nego bi morao. Većinu paketa aktivisti prodaju i strpaju lovu u džep. A ni vi, gospođe, niste besplatne. Kuhate, peglate, perete, jebete se protiv svoje volje, prodajete se za status Udane Žene. Vi ste Udane Žene. I ja sam Udana Žena. Još malo. A onda ću opet biti Udana Žena. Ja vas razumijem. Ne možeš biti normalna žena ako nisi Udana Žena. U pravu ste. Ali, sve ima svoje granice. Moje dame, meni je pun kurac.“v.r.



- 12:45 - Komentari (25) - Isprintaj - #
tako je......... (tt69 28.02.2006. 12:51)

joj,joj.... (pantera 28.02.2006. 12:58)

hmmm...ako neka misli da bi bila sretnija ako se oslobodi, neka to i napravi. ipak žena sa godinama treba postaviti stvari tako da bude sve praktičnije ,a ne zanositi se glupostima.lako za reči , teško za izvesti. (lolina 28.02.2006. 13:35)

kao i sve u životu! (pantera 28.02.2006. 13:36)

a da ti lijepo i kikiju i mikiju pozabijas cavle i nadjes trecega...znas ono treca sreca...pusa zelena (Veliki Zeleni 28.02.2006. 13:51)

zeleni, treče mjesto čeka na tebe ;))), a i čavli :PPPP (pantera 28.02.2006. 13:54)

treČe? beš mene nepismenu... (pantera 28.02.2006. 14:00)

ako ne znas do tri preskoci na cetiri, valjda znas jos neki broj (Veliki Zeleni 28.02.2006. 14:01)

mmm jok, ja mutavo stvorenje! (pantera 28.02.2006. 14:08)

ma da mutavo...zeleno od jaja na vise (Veliki Zeleni 28.02.2006. 14:31)

misliš? (pantera 28.02.2006. 14:39)

stojim pred zrcalom i sam sebi ne vjerujem...zeleno i gotovo (Veliki Zeleni 28.02.2006. 14:48)

a kaj se je oprala ona boja koju sam ti jučer nanjela? (pantera 28.02.2006. 14:49)

ostalo i ponesto crvenkaste, valjda je bila losa pitura... (Veliki Zeleni 28.02.2006. 14:52)

A zašto ne biti sama, svoja, slobodna? Zašto uvijek nekoga držati pod ruku ili za muda? Pozdrav! (misko 28.02.2006. 14:55)

dobro pitanje, misko. odgovor će nam dati njegovo veličanstvo, gospodin Zeleni! (pantera 28.02.2006. 14:56)

cavli su u pitanju... (Veliki Zeleni 28.02.2006. 15:03)

zeleni, ajde više dođi s tim čavlima tu i da riješimo stvar,a pritom snimimo novi nastavak "A je to" (pantera 28.02.2006. 15:08)

morati cemo cavle zamijeniti necim meksim...dosta sam patio (Veliki Zeleni 28.02.2006. 15:29)

ok, štapići za uho direkt u sridu. može? (pantera 28.02.2006. 15:44)

Ma sunčice...ja neću lagati...evo priznajem da sam to često pomislila učiniti. Dakako, ja i moj suprug...imali smo itekakve krize i krizice...čak je došlo i do toga...da sam ga mislila napustiti....ali nešto se prelomilo,preokrenulo..i mi smo pozitivno uspjeli sve to riješiti. Dakle, itekako ti vjerujem da se tako osjećaš. A ako si toliko odlučna da ga napustiš...onda to i učini. Ja priznajem da nisam imala tu snagu da bih to učinila. Ali, sada toga ne žalim...dapače. U biti...on je bio taj (mislim na mog supruga) koji mi nije dao da odem.....i nisam....i sretna sam zbog toga. No, ja sam ja, a ti si ti, zar ne? Uglavnom želim ti iskreno da se to sve dobro završi. Pusica i topli pozdravček, cakana. Cmokkkk. (teuta 28.02.2006. 19:29)

"ljudski je život svijeća na vjetru, zakaj bi moj bil nekaj više." (pantera 28.02.2006. 22:03)

sestro po papcima mi, ti se pretvaraš u pravog literarnog genija!!! de, reci mi, šta je bilo kad si se čula s onim, a? ajde, reci, još bolje, šikni jedan post o tome! :))) a revat ti znači plakat ;) (Viz 01.03.2006. 02:29)

draga moja, pa i ja ponekad pogledam svoju ženu koja već treći tjedan za redom redovito zaspi na dvosjedu gledajući tv, svaki dan je slušam kako viče na djecu dok meni istu radnju predbacuje, uvijek su svi bolji od mene, uvijek sam kompariran sa najlošijima, ja nikad nisam ovo napravio, ja nikad nisam rekao ono iako ono je preko nekoliko puta napravljeno i izrečeno, i kaj sad.... gledam je i vjerovatno bi se i ona odjebala od mene, no nema kud, tu su djeca, tu su obveze, jebiga, zapela je kao i ja, navukli se na brak pa sad trpi. (legasvega 01.03.2006. 07:17)

iako mi laska kako mislite da je literarni uradak moj, morat ću vas razočarati. ne stoje badava navodnici na početku i kraju teksta, a ni inicijali :))))) sestro po papcima, napisat cu, naravski ;) (pantera, prof. 01.03.2006. 18:19)

- 12:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kolovoz 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (3)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (9)
Rujan 2006 (7)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (8)
Svibanj 2006 (11)
Travanj 2006 (12)
Ožujak 2006 (15)
Veljača 2006 (11)
Siječanj 2006 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari Da/Ne

Opis bloga

zar ga mora biti?


dakle...

Danas je Mali princ dobio novog vlasnika, samo za privremeno. Ja sam dobio više, okusio sam nešto već odavno zaboravljeno. Ovo je definitivno moj dan, no ne bih mogao bez tebe, zato hvala ti. A sutra je tvoj dan i to je već definitivno.

"Naravno, ponekad je promjena i više no korisna. Nadasve osvježava i čini te poželjnijim/om. Ako je to tvoja promjena. Ukoliko je to promjena tvoga materijalnog, onda pak poželjnost je suvišna. Ukoliko je to promjena okoliša, opet si umješan/a u mix raspoloženja. Možda je samo drugačiji kut gledanja ili motiv koji te tjera da gledaš ovako ili onako. Ali ja to stvarno ne mogu znati."
pgreen


Dobro što nisam zapisala njegov broj telefona, što ne znam gdje stanuje, što ga mogu izgubiti, ne optužujući se da sam propustila priliku.
A ako se tako i dogodi, ako ga izgubim, bar sam dobila jedan sretan dan u životu. S obzirom na to kakav je svijet, jedan sretan dan gotovo je nalik čudu.


"Dva svijeta su se napokon našla. Na trenutak zaustavila svoju vrtnju i stvorila novi svemir!"



moja sjena
VAKUUM "I čudan je to virtualni svijet. Toliko čudan, da ne znam kako bi ga opisala jednom dragom biću, da se nekim čudom, nakon 15 godina kome, probudi. Možda je bolje nikada se ne probuditi iz svog sna. S naglaskom na možda."

Ljudi koji život znače

@
"Dobro je pomislih, jer se nisam želio prisjećati najmračnijeg djela moga života, djela života kada sam trebao živjeti punim plućima, kada sam trebao izlaziti, veseliti se, plesati, pjevati, ljubiti......"

aquaria
"Možda napišem priču o životu kojeg razumijem, ali ga ne želim živjeti."

Archie
"Onako ga ispijaš polako i groziš se okusu kave koju ostavljam na usnama, odveć gorka aroma jutra."

bobica
"zima stiže. pitam se što se dešava kad se magla u očima prepozna s maglom oko mene..."

candy
"jednom se živi, a ovako dobro samo ako imaš novaca."

carica vrta
"ako oklijeva, misli da nije vrijedno.
sve ostale činjenice nisu bitne.
(ali, i onako se ne bi složila sa mnom.)"

DragonFly
"Kolodvor snova… Da, vjerujem da smo svi na kolodvoru snova. Toliko mogućnosti, toliko novih prilika…. I makar ne vidim kamo vlak vozi i ne znamo kamo će nas uvijek odvesti. I da, možda završimo u nekom nepoznatom kraju… No zar je bitno? Možda nađemo prečicu ili novi skriveni kutak svijeta..."

feniks
"Jutro je svanulo..ptice drugačije pjevaju...sunce nekako drugačije grije/prži..
Jutros mi je netko stavio ljubičaste očale na oči!!! I za divno čudo još su tu!"

Forza Fiume
"Toliko puta sam
otišao slušajući
svoje strahove.
Ostavljajući dio
sebe i skrivajući
suze. Čekajući
ljubav, da odnese
hladnoću koja me
je izluđivala kao
ćup pun zlata na
kraju duge."

frifolčina
"Bježim od analiziranja svačega i svakoga,
nečega i nekoga, jer to je gladan bezdan koji nema kraja..."

gospon gajo
"Mislim dakle postojim! Jednom je to netko dobro rekel, makar je bil totalno konfuzan. Zgleda da je sve prešlo kvragu jer eto vidi se kak Vlada vlada…."

innah
"....dobrodošli na odmor u zemlju gdje altruisti postaju egzorcisti, a čudesa nisu rijetkost."

Lego kockica
"zagasil je čika te se ispruženim i od duvana žutim kažiprstom desne ruke lagano naklonio prema meni i hrapavim glasom zaustioo: znaš li ti dijete...?
mislio sam u sebi : e lega najeba si....."

miško
"Gledam u njene noge i uživam u njihovoj ljepoti, ne dozvoljavajući njihovoj glatkoći, koja toplo sijeva i blješti, da me još jednom prevari i povede na put sjećanja. Slatkog. I bolnog."

oldsoul
"Još ga zamišljam u polutami njegova ateljea ....
Budući da ga poznajem , potpuno sam mirna : znam da ne žali , znam da već misli na nešto drugo i da već novi likovi dobivaju svoje obrise .... I s nježnim i bolnim osjećajem ... znam da ni on nije zaboravio ............"

pjesma o jednoj mladosti
"Što reći djetetu? Zagrliti je, bez riječi, obrisati suzu ako kane... Pričale jesmo, neću poticati ponovo dok sama ne izrazi želju za razgovorom jer kod nas to bude naširoko i naveliko – da ne kopkam po svježoj rani. Baš me zanima što će ta mala reći..."

rilady
"Nismo mulci, nismo bez iskustva, nismo bez stavova, nismo bez znanja što želimo. Ne treba proći par godina da bih znala jel' to TO."

serafina
"Na meni je da povjerujem još jednom mome ocu i svemu u što je vjerovao i učio me.
Da se pomolim i ponovim «Hodaj, nebo strpljive voli, hodaj možda se ipak sve u dobro pretvori…»"

sklblz
"Pogrešno sinkronizirani glasovi ispred Kavkaza mi odvukoše misli.
Plavi dim cigareta i čaše na krovovima automobila

„Nisi na rođendanu?”
„Nisam. Otići ću kasnije. Nekoliko godina kasnije.”"


svjetioničarka
" Nekada mi se čini da pišući te poruke i odašiljući uokolo podsvjesno puštam svoju životnu poruku u boci. Često se osjećam kako se na taj način odričem svojih najljepših snova, odustajem od onog o čemu sam maštala, ispuštam iz ruku nešto što nikada nisam niti imala.
A opet, tko zna? Možda jednoga dana... Možda."

starcatcher
"U vrtlogu zivota i beskrajnoj analizi znamo da smo izmislili vrijeme.
No jesmo li izmislili smisao?bIli se on bas u trazenju skriva?"

stereokemija
"Nema te nervoze koju djeca ne mogu da smire, nema te tuge koju djeca ne mogu da oraspolože, nema te boli koju djeca ne mogu da izliječe..."

Trill
"A ne. Ja imam neke druge brige. Planetarne, svemirske važnosti. Brine me raspored i status planeta. Želim red u svemiru.
I da nam vrate Pluton. On je naš. Kao nekad Trst."

zvončica
"Vjerujes li da svatko posjeduje barem jednu, malu zvijezdu?
Putujes li ikad na svoju?"



FROM HOLI...(16.01.2006.)

OBJAŠNJENJE

Sad shvatam:nismo došli zadovoljni ko trave,
Što niču da ih gaze nečije trapave zore.
Mi smo zvezde,što ludo u mrak se strmoglave
I zbog jednoga bleska ne žele da izgore.
Imamo ruke,dobre kao aprilske laste,
Da se grlimo plavo i gasimo u letu.
I prisutni smo zbog neba što mora da izraste
U pupoljcima vida ponekome u svetu.
Prejeli smo se svega.I zubatog.I nežnog.
Sad svako pruža ruke i nova čuda traži.
A sve je smešno i tužno.I sve je neizbežno:
I ove istine dobre,i ove dobre laži.
Prejeli smo se kažem,i svako ume da sanja.
I svako ume da vrišti i ruši daljine glavom.
I jednako je u nama i kamenja i granja.
I jednako je u nama i prljavo i plavo.
I svesni smo da smo lepi,isto koliko i ružni,
Stigli smo gde se gnjura i stigli gde se leti.
I znamo šta smo dali.I znamo šta smo dužni.
I šta smo juče hteli.I sutra šta ćemo hteti.
Goreli smo,al nismo postali pepeo sivi
Od koga bujaju žita i obale u cvetu.
Uvek smo bili živi,pa ipak:drukčije živi.
Od svih ostalih živih,na ovom zbunjenom svetu.
I najzad:tako je dobro što nismo samo trave,
Što talasanja svoja nijednom vetru ne damo.
Već smo zvezde što sjajem svo nebo okrvave
Željne da budu sunce,makar trenutak samo...



Nijedan čovjek nije Otok, sasvim sam za sebe;
svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje, ako
More odnese Grudu zemlje, Europe je manje,
kao da je odnijelo nekakav Rt, Posjed tvoga
prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka
smanjuje mene jer sam obuhvaćen u
Čovječanstvu; i zato nikad ne pitaj kome zvono
Zvoni; Tebi zvoni.


92
LJUBAVI moja, umrem li, a ti ne umreš,
ljubavi moja, umreš li, a ja ne umrem,
ne ostavimo bolu odviše prostora:
nema zivota do ovoga koji zivimo.

Prah u zitu, pijesak u pijesku,
vrijeme, voda što luta, nejasan vjetar
odnio nas je kao plovece sjeme.
Moglo se desiti da se ne sretnemo u vremenu.

Ovu livadu na kojoj se nadjosmo,
o maleni beskraju, vracamo,
ali ta ljubav, ljubavi, nije svršena.

I kao što mje imala rodjenja,
ni smrti nema i kao duga rijeka
mijenja jedino zemlje ili usne.

P.N.


od 1.6.2006.
Counters

Free Counter


Moram navesti da je 5.9.2006.
moja mila zračna bila 4000 posjetitelj ovoga bloga! :)


DJECA PONOĆI

Tko-što sam? Moj je odgovor: ja sam ukupni zbroj svega onoga što je bilo prije mene, svega onoga što sam bio-vidio-učinio, svega što su meni učinili. Ja sam svatko čije je postojanje na svijetu utjecalo na mene i sve na što sam ja utjecao. Ja sam sve ono što će biti kad mene više ne bude, ono čega ne bi bilo da mene nije bilo. Ponavljam posljednji put: da biste razumijeli mene, morat ćete progutat cijeli svijet.




-Tko je?
-Nitko, prijatelju. Samo koraci u noći.


Odlutaš ponekad i sanjam sam.
Priznajem, ne ide, ali pokušavam.
I uvek dođe d-moll.

Spusti se k'o lopov po žicama,
ruke mi napuni tvojim sitnicama
i teško prođe sve to.

Jedan d-moll me dobije kako odeš ti. U sobi je.
Glupi d-moll uvek sazna kad je to.

Uhvati me čvrsto i ne popušta.
Lud je za tišinom, to ne propušta.
Vodi me u svoj plavičasti dom.

Jedan d-moll me razvali,
neki bi to prosto tugom nazvali.
Nije to, šta je tuga za d-moll?

Ponekad te nema i sasvim sam
izmišljam način da malo smuvam dan,
ali je lukav d-moll.

Pusti da se svetla svud priguše,
sačeka poslednje zvezde namiguše
- vuče mi rukav: "Idemo!"

Plaši me on, gde si ti? Hiljadu se stvari moglo desiti...
Glupi d-moll, za kim tuguje svu noć.

Uzme me u svoju tamnu kočiju.
Nebo primi boju tvojih očiju.
Znam taj put, to je prečica za bol.

Jedan d-moll me razvali,
neki bi to prosto tugom nazvali.
Nije to, šta je tuga za d-moll?

Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana
i neke stvarčice od herendi porcelana.
I jedan pulover u kom si bila...

I ostala je ploča "Best of Ru Cooder"
i fina mala plava kutijica za puder
i ja sam te ostao željan,
dok me bude
moja mila...
























































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































eXTReMe Tracker