Blog po mjeri Branimira Bilica
Samo se dubokoumne misli ovdje mogu procitati. Autor pise iskljucivo standardnim hrvatskim jezikom, ne koristi profani jezik ulice, nikada tesku rijec nije kazao i Stjepan Babic ga u srcu drzi.
Linkovi
Inteligentna stranica s karikaturama naime, mladi Kanadjanin je uređuje s paprenim smislom za politicki humor.

Domaci crtaci majstor.

Vjesnik Sve ostale novine su cisto smece. Vjesnik rulz !
(Bilo nekad sad se spominjalo. I Vjesnik propao.)

Kontakt adresa Pere Panonskoga
Pa ako trebate gazdu ovoga bloga vezano uz bilo kaj, pisete na panonijablog@yahoo.com.

Preporuka za citanje
Vodim vec poprilicno ovaj blog, vise manje uspjesno.
Tekstovi mi nekad nisu bas na razini, ali ovi ispod jesu.

** Serija postova Cenzura na dejstvu
** Malo o Panoniji
** Zvonimir Červenko
** Zagreb nekad
** Pape i Hrvati
** Presuceni kulturocid
** ZETova antilogika
** Raveno Čuvalo
** Enciklopedija u Hrvata
** Seks u Hrvata
** Drago Britvic
** Should I stay or should I go ?
** To be or not to be ?
** HSP+HSS+HSLS ?
** Panonska drzavna pjesmarica
** Tko vlada Hrvatskom ?
** O Srbiji
** Slobo : lik i nedjelo
** Teorija bloga
** Teorija antibloga
** Kako je u paklu
** Kako su prodani Srijem i sjever Backe
** Biti Poncije Pilat
** Tko je vladao Hrvatskom ?
** Spegelj & HOS
** Nisu vjera u Boga i religija nogomet
** Zasto je desnica jedina progresivna u povijesti Hrvatske ???
** Prica o pentekostalcima ...
** Zasto sam desnicar ...
** Izgubljene generacije
** Pismo mrtvim Vukovarcima
** Dalmacija u srcu i dusi ...
** Antifasisticki temelj Europske unije je floskula
** Fanaticni ateisti vs. fanaticni krscani
** Kad odrastem hocu biti Zoran Sprajc
** Kako biti uspjesan hrvatski politicar
** Hej Miki, hej
** Po tisuciti put o regionalnim pitanjima
** O jezicnome jedinstvu Srba i Hrvata
** Foto-esej : Mirogoj
** Pravo na srecu
** Boris Dezulovic; istinski zao tip
** Hrvatska, Zagreb, problem identiteta
** Al' sta bi s gundjalom k'o ja ?
** Jos jedan jezicno-regionalni post ...
** Zasto sam za ulazak u NATO
** Zaustavite Facebook !!!
** Bog – odgovornost – vjera
** Captain je satnik, a ne prokleti natporucnik
** Turke je trebalo pustiti haracit po Europi
** Hitler&Karadzic: u alternativi je spas ...
** Kako je Denis Kuljis markirao zivotni vjeronauk
** Vukovar i Viktor Novak
** Gospel u Hrvata
** Dan Reformacije
** Tezak zivot u Hrvata
** Nista nova, nista nova...
** Dajmo kapitalizmu sansu
** Zasto ce Hrvatska zauvijek biti katolicka zemlja?
** Hoce li ikome faliti Filozofski fakultet?
** Zasto je ovo najgora kriza?
** Jadni mali napaceni Hrvati ...
** Stipica i Savka


Copyright :
Pero Panonski
panonijablog@yahoo.com

Korak od sna

srijeda, 03.05.2017.

Amerika je zemlja daleka ... Ne green card for me ...

Prošle godine na jesen sam prvi puta u životu potpisao ugovor o radu. Naime, godinama sam radio na studentske i autorske ugovore, što je u tzv. intelektualnim poslovima standard. Ali stvarno godinama. Ovo intelektualni posao uzet s rezervom, jer nema posla na kojem se ne misli. Špara se na svakome koraku, jer država previše uzima. Od ove godine država uzima značajno više nameta na autorske ugovore, pa intelektualni proletarijat će imati još manje novaca. Toliko godina rada, a ja nemam staža. Nisam jedini.

U poslu sam više nego dobar za pare koje dobivam, ali to je sudbina u Hrvata. Kada imaš oko 2000 ljudi koji te mogu zamijeniti svaki čas, onda ti poslodavac može dati plaću kakvu on hoće. U Hrvatskoj slobodnoga tržišta nema. Gotovo za svaku glupost treba veza, a je ne znam nijedan posao (osim naravno informatičkih), gdje ne trebaju debele veze s lokalnom politikom. Ovdje je još gotovo sve zakačeno na proračun. Ima nešto debelo licemjerno kada Konzumov maneken Saša Cvetojević bitcha o državi, a obogatio se u poslovanju s državom i još debelo posluje.

Svi na neki način opet žive u Zagrebu od Milana Bandića koji je shvatio s kakvim lopovima ima posla oko sebe. Zvati Bandića lopovom je licemjerno. On je uspostavio sustav po mjeri hrvatskog "poduzetnika" i hrvatskog NVO djelatnika. Oni debeli s FPN-a u Lepušićevoj nisu napisali nijedan politološki rad o političkoj pojavi Milana Bandića. Tip je jednostavno genijalan, iako se šuška da baš i nije zdravstveno najbolje, pa stoga je sad u labuđem pjevu. Ali, neće se valjda hrvatska politologija baviti sadašnjošću.

Prijavio sam se na Green Card Lottery (službeno Electronic Diversity Visa Lottery) i nisam prošao. Lutrija kao lutrija, naravno da sam se nadao. Jedino sam se mučio da sam prošao, imam familiju u jednu jugozapadnoj američkoj državi, pa bih tamo morao, a nekako se najviše bojao njihovog zdravstvenog osiguranja. Ali, USA me neće. A tamo bih mogao raditi u svojoj struci. Što ovdje ne mogu. Tj. imam ja više struka, ali u onoj za koju osjećam iskreni poziv. Možda na godinu.

Irske se bojim. Imam ljudi u Irskoj, čudna je to zemlja. Prvo, sve tamo funkcionira, Irci su lijeni i glupi, ali svejedno biznis zadovoljan, socijala izdašna, ima Hrvata i Poljaka koji drže kralježnicu tih nekih poslova za koje su Irci jednostavno preglupi. Ali Irci imaju elitu, kakvu, takvu, ali elitu koja to sve zna voditi. Ne sviđa mi se Irska. Nekako ne vidim se tamo.

Kod nas nema prave elite. Ne mogu ovdje djeca i unuci udbaša i komunista koji su se gologuzi spustili u kuće Nijemaca, Židova i hrvatske građanske klase nešto dobro napraviti, jer jednostavno ne znaju. Ivica Todorić nije sin ustaše, domobrana, HSS-ovca ili klerikalca, nego je sin člana CK SKH. Igrom slučaja dio moje familije je znao Antu Todorića prije rata, a on je na vlas isto poslovao kao Ivica, tj. Ivica je samo koristio poslovni model svoga oca koji je čak u socijalizmu završio u ćuzi zbog nelegalnog poslovanja. Sapienti sat. Smiješno, ali moja baka je bila uvjerena da to mora puknuti (Agrokombinat). Da je živa, sad bi bila nesretno zadovoljna. Ne može u Irskoj nastati firma kao Agrokor, a da joj vlasti ne sasijeku krila kada krene raditi kontra zakona.

Radim 50 sati tjedno, nemam slobodnog vremena uopće, radim praktički sedam dana u tjednu, nesretan sam, ali guzda uvijek može naći drugu čimpanzu. Malo me psihički pogodilo ovo što nemam šansu osvojiti Green Card. Naime, ako osvojiš Green Card Lottery, ne osvojiš Green Card. Ali, svejedno, čak da sam dobio priliku, dao bih tako s guštom otkaz.

Bože dragi, sve više ljudi odlazi. Cijele familije se dižu. Idu samci, idu parovi bez djece, idu parovi s puno djece. Porazgovarajte se s nekim tko je prosvjetni radnik u tzv. provinciji (u doba Interneta nema stvarne provincije) kako razredi se konstantno smanjuju.

Gledam ove budale u Saboru, kako se svađaju oko Marića. Posebice mi je fascinantan Gordan Maras, čovjek koji nije jedne minute radio u realnom sektoru, čiji sam ja dio godinama. Racionalni ljudi idu van. Ostat će u državi oni koji ovako ne rade ili ne žele raditi. Ostat će ljudi kao Ivan Pernar, Gordan Maras ili Branko Bačić. Sve mučenje kroz 14 stoljeća da bi spali na jednoga egomanijalkalnog akrobata, vrtnog patuljka i bivšeg komunista.

Možda me na godinu izvuku Ameri, pa da 35. rođendan dočekam u zemlji u kojoj je optimizam dio nacionalnog identiteta.

Ovo je bio 875. post.
Pero Panonski

Znam da ne pišem. Jednostavno ne stignem. Eto, blog će ove godine doživiti 13 godina. Pubertet već debelo. Puno je to 13 godina. U Hrvatskoj je sve isto. To je stvarno strašno.


- 16:20 - Ako si pametna/an, klikni (4) - Prebaci na papir - #

srijeda, 13.07.2016.

Dvanaest godina tu pišem!

Šestoga srpnja blog "Korak od sna", nazvan po pjesmi Prljavog kazališta, navršio je dvanaest godina. Ovo je 874. post. Većina postova je zbrisana jer su ih ljudi krali, čudesno kako autorstvo malo znači ovome narodu. Doduše, ZAMP, hrvatska udruga plagijatora, redovno naplaćuju svoje muzičke uradke. Da nije bilo Brucea Springsteena, ne bi bilo pola hrvatskoga i jugoslavenskoga rocka osamdesetih. Neću sada krenuti kako zapravo cijela Juga je bila plagijatorska zemlja.

Ah, svašta sam nešto tu pisao o domaćoj politici. Koliko god da sam ovdje ismijavao i pljuvao po Sanaderu, taj neosuđeni optuženik za hardcore kriminal imao je lude sreće da vodi državu za perioda kada je svjetsko gospodarstvo funkcioniralo, pa su krediti bili relativno jeftini, poslovanje je bilo propulzivno, a onda se sve raspalo, a kod nas još teže. Očekuje se neki reset, nikako da dođe. Zoka je psihopat, Karamarko je očito mislio kurcem (ajde, barem smo se njega riješili), Orešković djeluje kao da je pobjegao iz ludnice (barem meni), a nakotilo se klerikalne gamadi kao u priči. MOST, HRAST, Markić, bla, bla, bla. Markić ne volim jer sam glasao za ono što iskreno mislim da brak je zajednica žene i muškarca. Država treba štititi istospolne zajednice, ali ne to zvati brakom. Iako budimo realni, ne znam nijednoga gaya iz svoje generacije, a pogotovo mlađega koji ima dugu monogomnu vezu. Doslovce zero. Nill. Null. Ajmo stati s domaćim pizdarijama, još će mi netko vikati da diskriminiram. Svima izlaze na uši domaći političari, dakle stajem.

U nekoj sam čudnoj fazi u kojoj nisam gladan, žedan i imam krov nad glavom, a sve ostalo, čini se nekako dalekim. Zadnjih šest mjeseci mi je financijski najgore u životu. Jednostavno, poslovno sam totalno stao. Pišem kao nikada, ali ništa za novac. Nešto sam počeo znanstvenu produkciju oživljavati svoju, tri članka su mi u recenziji, jedan prikaz, ali više mi se ni to pretjerano neda. Uglavnom, nitko novi nije otišao van, izgleda da od 2013. do 2015. su pobjegli koji su planirali, ali ako se Zoka Sotona vrati na vlast, mislim da će krenuti novi kontigent van. Da uspijem srediti neke stvari, otišao bih i ja. Hrvatska je propala država i hrvatsko društvo je propalo. Može li ga se srediti? Naravno da može. Relativno lako. Znam da Zoka Sotona i sve budale koje Kaptol i biskupi protežiraju (Markić, fra Božo Petrov, krele Ilčić) to baš ne mogu. Inače, ako se netko pita kako je ruski kapital došao u HDZ, onda neka kopa u jake veze Milorada Dodika i Katoličke crkve. Točno što ste pročitali. Iste ne idu preko Zagreba ili Sarajeva (Puljić, ajmo biti blagi, pa reći da baš ne ljubi Dodika i RS), nego preko Beča. Ima tu varijacija s Budimpeštom. Živila Austro-Ugarska! Opet ja o domaćim temama.

Zapravo, htio sam pisati o tome kako svako to na netu nabasam na animal rights fašiste. Jedan od najvećih dokaza propasti civilizacije su oni kojima je više stalo do životinja nego do ljudi. Fascinatno mi je čitati te budale kada komentiraju članke o pandama u zoološkim vrtovima. Da nema ljudi i zooloških vrtova, jednostavno ne bi bilo pandi. Majmun napadne dijete, upucaš majmuna. Jednostavno životinje su životinje, to što svicarski i njemački sudovi misle drugačije, samo je znak da neki vrag ne štima u glavama. A ujedno znači da se predobro živi u tim zemljama kada se stignu baviti životinjskim pravima.

Dok milijuni ljudi umiru od bijede, gladi, nezaposlenosti, manjka dostojanstva, da postoje ljudi koji se bore za prava životinja, to meni jednostavno graniči s ludošću. Treba li životinje tući, napastvovati i kinjiti? Naravno da ne. Ali govoriti da npr. pande, pilići ili krave trebaju živjeti u slobodi dok je značajan dio Afrike gladan, pa jebemu ljudi. Doslovce, jebemu ljudi.

Toliko od mene.
Pero Panonski



- 16:47 - Ako si pametna/an, klikni (10) - Prebaci na papir - #

srijeda, 13.04.2016.

Koji mi to budala šara zgradu?

Početna misao dok sam otvarao zadnji ulaz svoje zgrade. Naime, dočekalo me prekriženo ZM. ZM je Zdravko Mamić, caudillo zagrebačkog nogometa, čovjek zbog kojeg sam, kao i veći dio navijačkog plemena, prestao ići na Dinamove utakmice. Ono što mene fascinira da Dalmatinci pripisuje čudesne moći Mamiću. Mamić je bog Torcide, čudesno svemoćno stvorenje koje danonoćno radi na tome da Hajduk bude na dnu. Kakva glupost. Činjenica je da Mamić gospodari svemu, ali Hajduk uživa u statusu žrtve, koje doduše pojačavaju sami hajdukovci sa svojim čudesnim mentalitetom. Protiv Dinama se može, Rijeka je živi dokaz.

Dok sam gledao grafit, sjetio sam se da sam ja više od deset godina šarao zidove. Stvarno, nisam dugo imao sprej u rukama. Sve je počelo aktivistički kada sam kao golobradi klinjo šarao plakate HT-a. Postojala je inicijativa koja se zvala Dosta i koja je tražila da se pojeftini Internet u Hrvatskoj, koji je nekada davno išao preko telefona i 56K modema. Pošarao sam svaki plakat HT-a u Novom Zagrebu na potezu od rotora do INA-e (danas Evenju Mol). Sljedeći projekt je bilo navijačko divljanje po kvartu (ogavne uvrede Franji Tuđmanu), a kasnije u gimnaziji sam prešao na zajebantske grafite ("Dok je srca, bit će i infarkta", vređanja pedofila u nastavnom gimnazijskom kadru, razne pubertetske doskočice), te naravno ljubavnu liriku po zidovima (sada s odmakom ti su mi najdraži, iako nisu sve zaslužile te divne grafite), a nešto najslađe kada sretnem nekoga iz srednje pa se sjeti što sam pisao.

Prestao sam pisati grafite jer mi je dosadilo bježati pred policijom (obvezno sam šarao na biciklu, jednom je stvarno bilo holivudski), a i država je iz prekršaja pretvorila grafitiranje u kazneno djelo, a kako sam bio na faksu, zaključio sam da nema smisla si pucati u nogu za zaposlenje. Sada kada sam VSS nezaposleni proleter, vidim da sam mogao barem još koji godinu šarati zidove.

Gledam grafite po kvartu, ljubavnih nema. Ima dosta antimamićevskih, ali i strašna količina fašističko-komunističkog smeća. Gledam Sabor danas, pa zamišljam poremećenog Stazića kako kenja po zidu, a odmah do njega npr. Velimir Bujanec. Hrvatska danas. Fra Božo Petrov, Tomislav "The Bigamist" Karamarko i Zoran "Ženu varam" Milanović. Divna skupina.

Kada sam ja šarao, postojala su neka nepismena pravila da se ne dira prednje fasade zgrada, postojali su neki točno određeni zidovi i područja (pasaži, garaže, podhodnici) gdje se pisalo. Sad je sve zagađeno govorom mržnje koje potiču budale iz koalicije HDZ-SDP. Ne sviđa mi se to, taj jedan manjak ljubavi prema području gdje živiš.

Ili sam ja ostario, ili je nekada pisanje po zidovima bilo stvarno romantičnije. Ovo su ogavna vremena. Lažni Uberhrvati iz HDZ-a i imbecilne Jugoslavenčine iz SDP-a su stvarno ogavni. Zašto bi onda grafiti bili bolji?

Pero Panonski



- 18:54 - Ako si pametna/an, klikni (5) - Prebaci na papir - #

četvrtak, 31.03.2016.

Od Šešelja do Karamarka, od Zokija do Grmoje ... Svud su straže ljudske gluposti i zlobe ...

To što je Haški sud oslobodio Šešelja nekako je očekivano. Čovjek koji je sijao smrt gdje se pojavio, bilo na bojišnici (npr. Voćin), bilo daleko nje primjerice u Vojvodini (npr. Hrtkovci), slobodan je čovjek i može se rugati svojim žrtvama u Vojvodini, Hrvatskoj i BiH. Haški sud je takav, kakav je, primarno je tu krivo haško tužiteljstvo koje se nije pretrglo dokazati da je hodajuće zlo u obliku posrbljenog potomka srednjovjekovnih Hrvata iz Hercegovine stvarno napravilo sve gadosti koje je navela optužnica. Ništa nije gore od lošeg tužitelja. Ali zaboli haško tužiteljstvo za pravdu. Ali, taj isti sud je oslobodio Markača, Čermaka i Gotovinu, pa nemamo pravo pljuvati po sudu.

Tužan sam, jer sam dosta energije potrošio u jednu temu indirektno vezanu za vojvođanske Hrvate. Jedan znanstveni članak koji nikada neće biti objavljen dotaknuo se progona Hrvata u Vojvodini. Nepoznati recezent iz Hrvatske, prvi put u životu mi nije kenjao po članku (jednom su me optužili da sam četnik, dobro ste pročitali), dok se recezent iz Srbije obrušio na mene puno snagom. Urednica iz Zagreba, stala je na stranu recezenta iz Srbije, a članak gubi smisao ako ja anuliram Srbiju od progona Hrvata u Vojvodini. Doduše, Haški sud je napravio isto.

Međunardona politika odmiče nas od pakla u Hrvatskoj. Politička situacija u Hrvatskoj je jednostavna i komplicirana u isti tren. Nakon što je Sotonin omiljeni sin Zoran Milanović zasluženo sišao s vlasti, nitko zapravo nije došao na vlast. Tj. djelomično je došla na vlast Rimokatolička crkva u Hrvatskoj, Karamarko nas je izručio raznim lizačima oltara čiji su simbol Grmoja i Petrov, pa zatim Tihomir Orešković i njegov pajdaš Ivić Pašalić. Karamarko je očito kukavica i kalkulant. Ako budu izvanredni izbori, prepolovit će se broj HDZ-ovih glasača.

Da stvar bude tragikomičnija, Bernadica Juretić zapravo dobro zna Kaptol i njegove metode, da je htjela ostati na položaju u RKC, ostala bi. Hasanbegović, iako je u Medžlisu (muslimanski ekvivalent crkvene općine), lik je koji je u svojoj biti antiklerikalan, što npr. dokazuje da je zagrebački muftija Aziz Hasanović po hitnom postupku oprao ruke od njega, dok ga je mutfija u miru Ševko Omerbašić krenuo braniti, ali to su neke sasvim druge priče.

Sotonin omiljeni sin Milanović nastavlja pak svoj psihopatski put u SDP-u gdje je u fightu sa starim riječkim staljinistom Komadinom. SDP pred sobom ima izbor između destruktivnog psihopata i čovjeka koji je prespavao 1989. Da sam ja u SDP-u plakao bih se nad takvim izborima, ali SDP-ovci su si sami krivi. Nisam čuo nešto pretjerano kritika na račun ludoga Zoke dok je upošljavao rodbinu članova do sedmoga koljena za vrijeme SDP-ove vladavine.

Karamarko mi je fascinantan. Što bih dao da vidim tijek misli toga čovjeka i koji mu se vrag povlači po glavi. Mene fascinira kako on tvrdi za sebe i plasira u javnost da je on stvorio Kolindu. Žena je dobila izbore, Karamarko nije. Klerikalci iz MOST-a siluju HDZ, siluju Karamarka, HDZ-ovi ministri su jednako neprepoznatljivi kao i MOST-ovi, ova vlast je šaka jada, jedine su iznimke Šustar i Hasanbegović.

Miro Kovač je toliko duboko u guzici Angele Merkel da se non-stop trka s Aleksandrom Vučićem. Imam nešto više vremena zadnje vrijeme računajući da sam totalno bez ikakvog posla od prosinca, pa gledam RTS na Youtubeu, gdje btw. svaka tri dana nešto kenjaju o Hrvatskoj. Nevjerojatno kako RTS, ali i sve druge srpske nacionalne televizije Srbe drže u nekom stanju televizijske Jugoslavije. Sve u svemu, po srpskim televizijama u Hrvatskoj haraju falange fašista koje pale srpske knjige po trgovima, a Dalmacija je puno dobrih Jugoslavena koje zločesti Zagreb sprečava da budu u bratstvu sa Srbijom. Nešto duboko ne štima u Srbiji, RTS je zadnjih godina postao pristojna televizija (ne zajebavam se), ali negdje od jeseni opet su se pojavile povampirene ustaše na srpskim ekranima. Sad kada je Šešelj slobodan, bit će još luđe.

Kada smo već kod ustaša i partizana, čitajući komentare ispod svojih postova, ljudi moji ne znam zašto vas pere takva mržnja. Osobno, krivim Vladka Mačeka, doduše, njega je krivio i pokojni bakin buraz koji je bio član ratnoga predsjedništva HSS-a, koji ga je poznavao od prije rata, a da je ta slovenska šupčina iz Kupinca imala imalo muda, onda bi postao hrvatski Petain. Niti bi bilo Jasenovca, Pavelića i Tita, koji još uvijek napaljuju naše široke narodne mase. Ali ovo je wishful thinking.

Jedino što je konstanta da dok vi šupci svađate jel' vam više draži drug Josip "Bleiburg-Goli Otok" Broz ili pak Ante "Jasenovac" Pavelić, ljudi idu. Mladi ljudi idu. Masovno. Ili van, ili se pak vraćaju u zavičaj, novaca nema, novaca nema jer nam posla. Boli to briga fun club Tomislava Karamarka, fun club Zorana Milanovića, fun club Tita, fun club Poglavnika.

Istina, u cijelom zapadnom svijetu nešto duboko ne funckionira. U cijelom svijetu su mladi pogubljeni, najbolje je pogledati kako Hillary Clinton ne može gotovo privući nijednog mladog demokratskog glasača, svi su redom za Bernieja. Mladi propadaju u Italiji, u Španjolskoj, širom Europe.

Strašno iseljavanja mladoga stanovništva događa se od Estonije do Hrvatske, s time da Poljska (u koju se čak vraćaju mladi zadnjih godina) i Rumunjska mogu s time nositi zbog svoje masovnosti stanovništva, dok će pribaltičke zemlje i Hrvatska postati jedan dosadni starački dom. Ako je cijeli zapadni svijet oglupio, zašto jednom Hrvatska ne bi bila bolja?

Ali, naivan ja. Kakvi mladi, ajmo o ustašama i partizanama, ajmo o Titu i Paveliću, vi hrpo autodestruktivnih debila.

S ljubavlju,
Pero Panonski



- 17:10 - Ako si pametna/an, klikni (11) - Prebaci na papir - #

četvrtak, 11.02.2016.

Opasna zemlja Hrvatska ili kako seronje hoće građanski rat

Zašto nisam emigrirao? Zato jer sam manualno nespretan. Jedino znam pisati i predavati. Takvih poput mene ima dosta domicilnih po Kanadi, Australiji i sličnim Mekama i Medinama moje generacije. Smatram da je iracionalno živjeti u Hrvatskoj, ali da postavljam ograde po Kanadi, hm, opasno po mene i po ograde, a i ljude oko mene. To se ne zafrkavam, stvarno sam legendarno nespretan. Iako, čudim se sam sebi, dok nešt zabijam s čekićem, nikad si nisam prst na ruci nabio, iako jednom u srednjoj, odletio mi je na lijevu nogu i prsti su bili natečeni dosta dugo.

Ali činjenica je da prije 35. godine moram sebe prebaciti nekako na Zapad, kako god da znam jer je besmisleno životariti za sitnu pare, žicati novac koji si kao pošteno zaradio i čekati da arhanđeo Mihael siđe s neba i sredi mi neke stvari u životu. Gladan nisam, žedan nisam, imam krov na glavom, izlazim vikendom, nešto raduckam. Uglavno, može se sve to isto reći za prosječnog zatvorenika u nekom slabije čuvanom zatvoru u Hrvatskoj. Doslovce, sve isto vrijedi za mene i zatvorenika u hrvatskom penalnom sustavu, osim što ja barem ne spavam sa 12 ljudi u istoj sobi.

Dok sam bio kao nadobudni mladac u HSP-u, Miroslav Rožić nam jednom objasnio da je situacija u Hrvatskoj kao na splitskom grafitu: Malo nas je, al' smo govna. Kako sam stariji, shvaćam da mudrost splitskog grafitera stvarno vrijedi, ne poznajem nijedan ogavno autodestruktivan narod kao što su Hrvati. HSP je s Rožićem i Tadićem probao biti pristojna desna stranka, koja se fino očistila od ustašluka, ali od Đapićeve gluposti, to ni sveti Ilija ne bi s gromovima sredio. Kako su pali Rožić i Tadić, tako sam se ja iščlanio iz HSP-a. Ali vrlo zanimljive godine kada sam politiku gledao iz drugoga reda i jednoga dana, ako poživim i pišem memoare, pisat ću svašta, a najveću glupost koju sam izveo da sam se jednom prilikom masno direktno zamjerio Ivi J.

S jedne strane Karamarko je stvorio tu ogavnu ekstremnu desnicu koja se valja ulicama i nosi nekakve čudne kape Mirjani Rakić, ali ako ste gledali riječ je o oko pet hiljade staraca koji stvarno pobožno prate Z1. S druge strane, na onom skupu tzv. izdajnika bilo je 500 ljudi. Dakle, na jednog tvrđeg ljevičara dolazi deset tvrdih desničara.

Gluposti na stranu, ako još jednom vidim Stazića, Marasa ili Peđu Grbina kako seru kvake o ustašluku, ja ću televizor razbiti. Postoje dvije snimke gdje pjevam Juru i Bobana, bio sam podosta mlađi. Prva je još iz srednje, druga je iz doba studiranja. Ima ta mala caka na drugoj, pjevam tu pjesmicu zagrljen s dva člana SDP-a. Kao što Srbi pjevaju četničke pjesme, tako Hrvati, bez obzira na ideologiju, pijani pjevaju Juru i Bobana. Točka. Dosta više jebenog ustaštva, partizanluka i četništva. Ovo je 2016.

Sve se to svodi na matematiku. Dakle, na jednog tvrđeg ljevičara dolazi deset tvrdih desničara. Ako tvrda ljevica si želi građanski rat, onda moraju shvatiti da ovih manijaka s desna ima deset puta više. Osobno, ne želim živjeti u zemlji u kojoj je biti politički manijak nešto što je mainstream i prihvatljivo. Osobno, meni je svejedno pobijedi li tvrda desnica ili tvrda ljevica, mene će ucmekati jedni i drugi jer pod imenom i prezimenom piše i protiv jednih i drugih.

Ujedno, ako netko mi se hoće ponuditi za lažni brak u SAD-u ili Kanadi, da bih dobio green card/PR card, slobodno se javite. Hrvatska je postala besmislena zemlja.

Pero Panonski


- 17:55 - Ako si pametna/an, klikni (36) - Prebaci na papir - #

srijeda, 27.01.2016.

Narodni heroj Ljiljan Vidić - osmrtnica Hrvatske


Očekivao sam malo više komedije, kada ono, dobio sam tešku satiru. Film koji je toliko inteligentan da je pretjerao u inteligenciji (zapravo je rađen za filmofile), ali ipak je sjajno odrađen. Ostaje jedna duboka žalost i jedna duboka zgađenost svime i današnjom Hrvatskom. Jer ovo nije film o Drugome svjetskom ratu, nego je film o današnjoj Hrvatskoj, koji se ipak doduše razračunava s ustaškom kulturom i partizanskim poštenjem i povjesnicom kao nitko do sada.

Ivan-Goran Vitez i Zoran Lazić posljednja su djeca Ante Starčevića. Nisu ni svjesni, ali stvorili su djelo koje korespondira s pravaškom kritikom hrvatskog društva iz druge polovice 19. stoljeća. To zaista treba plašiti više od ičega. U 150 godina Hrvatska se nije pomaknula ni milimetra. Treba vrištati od jada zbog te činjenice.

U flimu, hrvatsko selo je zlo i glupo, a grad je udubljen u jeftine strasti kao što je bilo za Ivice Kičmanovića. Hrvatski Srbi i dalje žele biti Šumadijci, dok ljude generalno boli briga za išta, osim da nešto pojebu. Nije mi bilo bistro zašto je ljevica napala tako film, ali nijedan hrvatski film nije takvu kritiku lezbogay pokreta izveo kao ovaj film, a svi lijevi novinari uglavnom ljube isti spol (nije kleveta, nego je tako), pogotovo filmski kritičari, pa onda je normalno zašto su planuli na film.

Nema nevinih. Osim možda glavnih likova koji su opsjednuti seksom. Zapravo, nema lika koji nije opsjednut seksom kako stvarno Hrvati jesu. Ali, samo verbalno, nitko tu ne jebe. Samo lik Slavice Knežević biva jeban, jer je to posao. Ali svi ostali su u nejebici.

Filmski gledano, ima nekoliko genijalnih rola. Prednjači Dražen Čuček kao Pavelić, Despotov Tito je monstruozan lik, nikada nisam vidio Despota da tako lagano glumi, Stjepan Perić je maestralan, dok je Stojan Matavulj poslovično lud (lik koji je opsjednut ubijanjem, kao i svi partizanski likovi), a Živko Anočić je nevjerojatno uvjerljiv. Dražen Kuhn kao Hitler razigran je kao malo dijete.

Kristijan Jaić se našao zapravo u nezahvalnoj roli glavnoga lika koji je čisti Alan Ford u partizanima, ali dobro se nosi s njom. Ljubiša Savanović iz RS-a zapravo glumi djeda svoga lika iz Šume summarum (ne biste ga htjeli sresti po noći), Ivan Đuričić je sasvim okej. Partizani su pokazani kao spoj dokone bogataške djece iz Zagreba i seoskih sadista. Ustaše zanima samo ubijanje.

Ženskih likova je malo, Tena Jeić Gajski sjaji na filmskom platnu, jednostavno je prelijepa, opasna i preženstvena. Moćan lik. Hana Hegedušić i Anja Šovagović-Despot isto sjaje na filmskom platnu. Lik Jadranke Matković koji komentira da je Radić živ da ničega ovoga ne bi bilo, zapravo utjelovljuje taj naš nesretni odnos spram prošlosti.

Od glumaca treba spomenuti još dvije legende glumišta, pokojnog Zvonimira Zoričića, te Zdenka Jelčića bez kojeg je nemoguće snimiti partizanski film. Da se razumijemo, hrpa onih koje nisam spomenuo, dobro rade posao.

Partizanska kinematografija je bila smeće (osim Vrdoljakova dva temeljna klasika, "Kad čuješ zvona" i "U gori raste zelen bor", spadaju u vrh svjetskog ratnoga filma) i to se vidi u ovome filmu. Dovoljno je vidjeti scenu koja podjebava "Otpisane". I tu, u filmu se ne zna tko je opasniji, ustaše koje fingiraju visoku kulturu, a ne znaju čitati, ili partizani koji pričaju o slobodi, a ubijaju sve što se kreće, od četnika do ustaša, pa preko novinara i svećenika.

Ovo je vrlo vjerojatno jedini film koji otvoreno govori o bijedi i beznađu u kojoj se Hrvatska danas našla. Gledajući Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića kako se svađaju ovih dana, moram reći da je ovaj film svojevrsna osmrtnica Hrvatske. Jer tko bi normalan htio živjeti u ovakvoj zemlji?

Ovo je bio 870. post

Pero Panonski




- 17:37 - Ako si pametna/an, klikni (12) - Prebaci na papir - #

srijeda, 25.11.2015.

U potrazi za dr. Ivom Sanaderom

Veći dio arhive ovoga bloga je obrisan. Jer su se naveliko krali nekada tekstovi, kada sam bio vrlo aktivan bloger. Neki dan mi netko reče, ti si stvoren da pišeš blog. Mislim si ja, ma nemoj.

Veći dio bloga, političkoga je bio proveden u kritiziranju Sanadera. Čovjek je ekipirao HDZ i svoju vladu tako da nitko nije bio prejaka ličnost. Malko se zeznuo s Kosoricom, jer kao fetivi blizanac nije shvatio da kad kinjiš raka, a blizanci pogotovo uživaju mučiti rakove, da onda rak sve pamti, pa onda to rak vrati. Da jedno vrlo stručno političko objašnjenje zašto se Kosor svetila Sanaderu.

Kako je Sanader iz siromašnih krajeva, kako je živio kao stoka, sasvim je jasno od kud mu je onakva taština bila. Nesuđeni svećenik, odličan nogometaš. Iz svećenstva u Rimu je ispao jer ga je jedna lijepa Talijanka uhvatila. Pričao jedan svećenik koji je bio s njim u Rimu. Zapravo, čini mi se da Ivo Sanader nikada i nije htio biti svećenik. Da je ostao unutra, dogurao bi zasigurno do biskupa, uz izvanbračnu ženu, djecu i kakvog prelijepog ljubavnika. Svećenici u Hrvata mogu imati buran seksualni život. Tj. većina odabire obitelji. To je jedno nepismeno pravilo da većina neredovnika ima hrpu klinčadije. Ali onda teško napreduju, zato je lakše postat biskup kao homoseksualac, zato je Vatikan pun pokvarenih gayeva, najmanje 80% vatikanskog kadra je gay. Koju, po dobrom starom hrvatskom crkvenom običaju ne smiju priznati. Ako ne priznaju dijete, svaka biskupija financira tu djecu, do kraja fakulteta. Štoviše, svećenička djeca imaju prednost pri zapošljavanju unutar laičkih crkvenih struktura, ako ostaju vjerni Crkvi.

Kud sam ja to otišao. Natrag na Sanadera. Zapravo, da je postao splitski nadbiskup, mogao je mirno krasti. Nema biskupa u Hrvata koji nije opremio bližu i danju rodbinu s dve, tri, četiri nekretnine. Okej, ruku na srce, Alojzije Stepinac je bio bolesno pošten i nije napravio ničega takvoga. Štoćeš kada je Sanader dijete Crkve. Ali Sanaderu je trebala pozornica. Ipak su tu vidi taj jedan teatrološki moment kod njega.

Ubij me živoga, žao mi je što je krao. Iskreno, boli mene za njega. Ništa mu neće dokazati, unuci su mi osigurani. Ja neću ni djece imati. Ali, kada je bio Ivo Sanader na vlasti, bilo je perspektive, bilo je posla, bilo je dobroplaćenog posla i bilo je bolje. Ne opraštam mu tu bolesnu pohlepu, taj ludi ego koji je prevladao nad razumom. Prokleta taština. Jer da je igrao bolje, da je igrao mudrije, ne bi nikada došao Zoran Milanović na vlast.

A Zoran Milanović je istinska sotona. Nepatvoreno čisto biblijsko zlo. Razarač svjetova. Zafrkni takve grandiozne izjave. Čovjek je psihopat zbog koje je otišlo oko 120 000 mladih i sposobnih iz zemlje. Nije on jedini razlog, ali frajer proizvodi beznađe. Dok umre, otvaram šampanjac. Da šampanjac, karton šampanjaca. Sotonin sin se vraća u pakao. Ali znajući Hrvatsku, stotinjak takvih bahatih nesposobnjakovića čeka iza ugla. I hrpu budala koji glasaju za istoga. Oni su još veće zlo.

Dakle, Sanaderu, jebem li te pohlepna, sve bih ti oprostio, ali Milanovića nikad neću.

Pero Panonski



- 17:46 - Ako si pametna/an, klikni (1) - Prebaci na papir - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2017  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ovo je jedan od onih blogova
Faza 4.
Zadnja opaska
Nezaposleni Hrvat koji deset+++ godina piše svoje misli.
Od 2004. :)

Faza 3.
Jos naknadnija opaska
No dobro, nakon dve godine i mjesec dana almost-cooliranja, konacno sam cool :)

Faza 2.
Naknadna opaska
Preko 850 postova, 142 pojavljivanja na Naslovnici
(2005: 3X,
2006: 12X,
2007: 27X
2008: 25X
2009: 11X
2010: 8X
2011: 8X
2012: 10X
2013: 21X
2014: 8X
2015: 4X
2016: 4X
2017:1X),
preko 11 godine egzistencije, pojedine teme iskljucivo postoje na ovome blogu i nigdje drugdje, ta zaista ovaj blog nemre postat cool. :))

Faza 1.
Opaska

Ovaj blog nikada nece postati cool ili nekaj slicno. Pise ga studentsko stvorenje, onaj od 3 milijuna Hrvata sto misli da je svu pamet sveta popil. Ako se pitate kae s ostalih milijun Hrvata, oni su, naime u penziji.

***
Dnevnik.hr pojavljivanja: 47
2009: 7X
2010: 9X
2011: 8X
2012: 4X
2013: 11X
2014: 3X
2015: 3X
2016: 2X

***
Bloger.hr naslovnica pojavljivanja: 17
2006: 4X
2007: 6X
2008: 7X
Faca dana
Trenutna faca dana : zbog uspjeha u karijeri
Faca desetljeca : Janica Kostelic
Ovo tu stoji vec dugo vremena :)

Izvanredna faca dana : Janez Jansa

Blogist je jedno vrijeme odabirao "Face dana"

9. F.D. : Laibach
8. F.D. : Juliet Landau
7. F.D. : Katarina Matanovic-Kulenovic
6. F.D. : Franjo Asiski
5. F.D. : Augustin Ujevic
4. F.D. : Vatroslav Lisinski
3. F.D. : Platon
2. F.D. : Nikola Tesla
1. F.D. : Ante Starcevic-Stari

Bratski nesvrstani blogovi:
ljetopis.blog.hr
tomajuda.blog.hr
jimbo.blog.hr
www.ribafish.com
pravas.blog.hr
crosirmium.blogspot.com
glassanchi.blog.hr
broco.blog.hr
povratakpitomace.blog.hr
auzmish.blog.hr
crniblogkomunizma.b.h
bernard3.blog.hr
modestiblejz.blog.hr
fanfo.org
svetipetardemerje.b.c
strumpf-usklicnik.blog.hr
lido.blog.hr
sempercontra.blog.hr

Povremeno aktivni i neaktivni:
anitazagreb.blog.hr
benedictus.blog.hr
burazfilip.blog.hr
cell.bloger.hr
chantalwilson.blog.hr
deus.bloger.hr
donadini.blog.hr
gajo.blog.hr
gorkiprijekor.bloger.hr
hsp1861.blog.hr
homoludens.blog.hr
idaca.blogger.ba
istartedajoke.blog.hr
istina_ili_ne.bloger.hr
junkyarddawg.bloger.hr
koprivnickabajka.b.hr
lakozapaljivo.blog.hr
laznimesic.blogspot.com
nepismeni.bloger.hr
nome.blog.hr
pnen.bloger.hr
rijeckipravas.blog.hr
rooskie.blog.hr
rukometzenski.bloger.hr
samo.blog.hr
socijalizam.bloger.hr
socrates1.bloger.hr
tragicnamisao.blog.hr
tresssnja.blog.hr
upitnik.bloger.hr
vansvakepameti.blog.hr
zlocestoprase.bloger.hr
zoompolitikon.blog.hr

I jos jedna za kraj :)
Slusaj sve, samo cirilicu ne :)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se