Ljubav,panika,navika...

Imam dobre dane ovdje i lose dane.Danas je los dan.Od kad sam dosla se osjecam kao da sam u nekom polusnu.Pokusavam balansirati izmedju 'starog' zivota i 'novog'.Izmedju 'starog' grada i 'novog'.I pouzdano mogu reci da sam se pocela utapati negdje izmedju.
Zelje su mi kontradiktorne,a kad mi se to pocne desavati postanem hirovita i najcesce napravim totalno sranje.
ZNAM da nemam vise sta traziti doma,da je gotovo i da moram napraviti novi zivot ovdje.I znam da ce mi zivot ovdje biti puno bolji.ZNAM da je sve ovo sto prolazim sada za bolje sutra,iako mi se ponekad cini da sam uletjela u tunel kojemu ne vidim kraj.

Ubija me sto stalno usporedjujem,a inace nisam taj tip.

Ubija me sto trazim slicnosti tamo gdje ih nema.

Ubija me sto se secem po ulicama koje me po nicemu ne podsjecaju na njega.

Ubija me sto se ne mogu izrazavati na svom jeziku pa se vecinu vremena osjecam dosadno.

Ubija me sto osjecam da gubim svoje prijatelje.

Ubija me sto je ovdje sve drukcije.

I nisam vec dugo vremena bila sretna u 'starom' zivotu.Jako dugo vremena.Ali ga jos uvijek obozavam i nisam spremna sve to pustiti,a nemam izbora...

Any advices?

Pliz

A sta reci...ponosna sam

Sinoc oko 7 su dosli moji 'balkanci' gledati utakmicu kod mene doma posto ja jedina imam net.I jedno dobrih sat i pol smo trazili neki internet tv da bi mogli pogledati utakmicu,jer naravno ovdje nemamo hrvatskih programa.I napokon smo nasli.I onda se nas nekoliko idiota okupilo oko laptopa s ekranom od 15'4 i navijali.Strasno!Tako je nas par budala i ovdje proslavilo nasu pobjedu.Neka se zna!Mislim da su se za vrijeme utakmice moji susjedi pitali sta se desava.
Najsmjesniji su mi Rusi sa svojim izljevima ljubavi.I mi vas volimo
Imam poruku za Bechama i ekipu;nasi muskarci se ne depiliraju i ne lakiraju nokte.Neki se i ne peru.I nase zene to vole!

Proud to be Croat!!!

U ovakvim mi situacijama stvarno fali kuca

Ovako je danas izgledao moj 'novi' grad.Kad sam pocela dolaziti da bi rijesila sve papire,nisam mogla docekati da se preselim.Kad su to popelo sa 5 dolazaka(sto sam ja bila UVJERENA da ce mi biti max)na 30 dolazaka,postala sam lagano zivcana.Grad me poceo umarati.Od 6 ujutro do 8 navecer lutanja,gubljenja,birokracijskog setanja,trazenja stana...All work,no fun.
Kad sam napokon nasla stan,trebalo se preseliti.Sjecam se prve noci u novom stanu,nisam mogla spavati,bila sam umorna za poluditi,a stan je bio prazan.Prijatelji su mi govorili da ce mi trebati par mjeseci da ga napravim 'svojim'.Prvi dani su bili uzas.Novi ljudi,novi jezik,sve drukcije.Bilo mi je neugodno otici u ducan i kupiti nesto.Za neke stvari nisam ni znala gdje trebam otici i kupiti ih posto ovdje postoji 'specijalizirani' ducan za svaki kurac.Najgore mi je bilo na odjelu sa salamama gdje moras reci koju ces salamu i koliko.Ne zato sto nisam znala koju bi salamu,nego zato sto sam bila uvjerena da imam grozan naglasak i da me svi gledaju ko vanzemaljca.
Onda pak predavanja.Ok je bilo prvih par dana dok smo svi sjedili iza(balkanci,we stick together ;))Nakon par dana smo skuzili da smo svi coravi i da iz tog zadnjeg reda nista ne vidimo,pa smo se preselili u 3 red.Prva dva ispred su bila prazna.Bili smo,naravno,prve mete profesorima,pa su nam poceli uvaljivati mikrofone.Prvi put kad mi je profesor postavio pitanje(sva sreca sam znala odgovor)zacrvenila sam se ko malo djete,a inace sam daleko od sramezljive osobe.Moji balkanci su me hrabrili i govorili mi da se uopce ne kuzi naglasak.Meni je i dalje bilo neugodno.
Prvi izlasci.To je bilo malo bolje jer ipak muzika tresti pa se ne cuje fakin naglasak.Da budem tocnija,tu sam bila na svom terenu.Pa sam skuzila da sam valjda zabavna 'novim' ljudima i da me sve vise i vise zovu van,u razna drustva i na feste(koje se uredno odrzavaju u stanovima kao u americkim filmovima).
Tek nedavno sam pocela 'novi' grad gledati drukcijim ocima. Imam kafice u kojima volim popiti kavu/casu vina,trgovinu kojoj me tete prodavacice znaju,pa cak i svog mesara ;).Da,da sad vec i meso kupujem Sad su mi trgovi poceli biti lijepi,a ulice prepoznatljive.Sad kad izadjem iz kuce,zapravo znam gdje idem...

Otkrila sam mrak kafic u mom 'novom gradu'.Podsjeca me na kafice doma,a i muzika je slicna .Jedino sto je taj kafic...hm....gay bar.Ja nemam nista protiv,dapace,a i tamo se dobro osjecam.Odem sa drustvom i super nam je.Sinoc smo bili,i bilo je dobro kao i obicno samo sto nas je jedan tip na ulazu non stop gledao jer se vidjelo da nismo bas gay.Meni je to bilo smjesno jer ako meni ne smeta sto je on gay,zar je moguce da njemu smeta sto ja nisam gay.I onda je moj prijatelj pametno rekao;da bis danas bio in,moras biti gay :) lol

Jedno pitanje za kraj;

Tko se od vas nikad nije barem malo zapalio nakon one night standa?


PS;nisam otisla doma za vikend.Napredak!

Jucer sam se vratila u moj 'novi grad'.Vikend sam naravno bila doma i cvrsto sam si obecala da se iduci vikend ne vracam nego da ostajem i da cu uciti.Premda sam si obecala na pocetku da necu stalno trcati doma i da si necu napraviti najvecu gresku koju svi rade;fax je tu,privatni zivot je doma,I failed.Iako u biti nemam sta traziti doma...dodjem za vikend doma onda se izlezavam cijele dane po kaucu...ali sam barem doma.Sto je najsmjesnije,preselila sam se u novi grad i novu drzavu da zapocnem novi zivot,ali o tome nekom drugom prilikom...

Pred neki dan sam gledala neku glupu teen komediju u kojoj je bila jedna scena koja me natjerala na razmisljanje.Glavna junakinja se preoblaci u svog brata i krene u njegovu novu skolu da bi mogla uci u skolsku nogometnu momcad.Dok se ona tako pretvara,sprijatelji se sa najpopularnijom(citaj;najpozeljnijom)curom u skoli.U jednom od njihovih razgovora on(ona)kaze toj curi da nije njegov(njezin)tip.Najpopularnija cura nakon tog razgovora totalno poludi za njim,iako je on(ona)daleko od zgodnog muskarca,a ona je predivna.

Jednom i ne bas tako davno,imala sam slicnu situaciju.Ne,ne zelim reci da sam ja predivna,a on ruzan ;),but you get the picture.I tako sam se ja zaljubila u svog prijatelja,koji me mrtav hladan otpilio s recenicom;nisi moj tip.Ja sam naravno(glupo zensko ;))totalno izgubila glavu za njim,iako ako netko tu nije bio neciji tip,onda on definitivno nije bio moj.To sto ja nisam bila njegov tip,a ni on moj,nije nas sprijecilo da imamo 'aferu' od jedno par godina.Nasa 'afera' je trajala do prve svadje od nekoliko mjeseci.Onda je on taj put prisao meni,pa smo nastavili 'aferu'.I morali se poniziti pred cijelim drustvom za nekakav odnos u kojemu jedan drugome nismo bili 'tip'.I jedno par godina,mi smo se uredno svakih par mjeseci ponizavali pred cijelim drustvom.Iako si nismo bili 'tip'.

Sta je to sa zenama i odbijanjem?Sta je s muskarcima i lovom?Zar je stvarno trava uvijek zelenija u susjednom vrtu?Da li je to nekakva obrnuta psihologija koja pali?

Sad se pocinjem pitati da li i ja spadam u taj klisej.Mozda je ovaj moj gledao taj film prije mene?Da sam ja mozda gledala taj film prije,i rekla mu da nije moj tip,mozda bi situacija bila obrnuta,mozda bi on trcao za mnom...

Pa da se predstavim.Studiram van lijepe nase.Nedavno sam se preselila u drugu zemlju i privikavam se na nove ljude,obicaje,jezik,odnose... Svako malo me uhvati nostalgija,ali se brzo saberem i sjetim se zasto sam otisla.Ja to zovem ulaganje u buducnost.
Fali mi moj grad i jutarnje kave,izlasci.Grad mi najvise fali.Nadam se da ce mi ovaj blog pomoci da malo manje dolazim doma jer imam strasnu griznju savijest.Kad sam doma,zao mi je sto nisam gore i ne ucim,kad sam gore zanima me sta se desava doma i tako ukrug.
Znaci ovaj blog ce biti moje privatno ispucavanje.Pisem od kad sam naucila pisati.Uvijek mi je bilo lakse moje frustracije(ili srecu)izbaciti na papir.I onda mi bude bolje ;)