tHiS CrAzY wOrLd

My final conclusion- People aren’t supposed to be completely happy.. ever.. There should always be a little something that sucks in their lives.. It is just against the nature to be completely and endlessly satisfied.. And that’s just the way it is.
Ponekad stvari koje to nisu, postanu dramatične.. Čisto da razbiju dosljednost i predvidljivost.. Ponekad imamo jedan glavni problem kao nit vodilju kroz naš život, a ponekad su to nekolicine problemčića koji se naizmjence pale i gase, kao lampice na boru, tako da nikad ne bi bio potpuni mir i tišina..
Nema smisla računati na ništa, jer ništa nije tako sigurno kako se doima.. Ona izreka- Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani.. Ha, ni jedna ni druga opcija ne čine mi se kao nešto što bih si željela.. Vrabac u ruci bi značio da nekoga tjeram da bude tamo gdje zapravo ne želi, dok golub na grani gleda iz daljine na mene, smješka se i govori- ha, samo ti gledaj, ionako me nikad nećeš uhvatiti.. Pa sad, tko bi želio ijedno od toga..
Današnjih dana sve je postalo natjecanje.. Tko će više, bolje, brže, jače, upečatljivije, a da sve to što čini iziskuje što manje emocija i istine..
Ali istina iznenadi, to znam.. neočekivano i sasvim ležerno dođe pred tebe i veli – tadaaaam, evo me.
Tadaaaam, prošli tjedan, ono dok sam rekao da idem u Češku, zapravo sam potrošio dva dana putovanja da odem u Švedsku onoj maloj za koju sam tvrdio da je naporna i da me maltretira telefonskim pozivima.. dok u isto to vrijeme mjesecima nisam mogao odlučiti se na put od sat vremena i doći u Zagreb k tebi koja mi se toliko sviđaš.. Tadaaaam.. fuckin Švedska!!
Jedino s čime se mogu tješiti je – srećom, to mi se dogodilo sad, u ovom periodu kad sam bila gotovo potpuno sretna.. A valjda se dogodilo zato da ne budem potpuno sretna.. Jer svi znamo da potpuna sreća ne može biti. Pa eto, i nije.