ponedjeljak, 19.10.2009.

Prošlo je vremena..

Photobucket
Boli me jer nju boli.. nisam to već dugo osjetila.. Istukla bih onoga tko joj nanosi bol.. Zagrlila ju da ju zaštitim.. Muka mi je od pomisli da ju netko povrjeđuje.. Makar znam da sam to i ja jednom napravila.. a tada mi ni na kraj pameti nije bilo zaštititi je.. Za sebe sam imala i pronalazila isprike.. Ali isprike izblijede, a bol ostaje dugo. Nikad nisam mislila da riječi mogu toliko boljeti dok nisam nedavno čitala riječi koje sam joj tada upućivala.. Boljele su me kao da ih netko meni govori.. Bila sam ljuta, bijesna, van sebe.. nisam htjela ni čuti ni vidjeti nikog tko bi dobronamjerno htio ublažiti to što sam osjećala.. Nikome nije bilo za vjerovati.. Svi su mi bili neprijatelji.. A danas, nakon toliko vremena unazad, mnogo hladnije glave i staloženijih misli, sa puno više strpljenja i zrelosti, znam da sam napravila korak u krivom smjeru.. Korak je prerastao u put.. a put me odveo daleko. Vratiti se ne trudim, trudim se samo prokrčiti stazu prema pravom smjeru.. spojiti svoj put sa cestom na kojoj sam bila prije onog uragana. Tko zna, možda ima smisla.. Meni se čini vrijednim.

- 13:54 - leave your thoughts - (4) - crno na bijelo - # -

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se