tHiS CrAzY wOrLd

Uff.. nije me ovdje dugo bilo.. neznam iskreno ni otkud sam se sad stvorila.. Možda jednostavno da opet ispustim djelić duše ko nekad.. treba mi to.
Doma sam.. čistim se.. čistim misli od nametnika.. prebirem po sebi tražeći još ono malo da izdržim.. Nije lako.. fakat nije.. Nikad nije, makar se svemu toliko veselim.. Veliki je teret na mojim plećima, veći nego ikad prije.. A onaj kojeg bi zagrlila i o svemu mu pričala nije tu.. svatko svoj teret nosi, nikome nije lako.. moram razmišljati da će puno teže biti kad se ovdje kući vratim.. zastalno.. tada kreće ono teško.. Ali bez obzira na sve, iscrpili su me.. isisali svu energiju i život iz mene.. a sve ono što još dajem su ostatci kojih je još malo..
Fali mi domaća spiza.. moj kompjuter.. moja glazba.. moja okolina.. fale mi prijatelji.. koji se polako gube i nestaju kako i mene nema.. fakat nije lako.. nekad imam osjećaj kao da se vraćam ničemu.. i onda u čemu je smisao.. Istina, u ovom poslu stječem iskustva i sjećanja za čitav život.. ali šta ću sa svim tim ako se nemam kome i čemu vratiti..
Fali mi on.. tako mi treba samo zagrljaj.. uf.. On možda ni nije svjestan koliko mi to sada treba.. vidio me u nekom drugom svijetlu.. možda me i nije drugačije imao prilike doživjeti.. Vrijeme će pokazati..
Još samo mjesec dana.. i vraćam se iz zemlje “snova” u zemlju stvarnosti.. Gdje osmjeh ne znači ni upola toliko koliko sada i tamo..
Fali mi.. sve