tHiS CrAzY wOrLd

Nekako samo po sebi osjetila sam strah.. No nakon par minuta, zaključila sam da to nije neki novi osjećaj.. dapače, to je osjećaj koji me već neko vrijeme prati.. Strah za sebe i svoje bližnje.. da im se nešto ne dogodi.. da mi se nešto ne dogodi, a da se nisam stigla ni oprostiti..
Možda su moje misli i pomalo morbidne, no uvijek me vrate sada već godinu dana unazad.. I na tako odjednom izbrisano ime djevojke za koju još dan danas ne mogu vjerovati da je više nema.. I na njene roditelje i najbolje prijatelje.. koji su u trenutku ostali bez nje.. da nisu bili ni svjesni što ih je snašlo.. I koji nisu imali priliku oprostiti se od nje..
I priznajem, ne znam se konstruktivno nositi s time.. Strah me skoro svaki puta kada tata ulazi u auto, kada mama i brat odlaze na posao, kada ja putujem na destinaciju.. Strah me da će nešto krenuti krivo.. I pojavi se knedla u grlu, i najrađe bi ih grlila i ne pustila da odu..
Sutra ponovo idem na destinaciju.. Nije da idem neznam kako daleko.. jedva sat vremena od Zagreba.. No svejedno, visim online, tražim tko je online, pričam s ljudima, strah me reći im koliko mi puno znače da ne ispadnem freak što to tako olako dijelim.. No onda mi se opet vrati u glavu Tea i njen komentar nakon gubitka te drage nam prijateljice.. Eh, da barem češće ljudima do kojih nam je stalo kažemo da ih volimo.. To zapravo gotovo nikad ne radimo, iz straha da nas ne počnu smatrati freakovima što se razbacujemo emocijama.. Ali da mi je barem sekunda da joj kažem koliko mi je značila.. prije nego je poginula.. Sve bih dala..
Ne želim ponavljati takve greške, pa makar me smatrali kakvom god žele.. Želim im dati do znanja da ih volim.. da mi znače masu, makar nekad ne ostavljam takakv dojam.. I da me strah ne radi toga što se može a ne mora dogoditi.. nego radi toga da odu / odem, a da nikad ne kažem koliko ih zapravo volim..
Strah me..

Jao, koji doček.. Mislim da bolji u životu nisam imala.. Zaista.. Jest da sam Novu dočekala s klincima od 2-15 godina.. jest da sad polupijana pišem ovaj post.. jest da je 4 ujutro.. ali ni kad se probudim, dajem riječ da neću ovo poreći.. Party koji smo priredile klincima mislim da će i oni i mi, a čak i njihovi roditelji i vodstvo hotela prepričavati još godinama.. Stvarno smo se krvnički potrudile, dale ali baš sve od sebe i k tome mislim baš sve.. svo svoje slobodno vrijeme, energiju, živce, kreativnost i maštu.. I dam se kladiti da je ovo bio jedan od boljih Novogodišnjih partija u ponudi ove godine.. makar je bio samo za kikiće.. Stavila bih vam slike, no to ću ipak ostaviti za one najbliže.. i možda facebook..
Sam doček započeo je na petero djece zapisanih za dolazak.. no kako su se naše pripreme za ukrašavanje bližile Novoj Godini, tako je i broj djece rastao.. Završni broj bio je 26 (dozvoljeno je bilo do 28) djece..
Svoj posao odradile smo vrhunski.. Roditelji, ali i ostali gosti hotela dolazili su vidjeti našu okićenu dvoranu i divili se što smo sve uspjeli napraviti u tako malo vremena.. A dvoranu smo ukrasili zaista vrhunski.. Saša Šekoranja, nisi nam do koljena.. Program smo upotpunile odličnim idejama, konstantno smo bile u pokretu, akciji.. Zadnja dva dana nismo stale.. Padale smo s nogu no i dalje imale energije za "samo još malo"..
Jučer, na Staru godinu, u čitavom danu, pauzu smo imale tek 15 minuta za ručak i 2 sata navečer, prije samog programa.. Nemogu ni nabrojati sve stvari koje smo uspjele ostvariti.. Mogu samo reći da smo u Novu ušle s okusom ponosa i uspjeha u ustima.. (i redbulla.. hehe)
Bilo je odlično, pamtit će se svakako.. Još samo čekam sutra, da čujem preostale komentare roditelja.. nemojte misliti da sam se uobrazila, no eto.. isključivo radi ega..
Sretna sam.. kako nebi bila.. Novu sam dočekala kao nikad do sad.. s potpuno nepoznatim osobama.. ama baš svima.. I bilo mi je da si bolje nisam mogla poželjeti.. bez nepotrebnih nervoza, shoppinga u posljednju minutu i višesatnih priprema..
Obukla sam već pripremljeno, u Zagrebu kupljeno.. spremila se u roku pola sata.. I napravila tim klincima nešto što će još dugo pamtiti..
I u to ime, dragi moji.. nadam se da će vam ova Nova biti puna neočekivane sreće, ugodnih iznenađenja, iskušenja i uspjeha.. Jer ako će mi iduća biti takva kako sam ju započela, bolje si zaista ne mogu poželjeti.. Stoga, zaista vam sretna bila Nova Godina..