nedjelja, 23.12.2007.

Ima me - Nema me

suitcase

Pakiram kofere.. Ponovo.. Već sam se nekako navikla na to stalno dolaženje i odlaženje da mi i ne pada toliko teško, koliko činjenica da odlazim na sv. Stjepana, dan koji u mojoj obitelji ima duplo veće značenje nego drugima.. Već jutro nakon samog Božića, ja ću sjediti u vlaku za novu destinaciju, novi posao i nove doživljaje.. Pomalo mi dođe krivo onih koje konstantno ostavljam.. žao mi je što neke nisam još stigla ni vidjeti otkad sam se vratila, a već idem dalje.. Srećom, na vrijeme sam prestala razmišljati o ponuđenom 3-mjesečnom poslu i prihvatila ovaj, nešto kraći.. but still..
I još k tome, mislila sam da će me proći no još nije.. Još uvijek u glavi mi se okreće jedna slika, jedna osoba i mnogo emocija koje držim u sebi.. Umjesto mene, on ide na taj 3-mjesečni posao.. i doslovce mi je knedla u grlu.. nakon toga počinju se puniti destinacije za ljeto i možda će proći i godina dana a da ga neću ponovo vidjeti..
Smućkala sam koktel od uzbuđenja, tuge, straha, emocija i veselja.. koji će se okus najduže zadržati u ustima- vrijeme će pokazati.. Do tada, preostaje mi samo spakirati kofere i nadati se..
- 23:11 - leave your thoughts - (8) - crno na bijelo - # -

<< Arhiva >>