pametni zub http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

nedjelja, 22.04.2018.

O LOSOSU

Image and video hosting by TinyPic

„Losos je riba“, reče Ekaterina Sverdlova.
„Lososovo meso vrlo je ukusno“, nadoveže se Žarko Bečkerek. „Sadrži, osim toga, i omega tri slasne kiseline, što znači da zasićuje ali ne deblja; takva mesa predstavljaju rijetkost.“
„Da, ali je neugodne roza boje, to meso. Nije za dečke“, nadometne rodno totalno neosviještena Zaga Agram.
„Jedu ga i dečki“, reče rodno još neosvješteniji Kalinko König. „Postoji, naime, i plavi losos: u brzacima Dvine i Pečore.“
„Losos je riba“, reče Lutecija Paris.
„Točno. Morsko-riječna riba. Živi u slanom moru, a ide se pariti u rijeke slatkovotke! Seksualna ga čežnja potiskuje uzvodno, čak i više negoli rep ili peraje; u stanju je uspeti se uza slap. Kad položi konačno tu svoju jadnu spermu, odnosno jajašca, otpluta do dabrove nastambe i ovaj ga, obradovavši se, pojede“, otpredaje svoje Čenaj Madras.
„Netočno. Losos je riječno-morska riba. Živi u rijekama veći dio života tijekom kojega se razmnožava jedan jedini put. Za tu svečanu prigodu pusti riječnoj struji da ga odnese sve do Sargaškog mora, gdje se pari s jeguljama. Tako nastaju godzile i čudovišta iz lagune!“, zafantazira Podgorka Titog.
„A ja sam čula“, reče Tunisia Kartagen„da se losos pari s pastrvama i da otud zapravo dolaze ove divovske salmonizirane pastrve po ribarnicama diljem domovine. Čula, kažem, a svjesna sam da je sve to skupa jedan popriličan mit!“
„Naprotiv“, reče Kosta Stambolija. „Losos je jezersko-riječna riba. Živi u slanim jezerima veći dio života tijekom kojega se pari samo jedanput! Za tu priliku ulazi u neki od jezerskih slanih pritoka i pliva uzvodno sve dok ne dospije do slanog izvora gdje se, već posve usoljen, pretvara u stup soli te spolno opći s drugim mineralima, odnosno razmnožava se posvemašnjom kristalizacijom!“, reče Pekin' Bej
„Losos je riba“, reče Siscije Segeston.
„Losos je više nego riba“, odvrati Raguette Dubravija. „Losos je oličenje ičega. Pliva to oličenje riboidno uzvodno i nizvodno, spolno opći po rijekama, jezerima, morima, barama i polusuhim kaljužama. Ima ga posvuda; provjerite radije vaše bačve, boce i bokale, jer se zameće svakom božjem kutku. Al' gdje god krenu, ti svježe oličeni lososovi, kad jednom puste, da'l jajašce ili spermu njihova stvar, na kraju ih čeka – kraj. A na kraj puta tog stižu nakazno iskešenih usta, s jednom jedinom grozuljavom grimasom na inače mlićkavom ribljem licu, na kraju puta čeka ih prabiće iz dalekih im, razbacanih i davno poraspalih ihtijatičnih podsvijesti. Čeka ih pralosos zvani zlosos. Nije taj zlosos izgledom puno drukčiji od normalnih, svakodnevnih lososova. Niti je bitno veći, niti je agresivniji, niti raspolaže ikakvim specijalnim moćima. I ne radi u životu ništa drukčije u odnosu na nekog prosječnog lososa. E, ali je zao.
„E“,reče Klagen Celov.

22.04.2018. u 12:48 • 20 KomentaraPrint#^

četvrtak, 12.04.2018.

I WANNA HOLD YOUR HEAD

Image and video hosting by TinyPic

S obzirom da je pošto-poto htjela od svojega uma načiniti izvorišnu osnovu usmene predaje – uključujući u istu puste korpuse narodnih poslovica, deseteračkih pjesama i prostih, najprostijih viceva – Lila Lunarević sjedila je sama za stolom u jednom kafiću u južnoj Trešnjevci. Sjedila je sama, i to zato što je imala ambiciju postati izvorištem usmene predaje ne samo za svoj matični narod, nego i za cjelokupno čovječanstvo. Stoga joj nitko i nije htio sjesti za stol i praviti društvo, jer obitavala je u naveliko ekskluzivističkoj zajednici ljudi koja takve kozmopolitske planove nije praštala lako.
A onda joj je unatoč svemu netko prišao.
„Je li slobodno?“, pitao je momak od toliko i toliko godina, ni manje ni više.
„Pa ajde“, odgovori Lila Lunarević u nadi da joj se upravo ukazuje prilika da započne sa širenjem jednog primjera usmene predaje.
Zato ne dopusti momku da dođe do riječi nego započne s pjevanjem narodne pjesme koju je upravo smislila:
„Hej momak, dođi ovamo
Nešto bih te pitala
Al' ne očekuj puno od mene
Cijele sam noći skitala!“
„Gdje si to bila? U nekom klubu? Zar četvrtkom?“, upita momak.
„Ma zaboravi“, reče Lila Lunarević nadajući se upravo suprotnome, da momak neće zaboraviti njezinu nakaznu pjesmicu, da će mu se zalijepiti za mozak i da će je, pomalo i prisilno, zapjevati u mnogoj javnoj situaciji i tako doprinijeti njezinom širenju – širenju Liline narodne pjesmice, ne situacije.
„To ja samo tako pjevam.“, dodadne Lila.
„Onda ću prijeći na stvar“; odvaži se momak. „Sviđaš mi se, i to poprilično. Mogu li te držati za ruku?“
„Ne možeš, naravno da ne možeš. To nije pristojno. I kakav ti je to uopće izvještačen ulet? Daj nešto tradicionalnije!“, reče Lila Lunarević u nadi da će joj udvarač uzvratiti narodnom pjesmom kojom ga je maloprije inficirala, ali u ponešto prerađenom obliku. I doista, momak zapjeva kao omađijan:
„Hej mala, dođi ovamo
Nešto bi' te pit'o
Ne očekuj puno od mene
Nisam ti ja drug Tito!“
„To je to!“, oduševi se Lila Lunare. „Josip Broz Tito naročito je pogodan lik za osjemenjivanje usmene predaje! Idemo odmah u kafić nazvan po njemu, zgodno smještenom na trgu nazvanom po njemu.“
Ali dok su se oni s Trešnjevke doklatili do HNK, trgu su već promijenili ime, a kafića nigdje nije ni bilo.
„Ah, vrijeme promjena“, reče Lila Lunarević. „Ali neka, ima još likova naročito podesnih za prenošenje usmene predaje, narodnih umotvorina i koječega još.“
„A to bi bio?“
„A to bih bila valjda ja. Cijeloga života asistiram svim tim silnim narodima i međunarodima u stvaranju i prenošenju njihovih priglupih umotvorina, pa valjda i ja zaslužujem svojih pet minuta! Evo me svjetski ume, stižem – vrijeme sad!“

12.04.2018. u 17:06 • 20 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 02.04.2018.

SAD PAK PA TO

Image and video hosting by TinyPic

Rutinirani tiranin Tarian Tourette sijedio je na stolici bez naslona. Kosa mu je iz sata u sat bivala sve bjeljom i bijeljom. Svjesno je odlučio posijedjeti kako bi djelovao starije i autoritativnije građanima države koju je tiranizirao; dan ranije izašao je ulicu i jednoj građanki stao na nogu. Stajanje na noge građanima smatrao je paradigmom tiraniziranja; svi raniji tirani, njegovi prethodnici, nisu mu bili dorasli, smatrao je, upravo zato što su se libili silaziti među narod i odabranim primjercima istoga čepati stopala!
A sad je, eto, sijedio i sjedio u isti mah. Stolica je bila bez naslona iz razloga asketizma, a čitav se prizor odigravao u napuštenoj veš kuhinji Predsjedničke palače iz razloga eskapizma – jedva je uspio pobjeći svojim tjelohraniteljima. Ali ne zadugo. Sjedio je i sijedio jedva tri sata kad su ga pronašli i odmah otpočeli s mučnim procesom prisilnog hranjenja.
„Jedite“, rekla je Maxima, šefica tjelesne straže Tariana Touretta gurajući mu cijelu šaumšnitu u širom otvorena usta. „To je za vaše dobro.“
Za dobro ili za ne-dobro, tiraninu je pozlilo i isprovraćao se po cijeloj veš kuhinji, koja je potom definitivno bila zatvorena za svaku svrhu i namjeru. Poslali su po predsjedničkog liječnika, zatim i po frizera. Taj je pak Tourettu htio obojiti prerano posijedjelu kosu. Ali Tourette je to rezolutno odbio, a još mu je, frizeru, stao na nogu. Neka zna, taj samostalni uslužni djelatnik, tko je gazda u ovoj državi!
Zatim je krenuo – tiranin Tourette – u obilazak predsjedničkog zoološkog vrta koji je bio toliko prostran da su se životinje u njemu osjećale slobodnijima nego u divljini. U vrtu se Tourette posvetio svojim uobičajenim rutinama. Prišao je ljamama i onoj najkrupnijoj pljunuo u lice; sa slonovima je otplesao partiju charlestona, s fokama podijelio porciju srdela, da bi potom sišao u južnoamerički mravinjak i mravljoj kraljici – stao na nogu!
No, nije mu bilo dosta tiraniziranja. Izašao je na ulicu, među narod, koji ga, onako izbijeljene kose, nije prepoznao. I kad je stao na nogu tom narodu, isti se pobunio. Izbila je bijesna revolucija. Demonstracije, zaumno urlanje, kolci, krvave glave, barikade, hapšenja i svakojaka grčenja. Tourette do daljnjega više nije mogao van iz palače. Mogao je, istina, posjećivati gore spomenuti zoološki, kao i botanički vrt koji je bio dijelom istog kompleksa. U tom je pak vrtu dražio biljke mesožderke, rugao se stoljetnim hrastovima, a jednoj je naročito mladoj visibabi – stao na nogu.
U međuvremenu je revolucija napredovala na štetu tiranina. Zaumno urlanje ulice čulo se i u predsjedničkoj spavaonici. Jednog jutra Touretta je probudila Maxima, šefica njegove tjelesne straže. Probudila ga je oštrim drmusanjem a zatim mu je – stala na nogu.
„Ščm je sad pak pa to?“, upita tiranin.
„Što?“
„Ščm!“
I tako se tiranin uspio održati u poziciji moći.

02.04.2018. u 10:19 • 17 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se