pametni zub http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

utorak, 10.10.2017.

RIBANE JABUKE

Image and video hosting by TinyPic

Rijeka Leta, rijeka zaborava, teče pokraj našeg sela; na lijevoj joj obali Oktogonalna šuma, na desnoj Naprasita ledina. Kako tko u selu zaima neugodno iskustvo, priđe rijeci, propere se u plićaku – malo lice, malo noge, malo ispod pazuha – i iskustvo nestane negdje u eteru, nošeno jakim zračnim strujama vrelog flogistona.
A jednom je jedna osoba iz sela – bilo je to strašno – zaimala vrlo neugodno iskustvo, prišla rijeci, popila je naiskap, zaboravila na sva svoja iskustva – ugodna, neugodna i ona bljedunjava – i postala bog/inja na par godina, jer u tih par godina korito rijeke Lete ostalo je suho, seljani nisu mogli njezinom svetom vodom ispirati svoja iskustva – neugodna, ugodna ili kakva god - a osoba iz sela, bog/inja ta, raširila se na vrh brda Buc, sjeverno od Pilić-jarka, seljani su joj prinosili hranidbene žrtve i molili je da pusti rijeku da potekne. I nakon par godina ona i potekne, sama od sebe, bez pomoći osobe-bog/inje, koja samim tim poteknućem i prestaje biti bog/injom – da stvar bude gora, istog joj se trenutka vrate sva iskustva, ugodna, neugodna i ikakva – i ona postaje nesretnija no ikad, prepuna neisperivih iskustava, jer rijeka Leta ne ispire iskustva bivših bog/inja, to joj je kao neki princip, je li, ili pak slučajni nusprodukt gore opisanih da li zbivanja?
***
Rijeku Letu seljani koriste i za igru ribanih jabuka. Igru najčešće vodi neoženjen mladić. Na glavi mu šešir od muslina, na nogama kaljače od cica. Košulja mu toliko bijela da posramljuje snjegove. Samtaste hlače u fronclama, čarape od miholjske paučine. Seoski kovač za tu priliku napravi novi ribež. Uglanca ga tako da mu se svaka zraka sunca odbija do neba. Poklanja ribež mladiću; mladić rado uzima poklon; tegleći ga (jer radi se veleribežu od dobrih 30 kila), prilazi kaci od grckovine. Od jabuka bira dvije: najcrveniju i najzeleniju. Začas ih na veleribežu oriba – oripci meko padaju na dno kace, kaca je još uvijek pretežno prazna, no mladić ne prestaje s ribanjem: oriba u kacu prvo svoje nokte, zatim prste, podlaktice i nadlaktice. Potom riba noge: nokti, prsti, stopala, potkoljenice, natkoljenice. Na red zatim stiže glava: kosa, tjeme, lubanja, njezin sadržaj te sretno, do samog kraja nasmiješeno lice. I onda torzo. Treba ponekad i pola dana da se ribanje zgotovi – prsni koš ponekad zapne pa je potrebna intervencija cijelog sela.
Kad završi s ribanjem, mladić ode ka obali Lete i cijeli se umoči. I vode Lete obnove mu tijelo u potpunosti, i on još iste večeri đipa na seoskom prelu, sijelu i kirbaju. Oripci iz kace idu, dakako, u štrudle, gdje bi drugdje?
***
A ima i, malo dalje, južno od sela, još jedna rijeka. Zove se Stiks. Tko u nju pogledom… ah, ništa, ništa. Tko njezinom vodom… no, nije važno. Tko zapliva virom… ma koga to još uopće zanima? Uglavnom, ima južno od sela još jedna rijeka. Rijeka Stiks se zove.

10.10.2017. u 16:15 • 16 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se