pametni zub http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

četvrtak, 06.07.2017.

RADNI VILENJACI

Image and video hosting by TinyPic

„U tom fast food restoranu kupiš hranu i dobiješ račun, a na računu piše šifra za zahod“, reče Ljepenka Kupior.
„Znam, to je kao u Mc Donaldsu“, poreplicira Gleduard Putar. „Ukucaš šifru u aparatić, i vrata se sama otvore.“
„Tako sam i ja mislila, ali u ovom je restoranu drukčije. Pojela sam svoj obrok, bio je relativno ukusan, i potražila zahod. Ispostavilo se da se trebam spustiti u podrum. U podrumu – šok. Nikakva klizna samootvarajuća vrata - gledaš direktno u omaleno predvorje iz kojega putovi dalje vode u svega dvije prljave kabine sa slabo održavanim instalacijama, zidovi ispisani prostim natpisima, zahodske školjke nagrđene kamencem, sa stropa kapa neka masna voda, wc-papir smrdi na sirovu celulozu, slavina u lavabou radi na nožni pogon, a vode često i nema!“
„Zar je tako nešto moguće!“
„Itekako je moguće. I to nije sve: nikakvo ukucavanje šifre da bi se vrata (koja, kako rekoh, uopće nisu bila klizna) otvorila. Vrata su već otvorena, širom, vrata su zapravo nepostojeća, istrgnuta iz štokova, a među štokovima stoji oveći gnom i uzima, praktički trga račun sa šifrom iz korisnikove ruke, provjerava datum i naročito bezobraznim pokretom glave daje signal da se može ući u taj odvratni, gore opisani sanitacijski čvor. I nema tu muški-ženski zahod – i muški i ženske idu u obje kabine, kako tko naiđe. A gnom na vratima nije sam, ne, zahod nastanjuje cijela obitelj gnomova! Za stolićem u predvorju sjedi djed-gnom kojemu se koža s lica ovjesila gotovo do (mokrog i kužnog) poda. Žena-gnom pak sjedi sa suprotne strane stolića i hekla preko komada prekjučerašnjeg tijesta za pizzu. Djeca-gnomčad, malena koliko i oveći puhovi, jurcaju amo tamo i dižu groznu larmu. Jedna od kabina ima vrata koja dolje ne dihtaju kako treba pa se najmanji gnomčić zna provući kroz procijep i omesti korisnika u vršenju nužde!“
„Hm“, reče Gleduard Putar zamišljeno. „Sudeći prema tvom opisu, ne radi se tu toliko o gnomovima koliko o radnim vilenjacima. Sve ih se više – u zemljama blagostanja i šest vrsta sira – koristi kao pomoćnu radnu snagu. Plaće ne traže, jedu malo, a priroda je odredila da ne žeđaju, da im organizmi ne trebaju tekućine uopće!“
„Moguće, ali meni su na informacijama, kad sam ih poslije zvala, rekli da su u pitanju gnomovi.“
„Moguće, možda ih u različitim dijelovima svijeta različito nazivaju. A možda i mutiraju, pod utjecajem toksičnih tvari koje im organizmi apsorbiraju tamo dolje. Ili pak tamo gore.“
„Tamo gore?“
„Da. Mnogi od njih, s obzirom na to da rijetko pate od akrofobijskih anomalija, rade na velikim visinama: na vrhovima televizijskih tornjeva i mobitelskih antena, po zapuštenim tavanima poslovnih tornjeva, na podnim konstrukcijama niželetećih komunikacijskih satelita, pri unutarnjim svodovima balona na topli zrak, kao i po tučcima viših tratinčica.“
„Ali tratinčice su iznimno niske, čak i one više!“
„Kako gdje i kako kad, sve treba gledati u kontekstu vremena i prostora.“
„Opet ti sa svojim geo-historizmom!“
„A zašto ne?“
„Pa zato! Zato što…“
„Evo ga na – opet!“

06.07.2017. u 08:14 • 22 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se