pametni zub http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

ponedjeljak, 20.02.2017.

POLUOTOK

Image and video hosting by TinyPic

Poluotočani mi dadoše do znanja da je poluotok praktički nemoguće napustiti kopnenim putem. Da taj izdanak kopna, istina, jest samo s tri strane okružen morem, no da je s četvrte okružen „ne zna se čime i ne zna se otkada“.
Na obližnjem su mi otoku pak, na moje uporne molbe da mi razjasne misteriozne tvrdnje poluotočana, odgovorili lokalnom poslovicom:
„Poluotočanin je samo pola otočanina!“
Al' vam je poslovica, pomislio sam, pripremio suhe obroke, očistio ogrtač od filcane čohe, nauljio šešir i uputio se prema sjeveru poluotoka, gdje je, navodno, isti spojen ni sa čim.
***
Na putu prema sjeveru zadesili su me sljedeći fenomeni :
1.Napad ljudožderskih lastavica na obroncima gore Gur.
(Otiske svojih oštrih zubića ostaviše mi na lijevom ramenu, jagodici kažiprsta lijeve ruke te posred srijede
temporalnog režnja – tad sam shvatio da je vremena preostalog za ono što slijedi sve manje i manje.)
2.Blistav, upareni krug uokolo Sunca, fortifikacijski nazubljen, zblene me blizu Bal-šume.
(Uslijedi silna glavobolja i bujica sjećanja na nedoživljeno – proležah ta tri dana u sjeni divovske papratnice.)
3.Već negdje blizu Granice dvije dobre bakterije mojega nusprobavlja odmetnuše se, postadoše loše.
***
Tek tada, blizu Granice, odlučih prezalogajiti. Sva tri suha obroka, što sam ih teglio u svom rancu još od ishodišta ove moje male ekspedicije, sva tri pojeo sam odjednom:
1.Sitno nasjeckana bivolja šunka, tri ljute papričice i šaka oraha.
2.Sitno nasjeckana nojeva šunka, tri mini paradajza i šaka oraha.
3.Sitno nasjeckana dimljena nojeva plećka, tri runolista i hvat oraha.
***
Tek tada, nakon što prezalogajih triput za redom, tek tada odlučih prijeći granicu, s poluotoka prijeći na potpuno, zdravo-pravo kopno, kontinent. Prilikom prijelaza granice zadesile su me tri stvari:
1.a)
2.b)
3.c)
A zapravo, i nije bilo tako strašno.
***
Kad sam stupio u kontakt s kontinentalcima, jedan od njih me žurno zalakonira:
„Poluotočanin je pola kontinentalca!“
Ako je poluotočanin pola otočana, kako bješe rečeno ranije, a ako je isti isto tako i pola kontinentalca, onda je otočanin zapravo kontinentalac! Ili…
O : 1/2 P = K : 1/2 P
1/2 PO= 1/2 P K
1/2 O = 1/2 P/P K
1/2 O = 1/2 K
O = K

20.02.2017. u 17:17 • 18 KomentaraPrint#^

subota, 11.02.2017.

EPOHALNOST TRENUTKA

Image and video hosting by TinyPic

Otišla je do kioska kupiti cigarete; tek se naknadno sjetila da više ne puši, da su cigarete poskupjele, a da kioske više ne posjećuje otkako su im, uza standardnu prodaju tiskovina, natovarili djelatnosti plaćanja računa, primanja paketa i tome sl. Vratila se kući neobavljena posla; posao je ionako bio prividan, davno je odustala od tog i takvih poslova, više ih nije bilo, poslova.
***
A u kući, u koju se vratila, vladao je užasan nered: na parketu je ležala povelika mrvica kruha, na sklopci kupaoničkog svjetla bečila se sivkasta mrljica, dok se u sudoperu već dobrih pola sata namakala neoprana šalica za kavu. Ona se, zajedno sa svojim bračnim partnerom i troje djece (jedno drugom do srednjeg uha), uzalud trsila održati kakav takav red u tom stanu na koji su se aljkavizmi sviju fela obrušavali poput rudimentarne nepogode. A sutra očekuju goste…
***
Sutradan, gosti su odbili ući u stan.
„Kakav je ovo kaos ovdje?“, pitao je jedan od gostiju. „Kao da je palo nitroglicerinsko jaje!“
I drugi su gosti iznijeli svaki po zajedljivu primjedbu. I bili su u pravu: uz već spomenutu mrvicu, nikad prežaljenu mrljicu i neopranu šalicu, sad se pojavila i oveća mucica na jednom od ukrasnih jastuka kutne garniture.
Ona, nesuđena domaćica nepravedno joj dosuđenim gostima, bila je bijesna. Došlo joj je da sve ukrasne jastuke liši ukrasa i tako ih osramoti u (žmirećim) očima svih potencijalnih spavača! Naravno, nije to učinila.
On, njezin bračni partner, uspio je primiriti goste i dogovoriti novi termin posjeta.
„Do tad ćemo srediti stvari“, rekao je. „Vjerujte nam!“
A djeca su, sve troje, nakon cijele te predstave (već kad su se bračni partneri malo-pomalo, koliko-toliko te jedva-jedvice uspjeli primiriti), priznala da su dobila jedinicu iz kemije. Još i to! Još nam je samo to trebalo, pomislili su bračni partneri.
***
A na školskim informacijama, kojima je nazočilo oboje partnera, doznali su kako su im djeca, sve troje, dobila jednu te istu jedinicu iz kemije!
„Tako se to danas radi“, uvjeravala ih je razrednica. „Kako bismo poštedjeli djecu nepotrebnih trauma, zapišemo jednu ocjenu, a ona se odnosi na sve učenike-ce istoga prezimena. Ili, u nekom drugom slučaju, na sve učenike-ce jednake visine, IQ-a ili (ne)tolerancije na prokulicu.
„Dobro je znati“, rekla je ona, majka to troje djece, njihovoj razrednici.
Nakon informacija krenula je skupa s njim, ocem to troje djece – krenuli su u kino.
***
U kino ih nisu pustili. On je, naime, propustio potvrditi internetsku rezervaciju, a kad su se pojavili na blagajni karte su bile odavno rasprodane. Zauzvrat su odlučili posjetiti Muzej puževa, ali taj je pak bio zatvoren zbog organiziranog pokušaja bijega tih žustrih i lukavih životinjica.
A večer je još bila mlada, djeca zbrinuta kod baka i djedova, zrak opojan. Glazba je svirala svačijom glavom. Nešto se moralo poduzeti. Ostalo im je samo jedno.
To su i učinili.

11.02.2017. u 19:08 • 18 KomentaraPrint#^

četvrtak, 02.02.2017.

MIR

Image and video hosting by TinyPic

Pišem na internetu već skoro dvadeset godina. Bilo je tu svega: kratkih priča, kritika, eseja, političkih komentara, anonimnih komentara pa i dobrohotnog trolovanja. Na fejsu, na blogu, na nekolicini (davno propalih) web stranica vlastite izrade i po raznoraznim portalima sviju fela. Nakupilo se toga, mogao bih objaviti sabrana (ako ne i odabrana) djela.
No, nikad nisam objavio knjigu, ukoričio se. Nisam tome ni težio. Bilo je nekih pokušaja, čak i ozbiljnih, ali bi se na kraju uvijek izjalovilo. I neka se izjalovilo. Nije to famozno ukoričenje baš takva krucijala. Kad bi u tome ležala neka zarada, kad bih mogao živjeti od prodaje vlastitih knjiga pa po mogućnosti napustiti ovaj jadni posao uredskog štakora, onda bi to bila druga stvar. Ali za tako nešto, znamo, nema nikakve šanse. A živjeti se mora, a živjeti od pisanja se ne može, a pisati jako volim, a od ljubavi se ne živi – i sve dalje u tom stilu.
Kao što vjerojatno znate, nisam jedini koji tako razmišlja. Sve je više pisaca na webu, a sve ih je manje na papiru; boje se upuštati u beskrajno natezanje s izdavačima, ne mili im se moljakati državu ili kakav drugi lovaški faktor za mizernu potporu, pa im se još i ponizno zahvaljivati za tu bijednu milostinju.
Gore opisanu situaciju prepoznala je i književna scena: sve češće kritičari i književni teoretičari ozbiljno analiziraju tekstove objavljene na webu. Neskromno ću priznati da su i moji tekstovi u više navrata bili predmetom kritičkih analiza i teorijskih razmatranja, i to od strane vrlo uvaženih sudionika-ica književne scene te članova-ica akademske zajednice.
U svijetu su takve tendencije još izraženije. Nisu me, stoga, pretjerano iznenadila skrivena, skoro šuškava govorkanja (prepuna skrivene zavisti) o tome kako je Komisija za dodjelu Nobelove nagrade počela razmatrati i djela pojedinih neukoričenih autora te da se među odabranima nalazim i ja! Bili su to, dakako, pusti snovi neiživljenog provincijalca, ali – gle čuda! – pokazali su se (ti snovi) proročanskima!
****
Jednog jesenjeg poslijepodneva bio sam iz nekog razloga strahovito umoran. Zaspao sam okružen nadolazećim sumrakom, poput mitološkog stvora u posteljici od objektivne stvarnosti. Probudio sam se bunovan. Zvono na vratima zvonilo je kao sumanuto.
„Otvori već jednom!“, vikao je glas s druge strane.
Bila je to Kazimir, jedan od mojih rijetkih prijatelja izvan weba. Nisam ga vidio duže vrijeme – što sad hoće? razmišljao sam.
„Ti nemaš pojma, je li tako?“, rekao je čim sam otvorio vrata.
„Što nemam pojma?“
„Što – pa u svim si vijestima. Dobio si Nobelovu nagradu! Čovječe!“
Protrnuo sam i pretrnuo sav u nekom veselju koje bilo pomiješano s blagim, teško shvatljivim užasom. Nadao se jesam, ali nisam doista očekivao – da, dobio sam tu prokletu Nobelovu nagradu! Nakon toliko godina pisanja konačno je moj književni rad vrednovan najvišom mogućom ocjenom – da'l zasluženo ili ne (skromno ću ja), neka prosude drugi.
Uključio sam televizor i počeo listati programe. (Čudno mi je sad da nisam posegnuo za webom; automatski sam pretpostavio da vijest o jednoj tako tradicionalnoj nagradi treba tražiti na tradicionalnom mediju.) Teško je bilo u takvom jednom trenutku među stotinama programa kablovske televizije pronaći kako se vrti baš jedna određena vijest – ona o mojoj Nobelovoj nagradi.
„Probaj teletekst!“, predloži Kazimir. „Na teletekstu te sigurno ima.“
I bilo me je – na teletekstu. Štura ali vrlo jasna obavijest. Zapravo, i suviše jasna. Jer ispalo je da je istina, da sam dobio Nobelovu nagradu, ali ne za književnost nego za mir!
„Jel' tu piše 'za mir'?“, rekao sam u stanju posvemašnje zbunjenosti i latentne snuždenosti s naznakama opće depresije.
„Da, za mir“, rekao je Kazimir. „A što si ti mislio?“
„Pa za književnost.“
„Ma daj, nisi valjda stvarno… A što fali nagradi za mir?“
„Sve fali. Za mir može dobiti svaki idiot. Dovoljno je ne činiti ništa i izgledati pitomo!“
„Ti stvarno nisi normalan.“
Sreća moja da nisam razglasio tu stvar s Nobelovom. Čini se da je, osim Kazimira, malotko i vidio tu vijest. U svakom slučaju nije bilo previše čestitanja.Tu i tamo netko bi me, više usput, pitao pitanje tipa „dobro, što je s tom Nobelovom?“, a ja bih odgovarao „pustimo to“, pa slijegao ramenima, obrvama, slabinama i cijelim svojim bićem.
Nastavio sam raditi u svojoj smrdljivoj kancelariji, a u slobodno vrijeme piskarati po webu – o čemu svjedoči i ovaj tekst.
***
Jučer sam se nakon nekog vremena opet našao s Kazimirom:
„Jesi se pomirio s tim?“, pitao je. „Jer ni nagrada za mir nije loša.“
„Kad se razmisli, i nije“, odgovorio sam. „Ipak sam odlučio otići na dodjelu. Put i hrana su plaćeni. Još jedino da dobijem tjedan dopusta od poslodavca – taj je, naime, tvrd.“
„Da je za književnost, dobio bi bez problema, i mjesec dana ako treba. Za mir je malo teže.“
„Da, za mir.“
I spontano nazdravimo miru.

02.02.2017. u 17:43 • 15 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2017 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          

Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)

Opis bloga

Uvod u ništa

Linkovi

[Blog.hr
Blog servis

NF
Trill
Catma
defton
skaska
stroke
sewen
onakojatrcisvukovima
caricavrta
zazen
ponoćna strina
Big Blue
divanskitnje
Tinčica
nemo
teuta
odmak
wall
Dejmon
Zona Z.
milord
Virtuela
chablis
ludlud
čovjek vadičep
xiola
heroine
pooka
milizcza
topsecret
marla
vadimastok
srdelica
Derza
Dakini
ajajfekt
Bookmarkerica
markiz
NEMANJA
igra
Kolibra
Antonovich
neverin
Bugenvilija
Uranova pikula
hopey
nihonkichigai
sfermentacija
Doktor Jatogen
dove
Schoko
aquaria
marchelina
profesor
Koraljka
guargamelwskij
primakka
Volupta
smiling cricket

Izjave

„Blejanje, Watsone, neusiljeno blejanje!“ (Sherlock Holmes)

Image and video hosting by TinyPic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se