pametni zub http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

ponedjeljak, 18.04.2016.

NAJEZDA TERMITA

Image and video hosting by TinyPic

Išta drvenoga
Uzner Barapski maši se pištolja i ustrijeli napasnog termita. Bio je to već treći kukac iste fele tog subotnjeg poslijepodneva. Nije bilo drugog načina da ih se čovjek riješi. Lutali su uokolo susjedstva, prosili po kućama.
„Gladni smo“, govorahu. „Dajte nam išta drvenoga, mi jedemo samo celulozu!“
Istinabog, govoriti nisu znali nego su ljudi, žrtve tog termitskog, iznimno nametljivog stila u prosjačenju, ljudi su sami morali smišljati replike poput gornje. Još i to!, govorili su ljudi (a oni su doista znali govoriti), samo nam je još to falilo! Em nam kuckaju na vrata svako malo, em traže svašta drvenoga – a sad im još, ne lezi vraže, i replike moramo smišljati. Tako dalje ići neće. Dolazili su k sebi, ti ljudi, i posezali za manje popularnim rješenjima. Jer…

Pištolji
… nije bilo drugog načina da ih se čovjek riješi, govorio je sebi Uzner Barapski. Nije ni znao otkud mu pištolj. Našao je ga u jednoj hladnoj kutiji, nehajno smetnutoj u škrinji za posteljinu. Možda ga je dobio od oca, ali ne, pa otac je svoju Astru 600 još 87' bacio sa Savskog mosta; pištolj je, međutim, naprasno počeo plutati, tako izrazito plutati da ga je odnijela Sava u Dunav, Dunav u Crno more, a Crno more s plimom izbacilo po 'ladnim žalovima Azova.
Ili mu je to možda pištoljić djedovski, od oba mu djeda koji su, a da to nisu ni znali, desetljećima dijelili lijep primjerak Walthera PP – za dvojevanje nad rečenim pištoljem nisu znali, jer niti jedan za drugoga nisu znali, živjeli su u mjestima udaljenima na stotine kilometara zračne linije, i jedino im je čudno bilo to što je pištolju drška počesto bila masna od ljudskoga loja, pa i to što je cijev još češće bila čađava, sumnjivo zasaftana i na mutno zauljena, unatoč redovitim i krajnje detaljnim čišćenjima od strane oba djeda – ali ne, pa opće je poznato da su (djedovi Uznera Barapskog) ga (pištolj) sred vjenčanja djece im njihove, u proljeće '62 svečano rastavili i dijelove skrili po ruševnim krtičnjacima i napuštenim, hujnim jazbinama – jer da dolaze bremenita vremena, puna vremenitih bremena, te da stoga valja biti na oprezu.
Ili je pak – a to bi moglo biti – pištolj bio prabakin; ta njezin je Parabellum 20-ih godina sijao strah (ali bez trepeta) diljem tadašnje, sad već davno zaboravljene Melemne ravnice. Sijao strah, a žeo trepet duž cijeloga Oznojinskog ravnjaka, do danas također zaboravljenog. (Da, izumiru stari toponimi. Nema više ni Brda čuda, ni Šećernih močvara, ni Kretenskih toplica. Sad čamimo u Niziji Panonjarskoj, penjemo se po Paradinaridima, seremo po Šumama G'pačvanskim…)

Još jedan umišljaj
Ali ne, dođe k sebi Uzner Barapski, nije ovo nikakav Parabellum. Ovo je, ako ćemo pošteno, običan plastični pištolj na vodu, dječji. No, i kao takav dovoljan je za obračun s pomahnitalom bandom termitskom. Uto se opet začulo kuckanje na vratima. Uzner Barapski otvori ih u hitnji, posve uljuljkan nezdravom ljutnjom. Pred vratima, naravno, termit. Uzner Barapski nacilja, kad mu termit najedared reče:
„Ne pucajte, gospodine. Ja sam prvi termit koji je naučio govoriti! To je, priznat ćete, veliko dostignuće. Šteta bi bilo ubiti tako uspješnog termita!“
Uzner Barapski se raznježi:
„Bravo, mališa. To što si napravio ravno je čudu! I drago mi je da sam se upravo ja našao u prilici da tom čudu posvjedočim. Reci, kako ti mogu pomoći?“
Termit sad pak ostade nijem.
Do vraga, pomisli Uzner Barapski, opet sam nehotice smislio repliku namjesto termita koji ne zna, ponavljam, ne zna govoriti, nije u stanju naučiti kako se govori, nema govorni aparat, nema ništa! Baš ništa…
Nacilja potom u rečenog termita, povuče obarač i – ništa.

Izražaj
Upravo je u tom trenutku, naime, jedna od brojnih kampanja nenasilja što su se odvijale diljem domovine Uznera Barapskog, jedna je od tih kampanja, dakle, došla do izražaja i nenasilje je zavladalo istog momenta – na taj i taj datum, u toliko i toliko sati, na tim i tim koordinatama, a na krilima misterioznog agensa, zasad nespoznatog.

18.04.2016. u 16:47 • 13 KomentaraPrint#^

srijeda, 06.04.2016.

RIBARA STAROG ŠČI

„Po cijelom kraju na sto milja / divote takve ni' / kao što bješe specijalitet: / ribara starog šči.“
Image and video hosting by TinyPic

„Uzmete pola glavice kiselog kupusa“, reče ribar. „Na to ide osamnaest režnjeva ovčetine, a sitno nasjeckanih glavica crvenog luka, kad bi se poredale jedna do druge, računajte odavde do Mjeseca. Pomiješate s bočatom vodom pa zagrijete do uskipnuća. Tako se radi šči!“
Izrekavši rečeno, ribar stari pogestikulira naširoko desnom mu rukom, pa istom tom rukom obori sabljarku koju je netom ulovio i oslonio o zid krčme da se odmori.
„Aj!“, poviče ribar, a bilo mu je još više aj kad je shvatio da su rečenu sabljarku podlokali crveni kuhinjski mravi, da je zato pala kao omađijana; pojeli su najveći dio salastog omotača i navalili na sabljarkinu plavu mišićnu masu; jedna skupinica tih vrijednih kuhinjaša naletjela je na ikrište, i sad su se, članovi skupinice, žudno tovili plodnom mekotom živodajnih kuglica nasaftanih blagoidnom sluzi.
Ribar opsuje i reče nešto tipa „što se može“. Potom nastavi s pričanjem:
„Ah, kad god sam predugo na kopnu uvijek se neko sranje dogodi! I uvijek neko sranje s mravima. Prošle zime zaspao sam u svojoj izbi poviše lučke kapetanijice, kad su došli mravi, ne kuhinjski, ne crvenkasti kao ovi ovdje, nego ozbiljni, crni, mat-crni, kamenolomni mravi-radnici predvođeni mravljom kraljicom glavom! Uzeli su me, onako u snu, natovarili na svoja nejaka pleća i kroz otvoreni prozor odnijeli na Brdo čuda! Tamo sam se nakon nekog vremena probudio, osvrnuo se oko sebe – mravi su, očito, već bili otišli – osvrnuo se, rekoh, oko sebe i ugledao – čudo! Tako je i bilo…“
Uto se jedan od grimiznih mrava kužinastih nabode na sabljarkin oštar šiljak pa zacvili u noć. Vlasnik krčme, neki glavati brko, bivši ribar i tvorničar ribljih pašteta, smjesta pozove lokalnu službu za tupljenje šiljaka svakojakih, kako se slična nesreća ne bi ponovila. Ali službenici službujući u rečenoj službi nikako da dođu. Noć se otegla, trebalo je proglasiti fajrunt; krčmar je oklijevao krenuti na spavanje (i, u roku od nekoliko sati, ući u novi dan) s takvim golemim neotupljenim šiljkom na lageru – šiljkom rasne sabljarke koju je ulovio taj stari ribar, isteglio je i unio u krčmu pa onda zadavio sve prisutne pustim pričama, između ostalog i tome kako se spravlja tipično ribarsko jelo – šči.
„Uzmete, ako baš hoćete, i cijelu glavicu kiselog kupusa, ali nikako nemojte dodavati ciklu! Da ne bi šči fermentirao u boršč, što se prepodobnim kuharskim amaterima često događa. A što se ovčetine tiče…“
Ribar je u toj mjeri zagnjavio sve prisutne da je krčmar odlučio iskoristiti jedan iz plejade zakona vjerojatnosti prema kojemu je vjerojatnije da će morski pas napasti osobu na kopnu negoli na moru!
I doista, uđe morski pas od pasmine čekićara u krčmu, krene prema ribarevu stolu nespretno koracajući brodskim podom na svojim krajnje neprikladnim perajicama, zaobiđe ribara i stol ribarov i usredotoči se na ostatke nekad slavne sabljarke: navali na podnatrulu ribetinu, proždere je skupa s gore opisanim mravima, a zatim čekićem svojim glavatim lupi po stolu. I odmah bi proglašen fajrunt.

„…a onda vidje prvog od dva morska psa.“ (E. Hemingway: Starac i more)

06.04.2016. u 19:25 • 18 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2016 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)

Opis bloga

Uvod u ništa

Linkovi

[Blog.hr
Blog servis

NF
Trill
Catma
defton
skaska
stroke
sewen
onakojatrcisvukovima
caricavrta
zazen
ponoćna strina
Big Blue
divanskitnje
Tinčica
nemo
teuta
odmak
wall
Dejmon
Zona Z.
milord
Virtuela
chablis
ludlud
čovjek vadičep
xiola
heroine
pooka
milizcza
topsecret
marla
vadimastok
srdelica
Derza
Dakini
ajajfekt
Bookmarkerica
markiz
NEMANJA
igra
Kolibra
Antonovich
neverin
Bugenvilija
Uranova pikula
hopey
nihonkichigai
sfermentacija
Doktor Jatogen
dove
Schoko
aquaria
marchelina
profesor
Koraljka
guargamelwskij
primakka
Volupta
smiling cricket

Izjave

„Blejanje, Watsone, neusiljeno blejanje!“ (Sherlock Holmes)

Image and video hosting by TinyPic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se