pametni zub http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

utorak, 23.02.2016.

DEŽURSTVO

Image and video hosting by TinyPic

Bio je poslan napolje, s namjerom, tek toliko da izvidi prohodnost, da doda dvije-tri kajle pripadajućim parametrima, „ pa da onda“, govorila je Dežurna, „da onda vidimo hoće li se trenutna paradigma održati li neće!“
Vratio se neuobičajeno rano, nije bilo prošlo ni pola sata. Blenuo je u ništa, šutio, a kad je progovorio rekao je samo:
„Vidio sam.“
„Što si to vidio?“, upita ga Dežurna.
„Nećete vjerovati – vidio sam mrava na vratima gostionice.“
„Koje gostionice? Ima ih, hvala Bogu, u našem kvartu na tucete.“
„Ne znam. Zar je bitno? Došao, momčić-mrav, da se pogosti. Nosio je srebrni plašt i trodijelno odijelo – logično, pomislite li da mu se tijelo sastoji od tri dijela.“
„U redu“, reče Dežurna. „Što si još vidio?“
„Ništa, mrav popio piće i otišao kući. Mislite, osim mrava?“
„Da, osim mrava.“
„Paaaa, ovako. To s mravom nije dugo trajalo. Otišao sam do parka. Sjeo na klupu i pljuckao u fontanu. Prišla mi je penzionirana vojnikinja. Zamolila me da joj napravim papirnati brod od starih novina – do mene, na klupi, netko je ostavio primjerak Obzora iz 1873. Razmislio sam dobro, odvagnuo za i protiv, i odlučio ne napraviti predloženi brodić. A onda sam učinio suprotno i napravio ga.“
„Je li to bio vojni brod?“
„Da, bio je to vojni brod. Ali ne od interventne vojske, nego više onako, za domaću uporabu. Svečano sam ga uručio vojnikinji, a ona je odnekud izvadila šibice i znala je, dobro je znala kako užeći jednu. Zapalila je brod i otišla. To je bilo sve.“
„Je li nosila haljinu s uzorkom krumpirove zlatice?“
„Ne, nosila je tuniku boje Venerina dola!
„U redu. Što si još vidio?“
„Vidio sam ručak u bašči jedne od zalogajnica. Nakon ručka, jedna je kolegica dobila proljev.“
„Je li? Čija kolegica? Zapravo, nije bitno. Što je pojela?“
„Ne znam. Mislim da nije od jela, mislim da je virus.“
„Možda je virus. Možda i nije. Što je pojela?“
„Grah sa zeljem. I komad sira. I za desert, lumbalnu profiterolu. Zatim…“
„Čekaj da zapišem… Dooobro, ajde dalje.“
„Proljev ju je namučio, kolegicu, pa su joj dali aktivni ugljen u obliku tabletice. Ali, vidjevši da tabletica uslijed nečega svijetli, kolegica je odbije progutati.“
„I?“
„Uzela ju je poralno – razmrvila je tableticu tučkom slučajne orhideje i razmazala utučak po koži lica. Nakon nekog vremena, pore su upile razmazak i proljev je stao.“
„E, to jest nešto novo. Nešto znakovito, možda i paradigmatično. To je ta nova stvarnost na pragu…“
Odjednom, Dežurna doživi posvemašnji slom. U zjenicama joj se stvori naoblaka, a iz kutova očiju počnu vrcati kišne kapi. Bog se ukaže, propisno se išokira, pa se otkaže u svom poznatom stilu. A on, jedini pulen Dežurne (maloprije poslan u izviđanje), odluči utješiti Dežurnu riječima:
„Je'l prošlo dežurstvo, ha? Je li prošlo?“

23.02.2016. u 20:01 • 20 KomentaraPrint#^

nedjelja, 14.02.2016.

MRAVLJENICI

Image and video hosting by TinyPic

Kinezi su prvi počeli. Izvoziti svilu, najfiniju tkaninu svijeta, još u stara, stara vremena. Nitko nije znao od čega je rade, sve dok, u osvit europske renesanse, jedan kineski seljak iz pokrajine Donja Kitajska ne bi pozvan da onu svoju ciglu koju mu je još djed od djeda bake njezina pradjeda zadužio od Nebeskog Cara lično, kako bi je, na poziv tog istog Cara, on ili netko od njegovih nasljednika, donio do određene kote duž Kineskog zida, a za potrebe popravka istog.
Seljak taj kineski tad zaluta putem, Kina je golema, veća od cijelog svijeta, i s tom svojom ciglom u telećaku zaluta sve do Europe, u ne baš stabilno Ugarsko kraljevstvo. Tamo ga odvedu kralju Matijašu koji naredi da se Kinezova cigla od pečene zemlje odnese na uvid dvorskim alkemičarima, nadajući se otkrivanju otajstva kineskog porculana, dok je sam pristupio ispitivanju istoga kineskoga sina o drugom, još i važnijem kineskom otajstvu: onome svilenome.
I, gle čuda, seljak je znao sve o svili. (A čudo i ne bijaše preveliko: svaki je Kinez znao sve o svili. Sviloznanstvo bijaše preduvjetom kineštine; tko se u Kini o svili nije uspio izobraziti, Kinezom nije mogao ni biti!) Rekao je točno kako jest: da gusjenice dudova svilca (kukca što ga u Kini zovu duhotkač) pletu čahure od niti koje su osnovom za svilu.
Kralj Matijaš bogato nagradi seljaka, vrati mu njegovu ciglu i otputi ga natrag u Kinu fortifikacijskim poslovima. Zatim poruči podanicima da započnu masovno saditi stabla duda ne bi li time privukli ličinke rečenoga svilca te tako započeli s proizvodnjom dragocjene tkanine. Nakon tri do pet godina, dvorani se usudiše prozboriti kralju o tome kako dudovo drvo ne postoji Europi, a možda ni u Kini, jer da je gore blagoopisani Kinez možebitno i lagao po pitanju dobivanja svile.
Danas znamo da je seljak bio istinoljubiv. Bilo je potrebno još dobrih trista godina nakon kralja Matijaša da se u Europu iz Kine dopreme sjemenke duda i spore dudova svilca, pa da se počne ostvarivati davna Matijašova želja o masovnoj sadnji duda u Monarhiji mu. Tad već to bješe Monarhija Habsburška. Na Vojnoj granici s Osmanskim Carstvom doista osvanu dudovi u velikom broju, čitavi hektari dudika, čitavi nizovi dudoreda. I seljaci-graničari počeli proizvoditi svilu koja kvalitetom domašaše onu kinesku – tako je barem tvrdio propagandni odjel Trgovačke komore u Grazu, a jednom prilikom i sam Car Austrijski (koji na sebe tad već gledaše po nebesno, kao i Car Kineski).
Moj je pradjed bio u ta doba jedan od viđenijih kućedomaćina u svome selu, a i šire. Pristao je zasaditi tri duda, ali kad su stigle ličinke, pobunio se:
„Ja s crvima poslovati neću. Makni mi tu đavoliju s očišta!“
Ali, Pukovnija je tražila da se Zakon ispoštuje. Svako je domaćinstvo moralo proizvoditi svilu, kazne su bile dvadeset, pedeset pa i sto batina. I glavosmak mačem bio je moguć. Da izbjegne zulum, pradjed je riješio uzgajati mrave.
„Ali, Starjene“, govorili su mu mlađi, „mravi ne proizvode ništa čovjeku korisno! Nikome ne trebaju.“
„A zašto bi i trebali trebati? Oni su kao vojska, kod njih se zna red. I pukovnik će me zato ispoštovati!“, govorio je pradjed.
Cijela ta stvar do pukovnika nije ni stigla, nego ju je preuzelo izaslanstvo Trgovačke komore. A ono opet nije razlikovalo tele od ždrjebeta, a kamoli mrave od svilaca. Navirili su se u dvorište, nisu ulazili dublje, vidjeli dud, vidjeli tri humka od pradjedovih mravinjaka, utefterili da je sve u redu i to je bilo sve.
Pradjed je bio u pravu. Nastavio je s uzgojem mrava ni za što, a tradicija se nastavila i nakon njegove smrti. Sve do danas. Jer uzgajam ih i ja, jedan od rijetkih preostalih stanovnika ovog sela desetkovanog dvadesetostoljetnom deruralizacijom i ratom. Uzgajam ih, ali ipak kršim pradjedov zavjet, jer ne uzgajam ih ni zašto nego za borbu. Imam ih osam sorti pa stavim u zatvorenu teglu dva ratnika – jedan crveni, drugi crni. Ili, može biti, jedan pružni, drugi kuhinjski, ali iz onih velekuhinja po hotelima i restoranima – promiješam teglu pa se ta dva mravljenika potuku tako da im kiselina vrca na sve strane! Ulaznice naplaćujem. Jer navrati tu i tamo neki od preostalih suseljana pa plati, više kao milostinju nego…
A i jedem ih – mrave. S medom, mmmm, nema boljega. Mora se jesti. Od nečega se mora živjeti. Samo da… da ne bi… aj još i to!

14.02.2016. u 21:15 • 26 KomentaraPrint#^

petak, 05.02.2016.

OJASTUČENJE

Image and video hosting by TinyPic

„Što sad ne valja s jastukom?“, pitala je Germina.
„Ne znam.“, odgovori L'zao. „Čas mi stoji previsoko, čas prenisko. Ljeti grije, a zimi hladi da je to strašno. Bojim se da uopće nije medicinski, taj jastuk.“
„Taj jastuk… Ali nije mi jasno otkud ti ovo o ljetu i zimi: taj jastuk smo kupili prekjučer!“
„Uz to“, nastavi L'zao, „Jastuk ima čudan miris. Nije do jastučnice. Promijenio sam ih u ova tri dana ravno pet puta! Govorio sam ti da se jastuci ne kupuju u dućanima 'iz druge ruke'.“
„Reci 'second hand shop' da te cijeli svijet razumije. I što bi ti, jastuk iz Ikee možda?“
„Ne, neću u Ikeu! Tamo svaki put izgubim dušu, a tijelo mi smalaksa i postane beznačajno u svemiru, pa onda idem…“
„Pa onda ideš malen ispod zvijezda, znam. Promijeni ploču, govoriš isto već petnaest godina! I u tih si petnaest godina promijenio sigurno tisuću jastuka, ako ne i više. Ne valja ti pernati, ne valja ti medicinski, ne valja ti od teflona. I sve o čemu pričaš su jastuci, jastuci i jastuci. I ono tvoje famozno, kako si ga nazvao, uzjast…“
„Ojastučenje! Nije to tako jednostavno, to je dugotrajan proces.“
„To znam, ali nitko normalan ne razumije o čemu je tu riječ.“
„Objašnjavao sam ti sto puta.“
„Objašnjavao si ti meni tisuću puta, ali to što ti smatraš objašnjenjem ja bih nazvala trabunjanjem. Trućanjem. Praznorječjem. Obijesnim floskulanjem.“
„Zovi to kako hoćeš, ali ja ću se, tako mi sudnjeg dana, ja ću se ojastučiti evo do sljedećeg jutra. Ubrzat ću proces tebi u inat.“
***
A narednog jutra sve je bilo po starom.
„Ne, nisam se ojastučio“, reče L'zao. „U ljutnji sam smetnuo s uma notornu, još koliko sinoć spominjanu činjenicu: ne valja mi ni ovaj jastuk! Oko tri u noći popustio je gumb na jastučnici. Stvorio se popriličan razrez u koji mi je, oko pola četiri, upalo lijevo uho i sljepoočna kaskada! Nije ni čudo što danas neću moći na posao. Ne znam gdje mi je glava!“
„Nema problema, L'zaoičiću moj. Mislila sam ja na sve“, reče Germina pa iz škrinje za posteljinu izvadi set dušičnih jastuka kupljenih prekjučer ili nakjučer – neke je pastenzične fakte teško isprecizirati sada i ovdje – kupljenih na akciji u Dormeu.
„A?“, rekao je L'zao, ali bilo je kasno.
Bio je ojastučen.

05.02.2016. u 16:04 • 17 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2016 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29            

Svibanj 2017 (3)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)

Opis bloga

Uvod u ništa

Linkovi

[Blog.hr
Blog servis

NF
Trill
Catma
defton
skaska
stroke
sewen
onakojatrcisvukovima
caricavrta
zazen
ponoćna strina
Big Blue
divanskitnje
Tinčica
nemo
teuta
odmak
wall
Dejmon
Zona Z.
milord
Virtuela
chablis
ludlud
čovjek vadičep
xiola
heroine
pooka
milizcza
topsecret
marla
vadimastok
srdelica
Derza
Dakini
ajajfekt
Bookmarkerica
markiz
NEMANJA
igra
Kolibra
Antonovich
neverin
Bugenvilija
Uranova pikula
hopey
nihonkichigai
sfermentacija
Doktor Jatogen
dove
Schoko
aquaria
marchelina
profesor
Koraljka
guargamelwskij
primakka
Volupta
smiling cricket

Izjave

„Blejanje, Watsone, neusiljeno blejanje!“ (Sherlock Holmes)

Image and video hosting by TinyPic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se