pametni zub http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

subota, 26.09.2015.

NA KUĆNOM PRAGU

Image and video hosting by TinyPic

Balaž Ljudeskara tog je jutra uporno pokušavao krenuti na posao, ali nije mu išlo. Možda mu nije bilo ni suđeno, a možda…
„Probaj još jednom“, rekla je njegova supruga Aurena Ljudeskara.
Ona taj dan, uostalom posve slučajno, nije radila. Bez posla je bila trenutno, trošila je, zapravo, međuvrijeme između dva ili čak tri posla, a bavila se, kao i toliki drugi tih godina, svim i svačim ne bi li skrpila kraj s krajem. Ne bi li skrpili kraj s krajem. Jer i on, Balaž Ljudeskara, radio je sve i svašta iz istog razloga. Trenutno je zarađivao u svojstvu poljevača slijepih ulica, kojih u ovom gradu ima ne baš velik broj. Bio je plaćen po satu, s tim da je morao odraditi minimum četiri ćorsokaka da bi mogao prijeći na uobičajeni tip ulica, kojih u našem gradu pak ima koliko čovjeku srce ište.
„Daj, tata, probaj još jednom. Možda je sada prohodno“ reče sin, Mechanius Frankenbaum – zašto se prezivao Frankenbaum a ne Ljudeskara, to nije bilo jasno ni njegovim roditeljima (jednostavno je tako ispalo, jednog odvratnog jesenjeg prijepodneva, prije gotovo dvadeset godina, u jednom zabačenom i provlaženom matičnom uredu u praktički baroknim slumovima Donje Alelujevice. Ili gornje? Tko zna i koga briga…).
I proba Balaž još jednom. Obuje cipele, uzme aktentašku, a glavu ošeširi prokušanim pokretom desne ruke. Pozdravi se sa ženom i sinom pa otvori ulazna (u ovom slučaju izlazna) vrata. Pred vratima, na zajedničkom hodniku, vrebao je razjareni bik. Dlaka mu je bila siva, umrljana životinjskim mrkoznojem. Oči bez kapaka buljile su u neimenljivom bijesu. Rogovi dodatno naoštreni. Balaž se brzo vrati u stan i zatvori vrata.
„Eto!“, reče. „Sad je pak bik u pitanju, razjarena bikčina od dvije tone!“
U ranija tri jutrošnja pokušaja da krene na posao, Balaž se morao suočiti s kraljevskom kobrom, carskim pingvinom i još carskijim tamarinom bijelih brkova. Nije se uspio probiti ni pokraj jedne od navedenih životinja. Kobra je pljuvala otrov poput pobješnjele bjelouške, tamarin je fitiljio brkove na sve strane, a carski pingvin se, posve neočekivano, pokazao majstorom kapoere.
„Bik, baš bik?“, upita Aurena.
„Ali tata, ne bi li ga mogao izbjeći u stilu toreadora? Idem po crvenu krpu!“
„Neću nikakvu krpu! To je bik! S tim se nije za šaliti.“
„I, što onda? Nećeš ni ići na posao?“
„Hoću, naravno da hoću. Daj mi sam deset minuta da se sredim. A moguće je da će se situacija do tada bar malo poboljšati.“
Nakon točno jedanaest minuta i dvadeset i četiri sekunde Balaž je ponovno otvorio izlazno-ulazna vrata stana i pun nekog svetog optimizma kročio naprijed u zajednički hodnik. Tik do otirača mirno je sjedio mali bijeli kunić crvenih očiju. Bijel kao snijeg, crvenih kao dvije krvave žeravice. Aurena je gledala iz prikrajka, i čim je uvidjela o kakvoj se zvijeri radi, stupila je na scenu.
„Mjesta! Mjesta! Imaš sreće, Balaže moj. U svom radnom vijeku naučila sam sve i svašta, ali ubijanje živih kunića najbolje mi je išlo od svega!“
I nadvije se nad kunićem da krene na njega bridom dlana desne ruke, kako propisi i nalažu. I dok se brid spuštao prema kunićevu vratu, i dok je bivalo sve izvjesnije da će Balaž tog dana ipak krenuti na posao, dogodilo se nešto što se ipak pokazalo kudikamo izvjesnijim: kunić je, naime, vladao vještinom nindžucu pa su se stvari odvile na vrlo neočekivan način.
Kad se sve zbroji i oduzme čak i nije ispalo loše s obzirom da kazne za neovlašteno ubijanje kunića bijahu astronomske.

26.09.2015. u 17:22 • 17 KomentaraPrint#^

srijeda, 16.09.2015.

UTAKMICA GENERACIJE

Image and video hosting by TinyPic

„Prekršaj!“, viknuo sam držeći se za nogu.
„Nije prekršaj! Igraj dalje!“, rekao je Toplak, sin državnog premijera.
Ali druga djeca nisu nastavila igru. Čak ni Mumsi, Toplakov najbolji prijatelj još iz vrtića.
Bilo je to na travnjaku ispred zgrade. Golove smo izimprovizirali od školskih torbi i proljetnih jakana. I zaigrali nogomet, akači protv efača, do 5. Bilo je 3:0 za nas kad je svađa izbila onako kako sam gore opisao. Pa se nastavila:
„Bio je prekršaj!“, viknuo sam. „Gledaj mi nogu!“
„Nije bio!“, odgovorio je Toplak. „To ti je otprije!“
„Nije!“
„Je!“
„Pa vidiš“, rekla je Jerlina, „da mu krv curi. Nije otprije.“
„Ogrebao se na zemlju. Nije trebao uklizavati.“
„Daj, Toplak, da izvede slobodan udarac pa da završimo utakmicu. Ja moram brzo doma.“
„Vi ste svi ludi!“, poludio je Toplak. „Da mene nema ne bi ni bilo ove utakmice. Ne bi ni zgrade bilo ni ničega!“
„Ma najbolje“, rekao je netko od nas. „Sad ti zato što ti je tata premijer misliš da uvijek moraš biti glavni!“
„Nije u tome stvar! Nego…“
„Nego? Ajde, reci sad!“
„Ja zapravo nemam tate. Ostavio nas je kad sam imao tri godine. Nikad se nije vratio. Ne znamo gdje je, nitko više nije čuo za njega. Nestao je.“
„Što pričaš, Toplak! Tata ti je premijer! Halo! Glavna faca u državi.“
„E, tek u tome nije stvar!“, zapoentira Toplak. „Tata mi je toliko nedostajao da sam si izmislio novoga. I taj izmišljeni tata dogurao je, evo, do premijera! Vidite vi s čime se ja moram baviti, a vi me tu zajebavate radi jednog prekršaja! A da mene nema ne bi nitko vladao ovom državom, ne bi bilo ni države ni škole ni zgrade ni nogometa ni vas!“
To što je rekao Toplak zazvučalo nam je jako uvredljivo. Nas par jačih pogledali smo se pa krenuli na Toplaka da ga malo izbubetamo, bio on sin izmišljenog premijera ili pravog, nije bitno, sad će vidjeti svoje.
I tada, kao po komandi, na prozore naše zgrade nagrnuše očad, majčad, bakčad i djedčad:
„Alene!“
„Muncimire!
„Jerlina!“
„Tarime!
„Ivana!“
„Toplače!“
I onda svi zajedno:
„Doma!!!“
I krenuli smo, bili smo u načelu poslušna djeca. Jedino je Toplak gunđao, vukući svoju školsku torbu otežalu od nagomilanog gradiva, pogledavajući preko poprilično rastalasanih mu šišaka svoju oštrozoveću majku na prozoru drugog kata.
„Uh, da sam barem izmislio i sebe i cijeli svijet!“, ušaptao si je u dušu i ušao zgradu.

16.09.2015. u 17:20 • 14 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2015 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Svibanj 2017 (3)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)

Opis bloga

Uvod u ništa

Linkovi

[Blog.hr
Blog servis

NF
Trill
Catma
defton
skaska
stroke
sewen
onakojatrcisvukovima
caricavrta
zazen
ponoćna strina
Big Blue
divanskitnje
Tinčica
nemo
teuta
odmak
wall
Dejmon
Zona Z.
milord
Virtuela
chablis
ludlud
čovjek vadičep
xiola
heroine
pooka
milizcza
topsecret
marla
vadimastok
srdelica
Derza
Dakini
ajajfekt
Bookmarkerica
markiz
NEMANJA
igra
Kolibra
Antonovich
neverin
Bugenvilija
Uranova pikula
hopey
nihonkichigai
sfermentacija
Doktor Jatogen
dove
Schoko
aquaria
marchelina
profesor
Koraljka
guargamelwskij
primakka
Volupta
smiling cricket

Izjave

„Blejanje, Watsone, neusiljeno blejanje!“ (Sherlock Holmes)

Image and video hosting by TinyPic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se