pametni zub http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

subota, 27.06.2015.

INICIJACIJE

Image and video hosting by TinyPic

Kenet Baturinski nehotice stane u pasje govno pa reče:
„A u pičku materinu!“
Vlasnica, neka Retina Budibog, psa, platinastog retrivera Gonimira – koji se upravo bio raznuždao na tratini pred zgradom u novozagrebačkom naselju Belzebubovac – reče:
„Ne žestite se, susjed. I primite moje čestitke. Sada ste jedan od naših.“
Ispalo je da je Retina aktivistica udruge Eko-izmetina, koja se zalaže za slobodno odlaganje govana diljem Lijepe naše, s obzirom da se radi o organskom otpadu par excellence. Podmetanje izmetina, najčešće pasjih, bio im je omiljen način pridobivanja novih članova – koji se, istina, nisu uvijek oduševljavali gore opisanim načinom inicijacije ili pak inicijacijom po sebi. Kenet Baturinski, primjerice, koji je bio umjereni nacionalist, radije bi postavljao pasje smradne bombice diljem Lijepe njihove, nikako naše, jer „drek je drek“, običavao je govoriti, „koliko god ga mi umatali u eko-celofane i parfimirali kičastim vonjevima superpoželjne, sveprisutne prirode“ – zbog takvog je, iznimno zakučastog načina izražavanja Kenet Baturinski imao malo prividnih prijatelja, a još manje srdačnih poznanstava na svojem socijal-mrežnom kontu. Baš zato je, nemajući kud, ipak prihvatio inicijacijske napore Retine Budibog. Postao je članom udruge Eko-izmetina.
A jučer se učlanio u masone. Bilo je to ovako: šećući, po preporuci liječnika, alejama novozagrebačkog naselja Uzrnje posve se slučajno, u stanju posvemašnje opijenosti ničim specijalnim, zabubao u jedno stablo i, posve slučajno, bilo je to stablo ginka u svojoj zreloj dobi. Prošao je sudar taj bez značajnijih povreda u lutajućeg primata, dok je biljnome i efemernom ginku na jednom mjestu napukla korica. Odmah su Kenetu Baturinskon prišla dvojica zidara koji su u parku gradili jedan od onih, sada vrlo pomodnih urbanih kažuna – s tim da je ovaj njihov, ne slučajno, više naličio piramidi. I odvela ta dvojica zidara Baturinskog do piramide, zaintrigirali ga da nedovršenu građevinicu razgleda iznutra, a zatim ga brže-bolje zazidali, kao crnog mačka u vreći Djeda Mraza; kao glavu u crnoj kožnoj torbi; kao prahistorijalnog člankonošca u gužvi od žada. Rekli su mu da će ga odzidati učlani li se u njihovu tajnu organizaciju, u koju je, rekli su, već dobrim dijelom i učlanjen udarivši u drvo ginka. Ginko je, rekoše zidari, jedan od tajnih simbola njihove organizacije, uz piramidu, Sunce, Mjesec, leću, tratinčicu i tajanstvenog, zlikovačkog zrikavca Gadavidija. Baturinski, čuvši za zrikavca, pristane na članstvo, pristane na svakotjedne sjednice i na popriličnu članarinu, pristane na sve zadržavši u sebi, ipak, zadršku prema svemu tome.
Kenet Baturinski tom prilikom i jest, u nastojanju da pretvori tu zadršku u stanovit životni izražaj, postao umjerenim nacionalistom. A nakon učlanjena u udrugu Eko-izmetina postao je, avaj, radikalnim nacionalistom. Zamrzio je sve živo, ograničio svoja razmišljanja na trijadu domovina-Bog-sangviohumus i otpočeo s pripremama za državni udar.

27.06.2015. u 14:34 • 21 KomentaraPrint#^

srijeda, 17.06.2015.

LOSION

Image and video hosting by TinyPic

Kad je Kenet Baturinski tog nakaznog jutra ušao u kupaonicu te se krenuo uređivati i dorađivati, ustanovio je kako je ostao bez gela brijanje. Prisjetio se kako su njegovi vlastiti djedovi koristili pastu za brijanje (ne, nije tada bilo pjene za brijanje, a o gelu još nisu ni počeli sanjati), a ta je pasta konzistencijom naličila običnoj kremi za ruke. Prorovao je zato po kozmetičkom ormariću i našao losion za tijelo svoje žene Vidette.
Zašto da ne pokušam s tim?, pomislio je, i pokušao je s tim i rezultati bijahu više nego fantastični. Losion je čak i u malim količinama mekšao kožu do ranije neslućenih stupnjeva softiciteta. Žilet je klizio obrazinama lica poput skije namazane eteričnim lojem kakve eternalne mangulice. Dlačice brkova, čekinje brade otkidaše se lako, kao da su za kožu bile samo provizorno pričvršćene lijepkom za papir. Nema boljega, pomislio je Kenet Baturinski, i odlučio do daljnjega koristiti ženin losion za tijelo umjesto gela za brijanje.
Išlo je to tako, kao po loju, dobra dva tjedna. Kenet je tada primijetio da žilet prilikom brijanja više ne klizi onako glatko. Dlačice, alias čekinje, nisu se više dale tako lako, trgale su se, pomalo i bolno, pa je preko istog mjesta morao prelaziti dva, tri i više puta. Žilet se očito bio otupio, što je i normalno, pomislio je Baturinski. Bi mu žao što je nestao onaj očuđujući i prosvjetljujući učinak prvobitnog brijanja – ženinim losionom, a oštrim žiletom. Zar da mijenjam žilet svaka dva tjedna, pomislio je, tko će to platiti? Odluči zato, po savjetu prijatelja iz ureda, staviti žilet pod kartonsku piramidu za koju je pljunuo, sram ga je i reći, punih dvjesto kuna! A običan karton, ništa više. Ali, kažu, žilet će se pod piramidom sam od sebe naoštriti u roku od dvadeset i četiri sata. Nije se naoštrio ni za tjedan dana. „Prijatelj“ iz ureda, moš' mislit', pomisli Kenet Baturinski. Uz to, sjetio se da on sam uopće i ne radi u uredu, da je prekaljeni, dugogodišnji terenac. Piramida, ih!
Druga stvar, žena je primijetila muževljevu neobičnu rabotu.
„Trošiš moj losion za tijelo?“, pitala je.
„Da, ali ne za tijelo nego umjesto gela za brijanje. Odličan je i u toj ulozi, ako treba, ja ću…“
„Da, ali što će biti s mojim tijelom? Losiona je sve manje, datum je visok, zar ćeš dopustiti da moje tijelo pati?“
„Ni govora. To nikada ne bih dopustio. Jednostavno ćemo kupovati dvije tube losiona umjesto jedne.“
„Ali kako, s kojim parama? Kod mene još nije sezona, a ti… barem da si uspio dobiti premještaj, da više ne ideš na te kretenske terene, da obavljaš uredski posao. Plaća je bolja, a…“
„Plaća nije bolja! Ista je…“
„Kako ista! Elvira je rekla…“
„Kakva Elvira? Ne poznamo ni jednu Elviru!“
„Imaš pravo, ne znam što mi je.“
„Ni ja ne znam što je meni. Mislim da je za sve kriva ova glupa piramida.“
Pa uzme piramidu, Kenet Baturinski, ne bi li je bacio kroz prozor koji gleda na unutarnje dvorište. Iz piramide ispadne žilet i poreže ga po meh-kožici između palca i kažiprsta.
„Aaaaaaaaaaaaaaaaaj!, poviče, a Vidette krene u potragu za flasterima (ne onim šarenima iz Ikee, nego pravim, starinskima, čokoladno-kožne boje, plus šest prljavo bijelih rupica).

17.06.2015. u 15:09 • 14 KomentaraPrint#^

četvrtak, 11.06.2015.

AHIL I KORNJAČA

Image and video hosting by TinyPic

Srdžbu mu boginjo pjevaj Ahilu Peleja sinu… Agamemnon, kralj ahejski, uzeo mu ženu pred nosom, prelijepu Briseidu Hipodemaju. Ahil je brz – ni misao Atenina stići ga ne može. Ahil je jak – ni Heraklo mu nije ravan, ako je natašte taj dan! Ahilov mač pogađa svakoga, dok njega samog ne pogađa ništa: tvrd kao mramor pentelikijski, kao mjed mjedeni saća nektarskoga, gore na Olimpu.
Ali tog i takvog Ahila nesreća ne mimoilazi. Kralj je kralj. Kralj je vlast. Sila je to, čak se i Ahil koji bogovima više no ljudima sliči, čak se i on mora pokoriti. Eno ga u šatoru, bijesni već treći dan, neutješan, čas plače, čas kune, pa načas zaspe trzavim, iskidanim snom. Ni Patroklo tu ništa ne može, ostavio Ahila da si sam oliže rane, ni zemaljske ni nebeske.
Četvrtog dana ujutro skupio onaj grmalj Ajant društvance pa pohode Ahilu u šator:
“Ahile!“, reče, „junačino naša, vidi što imamo za tebe!“
Ahil ni glasa.
„Ahile, kukavice, izlazi iz tih svojih ženskih odaja da ne bi tebe udavali za Hektora ružnog Trojanskoga!“
Ahil izleti iz šatora, kao ljut. Ajant je znao mjeriti mjeru: na takvu se prijateljsku uvredu Ahil ne može naljutiti, ali se ne može ni oglušiti jer bi ispao koúniklos.
„Što ste se okupili?“; upita. „Mislite da nemam što drugo raditi nego slušati besposlene alektorideús što smrde na crnu žuč!“
„Nije Ahile, već…“, reče Ajant. „Momak, pokaži mu što si ulovio.“
Momak, neki odbjeg s Krete na koju se Hefest naljuti, ispod štita izvadi – još jedan štit!
„Što je ovo, u štitu štit, čudno jest, a je li mudro? Ne znam na što smjeraš, Ajante, ti stari abelterokókkyx.
„Nikakav štit, Ahile slavni, to je životinja nova kakvu ne vidjesmo prije. Ovaj ovdje momak kaže da ih u njegovoj domovini ima koliko hoćeš. Kornjače se zovu i žive oklopljene, uvijek ispod štita – kao i ovi naši opsjednici u Iliju što su pod štitom već deveta godina ide! A i treba joj takav oklop – kornjači ovoj: toliko je spora da ne može pobjeći ni pužu!“
„Zanimljiva stvar, Ajante stari, ali ja imam pametnijeg posla nego da zagledam kojekakva mitološka bića!“
„O tome se i radi, Ahile. Deveta je godina opsade. Borbe skoro više i nema. Momčad se dosađuje. Svi su očajni. Nešto se učinit mora. A ja sam smislio ovo: da napravimo šaljivu utrku: Ahil, najbrži čovjek na svijetu, protiv kornjače, najsporijeg stvorenja na svijetu. Pobjednik bira poklon po volji; možeš izabrati robinjicu koju hoćeš, osim, naravno…“
„O robinjici ne rogobori! I neću nikakvu utrku, da napravite od mene još veću budalu!“
„Što to pomišljaš? Potreban si ljudima, a povukao si se u taj svoj šator kao da si – pa da! – baš kao da si ti kornjača među ljudima. Vjeruj mi, momčad već priča svašta, a i Patroklo je ljut na tebe!“
***
I Ahil nevoljko pristane na utrku. U sebi se strašno razgunđao, svi sve svaljuju na njega, prvo ona mješina od Agamemnona, a sad i ovaj Ajant. Potreban je momčadi, uzor je svima – koještarije! Tako mi boga groma i koprive, pomisli, zar nije dovoljno što sam najjači i najhrabriji od svih?
***
Ali bogovi su htjeli da se utrka održi. Staza duž obale, pet stadija duga. Ahil pusti kornjači – tom žalosnom stvorenju što nikad ne ugleda neba – pusti joj dobru prednost, pa tek onda krene i sam. Ali odbljesak sunca s Patroklova štita zbuni ga i on posrne.
Neki od bogova ne želi da pobijedim čak ni kornjaču, pomisli. Ili su se to svi bogovi urotili? Jer krenulo je s Briseidom, i što dalje sve više propast svoju mirišem… Ananka! Da! Neizbježnost sušta… To se ona, starija od svih, zarekla da će me svojim međama omeđiti. Jer ja jesam jači od sudbine, paničario je Ahil dok je kornjača odmicala obalom, ali njezini načini podčinjavanja neopozivi su!
I čim je to pomislio, Ananka mu uđe u misli: „Ne možeš, Ahile, sustići kornjaču, jer da bi prešao udaljenost koja vas dijeli, moraš prvo prijeći polovicu te udaljenosti. A da bi prešao polovicu te udaljenosti, moraš prijeći polovicu polovice te udaljenosti. A da bi…".
„Ah!“, poviče Ahil, „Ne zaplići mi nomizos!“
***
Ahil je izgubio utrku. Prišao mu je Ajant i rekao:
“Dobro je i drugo mjesto. Ne moraš uvijek biti prvi.“
„Definitivno nisam u formi“, odgovorio je Ahil.

11.06.2015. u 09:57 • 22 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2015 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)

Opis bloga

Uvod u ništa

Linkovi

[Blog.hr
Blog servis

NF
Trill
Catma
defton
skaska
stroke
sewen
onakojatrcisvukovima
caricavrta
zazen
ponoćna strina
Big Blue
divanskitnje
Tinčica
nemo
teuta
odmak
wall
Dejmon
Zona Z.
milord
Virtuela
chablis
ludlud
čovjek vadičep
xiola
heroine
pooka
milizcza
topsecret
marla
vadimastok
srdelica
Derza
Dakini
ajajfekt
Bookmarkerica
markiz
NEMANJA
igra
Kolibra
Antonovich
neverin
Bugenvilija
Uranova pikula
hopey
nihonkichigai
sfermentacija
Doktor Jatogen
dove
Schoko
aquaria
marchelina
profesor
Koraljka
guargamelwskij
primakka
Volupta
smiling cricket

Izjave

„Blejanje, Watsone, neusiljeno blejanje!“ (Sherlock Holmes)

Image and video hosting by TinyPic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se