pametni zub http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

subota, 24.01.2015.

IŠ!

Image and video hosting by TinyPic

Na prvome grupnoterapijskom mitingu za faux pas ovisnike gužva nije bila prevelika. I pomoćna prostorijica Centra za psihološku ispomoć uspjela je bez problema primiti sve zainteresirane. Već po običaju, započelo je predstavljanje:
„Ja sam Durina Konstaluzze, i ja sam faux pas ovisnica! Jučer sam u jednom kafiću na vanjskim rubovima grada petnaest minuta uzalud dozivala konobara, da platim. Na kraju sam mu, ne bi li me primijetio, pucnula prstima na što se on strahovito naljutio jer da se tako dozivaju konji. Koji konji, pitala sam ja, konja na selu više nema, a na hipodromu ih, svjedočila sam tome, dozivaju migom i još nekim tajnim signalima o kojima ne smijem pričati. Ne, ne, rekao je konobar, tako se dozivaju konji, tome je tako, a ja nisam konj, ja sam uvrijeđen, i to je bio, strašan, upravo strahovit faux pas!“
„Ja sam Kolindero Naganjok, i ja sam također ovisnik o faux psima! Prošli tjedan, u uredu, zaboravio sam zaključati vrata zahodske kabine; slučajno je naišao moj šef i vidio me kako, o sramote, mokrim u sjedećem položaju! Užas, faux pas nad faux psima, da im pas…“
„Ja sam Ugnjed Mišmašenski, i adiktivan sam na faux pas. Našte siječnja sam u haustoru zgrade zatekao mačku, tigrasto-sivu, znam je, to je od susjeda preko puta, bit će da se slučajno zavukla u naš haustor i ne zna kako izaći, pomislio sam. Otvorio sam joj vrata i uljudno je pozvao van: 'mic-mic'. Mačka ni makac, gledala me žutim okama kao da sam zadnja budala. Naljutim se pa krenem oštrije: 'iš!. Mačka se samo protegne nalijeno, a odnekud se pojavi predstavnica stanara:
'Vidjela sam što je bilo', reče, 'i ako mislite da ću tako nešto dopustiti u mojoj zgradi, varate se!'
Jer, što je bilo? Obratio sam se gore spomenutoj mački uzvičicom 'iš!', a trebao sam reći 'šic!', kako predviđaju svi mogući bioetički pravilnici i načela. Morao sam pred povjerenstvo mjesnoga odbora članovi kojega su me dobrano natrljali:
'Obratiti se mački sa íš´, isto je kao da se čovjeku obratite sa ´mrš´', reče mi jedan od članova povjerenstva.
'Ili da se istom tom čovjeku obratite sa ´gic-gic´', dodadne drugi.
'Ili sa ´žuga na!´', reče treći.
I tako, tog sam se puta izvukao s usmenom opomenom, ali mi je zaprijećeno da će se u slučaju recidiva ta ista opomena opismeniti. Stvar nije za šalu, i to mi je bio motiv da se prijavim na grupnu terapiju.“
***
Bio je to ujedno i posljednji grupnoterapijski sastanak za faux pas ovisnike, iz razloga kojih se u ovoj priči uopće i ne dotičemo.
Dogodio se, zapravo, pokušaj održavanja drugoga sastanaka, ali se u pomoćnoj prostorijici nenadano pojavio domar Centra i rekao odsječnim tonom:
„Harto!“

24.01.2015. u 19:16 • 21 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 12.01.2015.

HEFTALICA ZA FEHTALICU

Image and video hosting by TinyPic

Posudi mi heftalicu“, rekla je Ana-Blurija Mihihočević, već po običaju.
Stalno je tražila daj ovo, daj ono, bez krzmanja. Fehtala je bez prestanka, sve i svašta. Nije se ustručavala čak ni od… Nije se dvoumila alternativama. Imala je duha, to joj se mora priznati, i jaja. Svakako i jaja: u ladici svojeg pisaćeg stola uvijek je držala set tvrdo kuhanih prepeličjih jaja, onih malih, s mrljičavom ljuskom.
I sad, evo, traži heftalicu.
„Ne dam heftalicu“, odgovori joj Tonka Botof.
„Zašto?“
Zato što, slutim, ne trebaš heftalicu za stvarno nego je tražiš kako bi potvorila rijedak jezični kalambur: ti, koja tako puno fehtaš, ti koja si prava fehtalica, ti, evo, tražiš heftalicu! Razumiješ? Posvemašnja zbunjenost, neprevaziđena igra riječi! Zato, molim te, udalji se odavde, idi svojim poslom.“
„Uz to“, nadoveže se Krajnik Madunelo, „heftalica je relikt prošlih vremena, Ni ne znam zašto je imamo u uredu. Danas više ne služi ničemu, ako je ikada ičemu i služila! Uz to je i potencijalno opasna.“
„Osim toga“, nadoveže se Mima Memette, „ti Ano-Blurijo uvijek fehtaš ne bi li proizvela kakav god antijezički efekt! Nakjučer si, na primjer, od Stanke Pazimirev tražila da ti posudi kastanjete: jezični efekt je očit, nije li!“
„Nije“, odgovori Ana-Blurija. „I uopće nije bilo tako. Zašto bi itko na ovome svijetu, u ovome uredu nosao sa sobom potencijalno opasne predmete kao što su kastanjete? Ovako je bilo. Ja sam se našalila sa Stankom Pazimirev tako što sam je upitala: 'Stanka, je li istina da su tvoji roditelji krečili stan i da je majka (buduća, uostalom) u jednom trenutku osjetila umor i rekla ocu (budućem, dakako): `Umorna sam. Idemo napraviti stanku`', i da si devet mjeseci kasnije rođena osobno ti? Je li da je bilo tako, Stanka?“
„Nije“, odgovori Stanka Pazimirev. „Kao prvo i prvo, kastanjete uopće nisu opasne, to su naklapanja žutoga tiska i besposličara poput tebe, Ano-Blurijo. Kao drugo, ja sam začeta umjetnom oplodnjom i moji roditelji s tim nemaju veze: spermu je donirao Vladimir Vidrić (čuvana je 75 godina u jednom ledenom džepu u najdubljem dijelu spilje Veternice), a jajašce Marlene Dietrich na proputovanju iz tada već nacističke Njemačke u još uvijek ne posve podržavljenu Grčku! A devet mjeseci trudnoće provela sam u tajnom spremniku plodne vode negdje na Lumpetiću. To je cijela istina, i ne dozvoljavam…“
No, Ana-Blurija zaignorira Stanku Pazimirev i obrati se posve novoj osobi, nekom Lajonelu Parkutu koji je u ured stigao tek jučer, a obim poslova bijaše mu nepoznat.
„Možeš li mi, Lajonele“, zafehta i opet Ana-Blurija, „dodati one lamele“, od čega se Lajonel prestraši: i lamele su, prema općeprihvaćenim uredskim uzusima, svrstavane među potencijalno opasne stavke.
I drugi zaposlenici, sve sami uredski štakori, iskusnjare prvoga reda, administratori, hipokreativci i projektanti ništavila, svi oni prestrašiše se.
I strah prevlada, i to u toj mjeri da je Ana-Blurija otvorila ladicu pisaćeg stola i izvadila na neonsko svjetlo uredskoga dana onaj svoj set prepeličjih jaja. Iz jednoga od njih naprasno se i pred svima izlegne prepelopilić. Očito, ta jaja, nisu bila tako tvrdo kuhana kako se u uredu općenito mislilo.

12.01.2015. u 16:21 • 23 KomentaraPrint#^

četvrtak, 01.01.2015.

FAUX PAS

Image and video hosting by TinyPic

„Znala sam da će se to dogoditi!“, rekla sam usred vlastitog vjenčanja.
„Što to?“, pitao je Orjen, moj budući muž.
„Pa to, da će matičarka počiniti strašan faux pas – umjesto 'možete poljubiti mladu' posve slučajno je rekla 'možete poljubiti mladu u četničku bradu ' (što je faux pas par excellence, s obzirom na pojačanu mi maljavost lica i rane prethodnog rata koje tako sporo zarastaju). Kako joj se to moglo dogoditi?“
„Ali ja to nisam rekla“, pobunila se matičarka.
„Ali vam je bilo na vrhu jezika. Bilo je tako očito, ne poričite.“
„Otkazujem brak“, reče Orjen pa popraćen svitom sastavljenom od vlastitih svatova i drugih pripuza te vrsti napusti ceremoniju vjenčanja.
***
Ta moja sposobnost da predosjetim kada će i tko će počiniti gaf – rečeni faux pas – kada će se psihološki, socijalno i metafizički osramotiti, ta mi je dakle sposobnost već i prije donosila same nevolje u životu.
Evo, recimo, uoči jednog od prijašnjih pokušaja da životni put krunišem poniranjem u bračne vode, jednostavno sam znala da će Ćićarionovom (moj nesuđeni budući muž) kumu tijekom ceremonije nešto viriti iz nosa. Na kraju nisam izdržala, rekla sam Ćićarionu za svoju bojazan, a on je samo odmahnuo ženidbenom lepezom (poklon od strica):
„Ta njemu cijeloga života nešto viri iz nosa! Ali svi mi u našem krugu strahovito smo uljudni. Pazimo jedni na druge. Još se nije našao grubijan koji bi mu priopćio tu, sada već strašnu istinu. A kako godine prolaze, sve je teže, mala je šansa da će to netko stvarno učiniti. A i zašto bi? Viri iz nosa, viri iz nosa, Bože moj, pa šta?“
„Onda ću mu ja reći. Ovo nije samo tvoje, ovo je i moje…“
„Otkazujem vjenčanje“, reče Ćićarion.
I bi otkazano.
***
Naravno, nisu mi svi predosjeti fauxovih pasova bili vezani za neuspjele pokušaje vjenčavanja. Mogla sam predosjetiti svašta: kada će se Predsjednik Vlade uzmucati usred važnog televizijskog govora; kada će stanovita primarijuskinja pustiti vjetar usred vizite važnome bolesniku; kada će se predstavnici stanara rasparati očica na štrampli dok opravdava važan novi namet od strane Gradskog poglavarstva.
Pridružimo li svemu tome moju, već davno uznapredovalu sposobnost da izrekavši određenu riječ istu tu riječ koji trenutak poslije začujem iz TV aparata, lako ćemo uvidjeti da mi životna staza ne bijaše posuta sveže ubranim tratinčicama, a leproznim, poroznim i škrofuloznim laticama šafrana, još i manje, još i manje…
A još se i dogodilo ono tijekom prve bračne noći. Nakon uspješno obavljene ceremonije vjenčanja (konačno!) i šatorovanja s 300 i nešto uzvanika uz živu svirku, čudovišnu zvučnu kulisu koju sam htjela porušiti poput legića (no, suzdržala sam se, ipak), rasjekla sam tortu nožem ko mačetom, presvukla se u ponoć i kušnula vinski gulaš. Potom smo se moj muž Makljen i ja povukli u naše odaje.
U odajama, posred baldahina, kočila se golema bogomoljka. Tko zna otkud je doletjela (a možda je pješice došla)? Baš je zazelenila prostorijom, bečila očima i positno drhturila na slabašnome ali konstantnom propuhu (koji bi nam bez sumnje bio naškodio tijekom prve bračne noći, da se odvijala prema planu) – kukac je to u kojega je bolje ne dirati.
„Što je ovo?“, pitao je Makljen,.„Da nije to ono?“
„Tko to može znati“, odgovorila sam lakonski, a bogomoljka je stala sučelice nama, svježe ispiljenom bračnom paru, izbečila oči još i više, raširila krila poput divolepeza i pokrila nam dobar dio vidokruga.

01.01.2015. u 15:46 • 25 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)

Opis bloga

Uvod u ništa

Linkovi

[Blog.hr
Blog servis

NF
Trill
Catma
defton
skaska
stroke
sewen
onakojatrcisvukovima
caricavrta
zazen
ponoćna strina
Big Blue
divanskitnje
Tinčica
nemo
teuta
odmak
wall
Dejmon
Zona Z.
milord
Virtuela
chablis
ludlud
čovjek vadičep
xiola
heroine
pooka
milizcza
topsecret
marla
vadimastok
srdelica
Derza
Dakini
ajajfekt
Bookmarkerica
markiz
NEMANJA
igra
Kolibra
Antonovich
neverin
Bugenvilija
Uranova pikula
hopey
nihonkichigai
sfermentacija
Doktor Jatogen
dove
Schoko
aquaria
marchelina
profesor
Koraljka
guargamelwskij
primakka
Volupta
smiling cricket

Izjave

„Blejanje, Watsone, neusiljeno blejanje!“ (Sherlock Holmes)

Image and video hosting by TinyPic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se