pametni zub http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

subota, 20.12.2014.

LAJ, LAJ, LAJ

Image and video hosting by TinyPic

„Kad si mi rekao da vrijeme liječi sve, povjerovala sam ti“, reče Juanoza Balallaval.
„A kad si me“, nastavi Juanita, „zagnjavio pričom o tome kako su meteorolozi apostoli nove stvarnosti, imala sam zadršku ali nisam rekla ništa. No ovoga puta doista, ali odista pretjeruješ: tvrditi da su ljudi evolucijski preci pasa, i još k tome da je riječ bila o sluganskoj rasi ljudi (što, naravno, zvuči rasistički zato što i jest rasistički) koja je, služeći homo sapiensu, prirodnim odabirom počela prilagođavati svoje fizičke osobine, te su rečene prilagodbe – raznolike koliko su raznolike i različite pasmine pasa – rezultirale transformacijom u posve novu životinjsku vrstu, onu pasju naime, canis lupus familiaris, s kojom smo u sjajnim odnosima evo do dana današnjeg! – tako nešto tvrditi stvarno je suludo.“
„Ma ne pretjeruj“, odgovori Rumbin Labudov. „To sam ja rekao onako. Skoro pa u šali. Jednostavno sam žovijalan po prirodi. Ne treba me uvijek uzimati zaozbiljno,“
„A kad si rekao da me voliš? Jesi li tada mislio zaozbiljno?“
„Naravski! Najzaozbiljnije što mogu…“
„Kako to da me još uvijek nisi zaprosio?“
„Pa rekao sam ti. Rijetka govorna mana od koje patim onemogućuje me u toj mojoj, jamčim ti, ozbiljnoj nakani. No, kako prolazim kroz seriju govornih vježbi, nadam se da ću i tom problemu doskočithttp://blog.dnevnik.hr/edit/?page=logouti u dogledno vrijeme, možda već i dogodine, ako ne i prije, onda valjda kasnije, ne?“
„Stalno pričaš o toj govornoj mani, a govorne mane niotkuda. Govoriš posve normalno, razgovijetno i čisto!“
„Vjeruj mi na riječ – ta bi se govorna mana itekako pokazala prilikom prošnje i došlo bi do strašnog skandala. Više me nikada ne bi željela vidjeti! A to nikako ne želim. Eto, zato odugovlačim s prošnjom. Uz to, čekam da burmama padne cijena…“
„Eto vidiš, a ja ti uopće ne vjerujem. Mislim da izmišljaš, kao što si izmišljao i ranije, a sve u cilju da izbjegneš brak! Mislim da se ne želiš oženiti mnome zato što imam pjegave podlaktice, prepomno očupane obrve (poput tananih insektoidnih kanalica) i zube čija je žućkasta boja još i pojačana prirodnom (a riječ je o čudu prirode) fosforescencijom! Eto što ja mislim…“
„Ali kad ti kažem da nije tako! Ja te volim, samo…“
„Ako me voliš, zaprosi me sada i ovdje, bez obzira na tu tvoju navodnu govornu manu!“
„Ako baš hoćeš evo: vau-vau!“
„Što?!“
„To je moja govorna mana – kad prosim, mogu se oglasiti jedino lajanjem!“
„To nije govorna mana, to je ludilo!“
„Ne nego… Eto, to je ono što cijelo vrijeme pokušavam izbjeći. Potječem od sluganske rase ljudi koja je s vremenom evoluirala u tzv. svatovske pse, tisućama smo godinama na svadbama služili kao neka vrsta poddjevera i poddjeveruša. E sad, kako je taj običaj pasjega djeverstva s vremenom izumro, mnogi od nas devoluirali su natrag u ljude. Ali posljedice su ostale, kod nekih ovakve, kod drugih onakve. A kod mene takve kakve si upravo čula. A stvarno te volim i stvarno bih te želio zaprositi (unatoč kronično apatičnom izrazu tvojega lica, općoj tromosti duha i nedovoljnoj potpazušnoj higijeni – premda, uvjeravam te, navedene mi stvari uopće ne smetaju), ali sve što uspijevam protisnuti jest: vau-vau.“
„Znam da me voliš! I ja tebe volim! I ovo što nam se događa okrutna je igra sudbine. Ali moramo se rastati, ja u divljem braku ne želim živjeti!“
„Neeeeeeeeee!“
„Žao mi je, ali ja sam odlučila.“
„Mooolim teeee!“
„Ne dolazi u obzir!“
„Onda dobro. Što se može, tako to ide, tako je to – vrijeme liječi sve.“

20.12.2014. u 12:42 • 20 KomentaraPrint#^

srijeda, 10.12.2014.

AJ

Image and video hosting by TinyPic

„Neki me bog zgrabi pri korijenu kose“ (Sylvia Plath)

„Možda je virus“, reče Vidette Rudier-Baturinska nanedaleko poznatome Kenetu Baturinskom, a u svezi oštre jeze koju je Kenet, muž joj, osjećao pri korijenu kose.
„Kao da me sam đavo vuče za kosu“, primijeti Kenet gladeći svoju, moramo to reći, vrlo, vrlo bujnu grivu. „Bridi, ježi, kida i svrdla!“, dodao je.
„Onda je sigurno virus“, zapotvrdi Vidette, nadaleko nepoznata supruga rečenoga Baturinskog. „Samo virusi svrdlaju. Da je upala onda bi pulsiralo, da je običan nadražaj došlo bi do reakcije, a da su uši glava bi ti brujala od pedikuloznih snova!“
„Kad smo kod snova, jučer sam sanjao poštara kojemu puca dno torbe s pismima, i ta pisma, na sitnim jedva vidljivim nožicama, stanu se razilaziti, vraćati pošiljateljima. Je li to pedikulozni san?“
„Nije. Nožice nisu dovoljne. Pravi pedikulozni san mora sadržavati barem kapljicu krvi.“
„A naksinoć sam sanjao… aaaaaaaaaaaaj!“, poviče Baturinski jer je u korijenu kose osjetio jednu posve novu senzaciju: zaigrano krmbloćenje.
Priopćio je sadržaj najnovije senzacije svojoj supruzi, na što mu je ona rekla:
„Znam! Sve je to zato jer si natašte! Pojedi jedno kuhano jaje, molim te!“
„Ali nisam natašte! Upravo sam pojeo mastan režanj carskoga mesa – vidiš, još mi usne blistaju od štetnih masnoća.“
„Onda… Znam! To je zato što su ti folikule ostale neprozračene! Kao proljetos.“
„Ne, pa zračio sam ih prekjutros, dok si ti ugađala zrcalo, zar se ne sjećaš?“
Uto u prostoriju uđe sin, pučkoškolac Otmar Baturinski, i priopći roditeljima:
„Imam domaću zadaću.“
„Kako imaš domaću zadaću?“, upita majka Vidette. „Zar je nisi riješio u školi!“
„Nisam. Da sam je riješio u školi, zadaća ne bi bila domaća. Jer ovo, ovo ovdje, ovo je moj dom!“
„Ček', ček'“, zabrine se otac Kenet. „Zar Otmar ide u školu? Otkad pak pa to!?“
„Ah, ima već… Nismo te htjeli zamarati očiglednostima.“
„Ja mislim da kao muž i otac… aaaaaaaaaaaaaaaaaj.“
Ovoga puta Kenet Baturinski u korijenu kose osjeti doista senzacionalnu senzaciju. Nešto između prapočetka ćelavljenja (kao procesa oslobađanja glavnice), drugoga Kristovog dolaska (ovoga puta na saonicama u obliku križa, s vrha Himalaje pa sve do gradske plaže u Mumbaiju) te tupog trimera što se jednom zauvijek zapetljao u suviše gustu, skoro rudimentarnu kosu nekog nehotičnog gnoma.

10.12.2014. u 07:58 • 21 KomentaraPrint#^

srijeda, 03.12.2014.

STALNA PACIJENTICA

Image and video hosting by TinyPic

„Ja ne znam što bih počeo s vama“, reče doktor Hegelkant.
„A da me pregledate?“, upita pacijentica.
„Nema potrebe. Koliko vas je liječnika već pregledalo? Na desetine, siguran sam. Mala je šansa da ću baš ja otkriti nešto novo.“
„Ali ja još uvijek nemam dijagnozu. Već je deveta godina, a simptomi su i dalje tu.“
„Dobro ja znam povijest vaše bolesti. I povijest – i geografiju!“
„Što time želite reći?“
„Što želim reći? Pa to da idete od liječnika do liječnika kao mravojed od krtičnjaka do krtičnjaka! Uostalom, to je već javna tajna: ovo je zdravo društvo.“
„Ponekad imam osjećaj da sam jedina bolesna na ovom svijetu.“
„Osjećaj vas ne vara. Javno se ne govori, ali svi znaju: nema više bolesti. Huluaha je sve spasila, spasila i upropastila.“
„Ali svi su mi drugi liječnici rekli da je to mit, da je huluaha običan homeopatski preparat.“
„I jest. Ali za razliku od drugih homeopatskih preparata, huluaha djeluje. Na sve. Univerzalni lijek. Medicina je postala nepotrebna.“
„Znači ...“
„Upravo tako! Vi ste jedini pacijent-pacijentica u ovom jebenom gradu. Glumite za plaću da sustav zdravstvene skrbi ne bi posve zamro. Posjećujete bolnice, naručujete se za pretrage da bi se održao privid muvinga. Ali osim vas, više nema nikoga, više nema ničega. Stvar mora jednom puknuti.“
„Ali ja ništa ne glumim. Moji su simptomi stvarni. Ja jesam bolesna.“
„Da. Svakako. Huluaha u malom broju slučajeva ne uspijeva izliječiti jedino hipohondriju. Eto vam dijagnoze: vi ste umišljena bolesnica. Nećete se od toga stvarno razboljeti. Premda, zanimljiva pojava: hipohondar koji umišlja da je hipohondar – je li zaista hipohondar ili nije?“
„Nisam bolesna? Stvarno nisam bolesna?“
„Niste.“
„E pa onda dajem ostavku na mjesto pacijenta! Znate koju su to pare koje mi Zavod daje za sve ovo? Ni za kilogram janjetine! Ni za grincajg!“
„Jedite jetrica i svinjska srca. A ostavku ne možete dati. Vi ste stalni pacijent. To je kao da ste papa!“
„Pa ... papa je dao ostavku prije par godina, zar ne?“
„Sjećam se, kako ne. To se samo tako kaže. I taj papa – posve mi je upropastio hiperbolu!“
„Što će vama, doktore, stilske figure? Vi ste endokrinolog, a ne poeta!“
„Imate vi pravo. Svucite se.“
„Što?“
„Svucite se. Da vas pregledam. Vi ste moja pacijentica, ja sam vaš liječnik.“
„Ali rekli ste ...“
„Znam. Ali nema nam druge, nema ništa drugo da se radi.“

03.12.2014. u 07:52 • 27 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)

Opis bloga

Uvod u ništa

Linkovi

[Blog.hr
Blog servis

NF
Trill
Catma
defton
skaska
stroke
sewen
onakojatrcisvukovima
caricavrta
zazen
ponoćna strina
Big Blue
divanskitnje
Tinčica
nemo
teuta
odmak
wall
Dejmon
Zona Z.
milord
Virtuela
chablis
ludlud
čovjek vadičep
xiola
heroine
pooka
milizcza
topsecret
marla
vadimastok
srdelica
Derza
Dakini
ajajfekt
Bookmarkerica
markiz
NEMANJA
igra
Kolibra
Antonovich
neverin
Bugenvilija
Uranova pikula
hopey
nihonkichigai
sfermentacija
Doktor Jatogen
dove
Schoko
aquaria
marchelina
profesor
Koraljka
guargamelwskij
primakka
Volupta
smiling cricket

Izjave

„Blejanje, Watsone, neusiljeno blejanje!“ (Sherlock Holmes)

Image and video hosting by TinyPic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se