pametni zub http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

srijeda, 26.11.2014.

KATA S RECEPCIJE

Image and video hosting by TinyPic

„Tko rađa?“, upitao je direktor hotela „Lorenda".
„Kata s recepcije“, odgovorio je hotelski teklić.
„Nisam ni znao da je trudna.“
„Ne bojte se, nije s vama.“
„Kako znaš da nije sa mnom? Ja s njom nemam ništa! Nemoj me miješati u stvari koje… I misliš li ti da je hotelu od četiri sobe stvarno potreban teklić?“
„Ispričavam se“, rekao je teklić. „Tako je to kad ne znam držati jezik za zubima. Ali stvar je hitna!“
„Smirimo se obojica. Dakle, Kata s recepcije – naša Kata. Porađa se. Gdje?“
„Na recepciji. Ne zovu je uzalud Kata s recepcije.“
“Treba je odvesti u bolnicu! Zašto to već nije učinjeno?“
“Zato što su trudovi već počeli. Sada je otvorena dva centimetra, a kad se otvori…“
“Pa što se čekalo do sada?“
“Nije shvatila, jadna. Kad joj je iscurio vodenjak mislila je da… hm, neugodno mi je reći. A kad su trudovi tek počeli… ma ni o tome radije ne bih pričao.“
„Onda treba pozvati hitnu!“
“Već je na putu.“
“U čemu je onda problem?“
“Put je loš. Vozilo jedva dostiže brzinu od 20 km/h.“
Dolje, kod recepcije, događalo se približno ono što je teklić i opisao direktoru. Kata je ležala na sofi, dok se za recepcionim pultom stvorio red gostiju koji su čekali da stvar bude svršena pa da uzmu svoje ključeve, dokumente ili što već.
„Direktore!“, rekla je Kata. „Vi ste ovdje jedini s fakultetom. Vi ćete me poroditi.“
“Kato, agronomija i medicina su kao nebo i zemlja. Potražit ćemo nekog drugog. Nisam ni znao da si trudna.“
„Imam trbušinu, ali do sada sam je uspješno skrivala iza recepcije. A sada: pogledajte koliko sam otvorena!“
Direktor pogleda nemajući kud.
„Ne znam, ja tu ništa ne vidim, mislim ništa specijalno.“
„Pogledajte još jednom, molim vas!“
Direktor se nagne malo više i pogleda. U tom trenutku Kata se otvori još dva centimetra. Direktor odskoči. Uslijed odskočne sile se sruši, lupi glavom u radijator i onesvijesti se, možda i trajno. Ugleda svjetlosni tunel i uputi se niza nj. Na kraju tunela čekalo je prilično prijazno lice – Božje ili takvo nekakvo. Naškubi usne, to lice, pa reče blaženim glasom:
“Kada se otvori Kata s recepcije, čovjek će ugledati svijet onakav kakav jest – beskrajan.“
Kao da do sada nije bio beskrajan, pomisli direktor pa odbaci svaku pomisao.

26.11.2014. u 16:57 • 28 KomentaraPrint#^

utorak, 18.11.2014.

NEPOZNATI KONJANIK

Image and video hosting by TinyPic

Nepoznati konjanik sjedio je sam na konju. Zapravo, pokraj konja – na goloj zemlji; njegov ne uvijek suvisli vranac dopustio mu je ovoga puta da ga osedla, ali ne i da ga uzjaše. Nepoznati konjanik bijaše zbog toga razvidno uzrujan, preliven hladnim znojem poput svinjskoga buta u višednevnom pacu (jer je i agonija nepoznatog konjanika glede uzjahivanja trajala već više dana).
Naiđe putnik namjernik, sav u ritama. Na glavi je nosio maramu toliko iskrzanu da o tome nema smisla govoriti. Torzo mu umotan u gunj u toj mjeri raščerupan da na to nema svrhe trošiti riječi. A na stopalima dokoljenice vremenom unižene do razine stopalica i kaljače tako ukaljane da ti se život zgadi, ako kojim slučajem već nije (razumijemo se – stari smo životarci u ovom poživinčenom užasu).
„Oooooj“, reče putnik.
Nepoznati konjanik ne odzdravi.
„Što bijaše?“, upita putnik i momentalno uzluči tekući problem: „Ne uzhaja ga?“
„Ne“, odgovori nepoznati konjanik ponadavši se. „Već treći dan.“
„Možda ti mogu pomoći. Sličan sam slučaj imao prije dobrih deset godina, na modrim terasama Gulbenstana. Bilo je ljeto slično ovome, kiše su padale danima, a lile noćima. Imao sam kćer za udaju i od svakog sam prosca tražio da preda mnom obavi nekoliko mađioničarskih trikova, rukovodeći se onim prastarim stihom još prastarijeg Rumija: 'Ne izvodi, molim te, život sam po sebi dostatna je iluzija!'. (Zanimljiv i dragozgutan podatak: Rumi je rečenu versu istihovao u noći punog mjeseca, kad uopće nije bio u formi i kad ljiljani Zagrosa slabo peludaju, ako ikako.)
Bilo kako bilo, kćer ostane neudana, a ja se, uslijed stanovitih životnih silnica, nađoh u obranom grožđu. Otada lutam i živim od milodara raznoraznih slučajnika, namjernika i inih suzodolinara kakav sam i sam.“
„I to je tvoja priča?“, upita nepoznat konjanik.
„Jest.“
„Veze nema s mojim neuzjahivanjem vranca.“
„Nema.“
„Zašto onda…?“
„Zato. Đijaaaaa konjo!“, poviče putnik namjernik udarajući neuzjahanog vranca bridom desnog dlana po sapima, žvalama i po ormi.
Konj pobjegne u škrtu stepu, u minuti zamakne za rub horizonta.
„Uzjaši sad, ako možeš!“, reče putnik namjernik.
„Aaaaaaaa“, odgovori nepoznati konjanik.
Zapravo, više nije bio konjanik, jer konja se više nije mogao domoći; daleko je i predaleko rub horizonta, tri je dana jahanja do njega, a pješice kudikamo duže.
Nije više bio konjanik – ostade nepoznat.

18.11.2014. u 14:43 • 23 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 10.11.2014.

CURENJE SVIJESTI

Image and video hosting by TinyPic

Turritopsis nutricula, besmrtna meduza koja se nakon razmnožavanja preobražava i vraća natrag u fazu života prije seksualne zrelosti; vraća se, dakle, natrag u djetinjstvo i tako beskonačno mnogo puta.
Jedinstvena pojava u životinjskom svijetu, potencijalno besmrtne jedinke, a zašto onda mi ne bismo, na korak smo do neumrća i slične gnjavaže. Nije vrijedno spomena, ali ja vam hoću pričati o onoj Turritopsis nutriculi koja je imala nesreću upoznati mene.
***
Bolujem od rijetkog poremećaja. Mi, nestručnjaci, nazivamo ga curenjem svijesti, a stručnjaci za to područje ionako ne postoje. Nekoliko puta godišnje, često u jesen, u predvečerje ili kasno poslijepodne, oćutim poseban osjećaj. Nešto mi zatitra u vidnom polju, u početku je to jedva primjetna smetnja koja se i ne mora baš svaki put razgranati u čudovišnu i višebojnu lepezu svjetlosti. Lepeza svjetlosna nakon 45 minuta nestane, ali onda počne glavobolja, nadoveže se mučnina. Znam, klasična migrena, do tog trenutka.
No, u mojem slučaju opisani migrenski napad ponekad biva popraćen i već spomenutim curenjem svijesti. Između svjetlosne lepeze i početka glavobolje djelić svijesti ponekad mi iscuri na neki, najčešće neživi objekt u blizini moje malenkosti. Zadrži se na njemu deset, dvadeset sekundi, najviše minutu, kratko je to vrijeme, ali ga treba preživjeti.
Vidio bih vas kako biste se ponijeli da vam se ulična svjetiljka obrati vlastitim glasom! Ili da vam sjaćeni krtičnjaci zapjevaju zborno, ali ne i višeglasno, jer sve je to jedino i samo moj vlastiti glas.
Prvi put mi je svijest iscurila u živo biće kad sam se, u okvirima svoje struke, bavio proučavanjem punoglavaca. Bio sam šokiran kad sam shvatio da se iscurjeli djelić moje svijesti izmiksao s punoglavčevim ganglioznim nadražajima, a još više činjenicom da sirota jedinka ni ne zna da je punoglavac nego joj je na (jedvafunkcionirajućoj) pameti bilo jedino njezino navodno žabstvo! Kako li samo pati jadna životinja s tom svojom fiks idejom posve nepoznata podrijetla, idejom da će se jednog dana pretvoriti u žabu!
***
Stvari su krenule još nizbrdičnije prilikom posjeta gradskom akvariju.
Da, bila je tamo, kao posebna atrakcija: Turritopsis nutricula. I krenulo je kako meni već ide, premda uopće nije bila jesen, premda uopće nije bilo predvečerje.
Migrenski svjetlaci upravo me napustiše, kad osjetih vlagu u umu: svijest mi je iscurila ravno u jebeni akvarij! Već sekundu poslije suosjetih s bićem s druge strane stakla. (Bilo je to, priznajem, prilično slično kao u priči Axolotl Julia Cortazara, no to nipošto ne znači da sam cijelu stvar izmislio!)
Ljigavi osjećaj u mozgu, osjet želatine svuda po tijelu i onda…besmrtnost, da, da, sve pet, stvarno je istina – ovo biće je tu od arhajskih vremena, dreždi, blaguje, boguje, u vječnosti se kupa. Nema mozak, ali je u (pre)dugom razdoblju ipak nekakvih dojmova nahvatalo u taj svoj slabašni živčani sustav.
I, što se nikad prije nije dogodilo, očito je bilo da i nutricula ima pristup mojim neuronima, sinapsama i naslagama vremena, tankim, jako tankim u odnosu na njezine, ali ipak, treba uzeti u obzir, nisam ni ja makar…
Nije to trajalo više od deset sekundi. Uvid koji sam stekao bivajući tih deset sekundi nutricolom, i bivajući ona mnome, blago me zaprepastio: ja, bivajući njome, ne poželjeh besmrtnosti ni grama, a ona – voden-meduza, želatina slasna, vječna, neporozna – ona bivajući mnome, upoznavši ideju smrti koja neumitno nadolazi, poput (govorne) mane s neba: nutricola poželi umrijeti.
***
I umre nutricolica.
Sama ideja smrti, tako čvrsto ukorijenjena u svakom neuronu mojega u tom momentu prilično poživinčenog živčanog sustava, sama ta ideja bila je dovoljna da je usmrti. Naravno, postoj i znanstveno objašnjenje cijelom tom događaju (nema sumnje, riječ je o događaju), postoje biokemijski i drugi procesi koji su je doveli pred jedan tako svršen čin bez trte-mrte. No, zadovoljimo se konstatacijom da je nutricola konačno umrla: pričajmo sada još malo o meni.
***
Migrene su mi oslabjele i kroz nekoliko godina nestale,. Svijest mi više nije curila (ako je ičega svjesnog još i ostalo u meni!).
Oženio sam se, dobio djecu. Posao koji radim donosi nam priličan prihod, a nije na odmet ni to što mi je žena naslijedila kuću na moru. Istina, treba je adaptirati, uložiti nešto, ali inače sve je kako treba.
Baš sve… Samo još ponekad nešto, ali što?

10.11.2014. u 14:55 • 25 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)

Opis bloga

Uvod u ništa

Linkovi

[Blog.hr
Blog servis

NF
Trill
Catma
defton
skaska
stroke
sewen
onakojatrcisvukovima
caricavrta
zazen
ponoćna strina
Big Blue
divanskitnje
Tinčica
nemo
teuta
odmak
wall
Dejmon
Zona Z.
milord
Virtuela
chablis
ludlud
čovjek vadičep
xiola
heroine
pooka
milizcza
topsecret
marla
vadimastok
srdelica
Derza
Dakini
ajajfekt
Bookmarkerica
markiz
NEMANJA
igra
Kolibra
Antonovich
neverin
Bugenvilija
Uranova pikula
hopey
nihonkichigai
sfermentacija
Doktor Jatogen
dove
Schoko
aquaria
marchelina
profesor
Koraljka
guargamelwskij
primakka
Volupta
smiling cricket

Izjave

„Blejanje, Watsone, neusiljeno blejanje!“ (Sherlock Holmes)

Image and video hosting by TinyPic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se