pametni zub http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

utorak, 29.07.2014.

TRAFO

Image and video hosting by TinyPic

Nikad nisam bio u Amazoniji, tako da nisam imao pojma što učiniti s rečenim primjerkom. Tamo ih, navodno, love na tucete dnevno. Pričao mi je to, još prekjesenas, moj dundžo Alva, dok sam mu, oko pola pet popodne, kad laste prepuštaju žice čvorcima, pomagao rastaviti pa sastaviti onu turbinu, onu posebnu turbinu koju samo on ima, turbinu za brzu struju, naime.
Ah, pustimo dundža Alvu i njegove visokostrujne turbine. Vratimo se stvari. Rečenom primjerku. Kad mi je zagrizla… ali o tom po tom – prvo o tome kako sam mamac išao birati. Kumodarka Lenka savjetovala mi da pecam na ružin prpoljak, ali to nisam ni išao razmatrati. Ja da pecam na ružin prpoljak? Pa da me cijelo trafostanište godinama poslije zove Prpoljče, Prpica, Prpotuflek ili nekako još jadnije. Nikolina Teslugar uputi me pak na dorudara Markonija. Taj mi velije otprilike ovako:
„Idi do litice, na dijelu gdje je ograda pod slabijim naponom. Tamo komadom zahrđale nafrknice nacrtaj metu i čekaj.“
„Što da čekam?“
„Da nešto pogodi u metu! Što god da padne u srijedu, pravi je mamac za tebe, pecarošu!“
Zanemario sam lakrdijaški savjet dorudara Markonija, zanemario ga iz očiglednih razloga. Već je bilo i kasno, kao neko predvečerje se usilazilo s neba. Povukoh se u svoju trafostanicu, namjestih kondenzatore na najslabije pa se spremih na počinak – kad, evo je!
Nisam mogao vjerovati, u to doba dana da mi uleti u kuću – ni manje ni više nego osa sa sisama! Najbolji mogući mamac za tu vrstu leprozubatice koju sam se naložio uloviti baš sutra! No, naravno, ni osu sa sisama nije lako uloviti, a kamoli živu je pojesti, probaviti i izbaciti iz organizma do sutra ujutro.
{Jer leprozubatice se love isključivo ranim jutrom, kad zbog preobilja krmelja slabije vide – tko im je uopće, inače i punofazno kriv što u vodi idu gledati, a nema se bogznašto vidjeti, predmnijem im i vodu i zrak i sve! Leprozubaticu, autohtonu amazonijsku udičarku, u naš mali no radan i hidroenergičan potok, uveo je neki Lajonel Bluc, neznano kada i iz nepoznatih razloga; na samrtnoj je postelji (postelji na kojoj je netom prije umrla jedna šizofrenična matrona, po povratku s elektro-terapije, kako se to danas ljepše kaže, neka sad već polumitska no polustvarna osoba, a ne on, ne Lajonel) priznao je svoj čin i zašutio do kraja dana – sljedećeg jutra nitko ga se više nije sjetio pitati, a poslije nas je bilo sram iznova načinjati možda i nezgodnu temu.}
Da ne duljim bez adekvatnih mjernih instrumenata, sredio sam tu stvar s osom sa sisama – cijelu noć, moram to reći, nisam spavao, i tik do svanuća evo mene na potoku, prvo blinkerišem nešto, a onda stavim na udicu taj svoj čarobni mam, zabacim najlon i čekam.
***
Ni dvanaest sati kasnije, rečeni primjerak je zagrizao. Razvila se dešperatna borba uz mnogo potezanja, bućkanja i izvlačenja – što iz potoka na obalu, što s obale u potok. Jer mogao sam i ja biti ulovljenik, a ne samo rečeni primjerak amazonske leprozubatice, mogla je ona mene povući u potok, udaviti me da postanem hrana ribama, jeguljama ili zalutalim dupinima-ljudožderima.
Ali nije tako završilo. Izvukao sam tu gadnu, gubavu leprozupku, nisam je ni skidao s udice nego je vukao onako na najlonu po cijelome trafostaništu i urlao kao nezdrav. U početku se opirala, trzala poput mangupčine na katalizatoru, no već par minuta poslije smirila se, stala mumljati melodiozno, bez zadane teme, kako je već u leprozubki i običaj. Ljudi se okupili da me slave, malo me i jesu slavili, malo bodrili, još manje mi klicali i na kraju rekli:
„Leprozupka, pa šta?“
„Zna li netko od vas barem kako se sprema?“, pitao sam.
Nitko nije znao. Ili mi nisu htjeli reći. Nisam bio na nekom glasu, u tom trafostaništu, pri toj elektrani i na cijelom tom svijetu od žica, rotora, generatora, trafofosfata i dalekovoda što ne vode nikuda.
Nisam imao šta – vratio sam leprozupku u potok; zaplutala je, pravila se da je mrtva (kako je već kod njih i običaj), ali znao sam da će, čim skrenem pogled, zagrabiti perajama i otplivati što dalje od mene, od obale, od osa sa sisama i drugih sumnjivih mamaca.
Skrenuo sam pogled i krenuo prema svojoj trafostanici. Mislio sam: pa šta, ionako nikad nisam bio u Amazoniji i ne bih imao pojma što učiniti s rečenim primjerkom. Okrenuo sam se još jednom i pogledao prema potoku: leprozupka je i dalje plutala ne odustajući od svoje smrtolaksične mjere opreza. Sad će, sad će, mislio sam u sebi – hoće, hoće, mislio sam u sebi ili u…

29.07.2014. u 17:48 • 22 KomentaraPrint#^

utorak, 08.07.2014.

AMAZONIJA: BESPUĆA GEOGRAFSKE NEURAČUNLJIVOSTI

Nakon Manausa, moj cilj je – Amazonija. Prašuma. Tamo gdje ljudska noga još nikad… Kao, primjerice, na fotografiji dolje:

Image and video hosting by TinyPic
Gusto, gusto, gušće ne može biti. A ljudske noge – nigdje!

Čini mi se da je došlo vrijeme da otkrijem prave razloge svoje ekspedicije k Amazoniji. Radi se – vjerovali ili ne - o poslovnom poduhvatu. Negdje u bespućima prašume – točnu lokaciju nitko ne zna - krije se pošiljka raznobojnih čavlića uz do sada u poslovnom svijetu neviđen, upravo neshvatljivo visok rabat. Naravno, put do čavlića neće biti lak.
Image and video hosting by TinyPic

Jazbina amazonskog bijelog pitona; sličnog onome koji je daleke 1986. (ako se itko sjeća) zalutao na okretištu tramvaja u Dubravi (Zagreb). Nije opasan ako ga se gleda postrance. Grize samo kada prolazi kroz paradentalnu fazu razvoja. Ali, kažu iskusni Amazonljani, davi da je to užas…
Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic
Opasnosti svakako ne nedostaje. Pažnja, vatreni mravi napadaju! Zaspim li blizu mravinjaka, jao si ga meni. A raznobojnih čavlića ni od korova…

Put je naporan. S vremena na vrijeme potrebno je izvršiti izviđanje s vrhova krošanja. Prilika da sagledamo veličanstvenost velike rijeke - Amazone, naime.
Image and video hosting by TinyPic


08.07.2014. u 10:52 • 14 KomentaraPrint#^

subota, 05.07.2014.

POSJET MANAUSU

Iskoristio sam rijetko povoljnu priliku i posjetio ni manje ni više nego – Manaus! U Brazilu, naravno. Usred Amazonije. Istina, ne na dan utakmice Hrvatska – Kamerun nego koji tjedan poslije. Ali nema veze, bilo je prekrasno. Evo nekoliko foto-dojmova.

Image and video hosting by TinyPic
Moj hotel u neokolonijalnom stilu urešen kvazi-indioskim žvrljotinama...

Image and video hosting by TinyPic
...pa onda zgrada parlamenta.

Image and video hosting by TinyPic
Moćna Amazona, ok, možda se na ovoj slici ne vidi njezina moć. Htio sam, naime, snimiti pirane, ali zbog odsjaja se praktički ne vide.

Image and video hosting by TinyPic
Noćna , točnije sutonska panorama Manausa. Prašumska isparenja mute vidik.


Image and video hosting by TinyPic
I za kraj, Njezino Veličanstvo Prašuma.

To je sve, zasada. Pozdrav!

05.07.2014. u 17:49 • 20 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se