pametni zub http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

četvrtak, 26.06.2014.

RUDIMENTI

Image and video hosting by TinyPic

„Ja sam Kale“, reče Kalvin Salomon Venedig.
„Drago mi je“, odvrati Burag Pajtos Amelićanin, „ja sam Pajul.“
Bio je to tipičan sastanak dvojice djelatnika, u oskudnom, takoreći asketskom ambijentu: stol, dvije stolice, tri ubijelo okrečena zida, a jedan pokriveni teškom baroknom tapiserijom istaknutih, teško prepoznatljivih motiva; nije na odmet napomenuti da se te tapiserije bojao svatko tko je makar i na trenutak boravio u opisanoj prostoriji.
Dvojica djelatnika također su bila u strahu, što je otežavalo pregovaranje. Na kraju su se ipak pregovorili, odnosno dogovorili o daljnjim modusima nečeg jako važnog. Odlučili su sklopiti i odgovarajuće ugovore. Nazdravili su kruhom i češnjakom pa se latili pera: valjalo je potpisati nekih 830 primjeraka raznoraznih ugovora o modusima u toj mjeri složenima da bi se i pametnijim glavama od njihovih zavrtjelo u njima samima!
Odjednom, Kalvin Salomon Venedig primijeti stanovitu alogiju.
„Otkud tebi, Pajule, moj OIB?“
Burag Pajtos Amelićanin uznemiri se silno:
„Pa dao si mi na početku sastanka!“, jedva izreče, već na rubu plača.
„Lažeš! Dao si mi JMBG. OIB se nikome ne daje!“
„Ali Kale, časna riječ, nisi mi dao MJBG!“, zapogriješi Burag Pajtos Amelićanin jer mu je plač već poozbiljno curkao iz strateških mjesta u glavi.
„Lažeš, Pajule! I plačeš – to je dokaz!“
„Ne plačem! I to nije dokaz… To nije nikakav… “, ne dovrši Burag Pajtos Amelićanin jer iznenada zaspi.
„Kakav poslovni partner!“, začudi se Kalvin Salomon Venedig. „Ne smiješ mu ni riječ reći.“
Zbog grižnje savjesti, ipak, odluči se Kalvin Salomon Venedig na zavjet šutnje u trajanju od sedam godina (svaka godina – jedan red):







Po svršetku zavjeta, posjeti Kalvin Salomon Venedig Buraga Pajtosa Amelićanina, svog starog partnera u pregovorima. Taj je, međutim, još uvijek spavao:
„Dokle?“, upita Kalvin Salomon Venedig vapijući prema nebu.
Pitanje se nije odnosilo samo na dugo, sedmogodišnje spavanje Buraga Pajtosa Amelićanina nego i na smisao općenito, značenje svega kao takvog.
„Dokle?“, ponovio je Kalvin Salomon Venedig pitanje neimenovanom entitetu tamo negdje gore i izvan.
Odgovora nije bilo. Mislim, nije bilo – bilo je, ali koga briga.

26.06.2014. u 13:29 • 22 KomentaraPrint#^

nedjelja, 15.06.2014.

NETKOVI

Image and video hosting by TinyPic

I could have been someone / Well, so could anyone (Pouges)

Na ulicama, buljuci bljedunjave djece slavili su kraj školske godine. Ipak, ritualno spaljivanje udžbenika je izostalo s obzirom da su organi reda prisilili učeničku zajednicu da iste donira u svrhu recikliranja. Gledala sam cijelu tu scenu s mojim dobrim prijateljem Ernestom Rudimentalleom, s nogu, na ulazu u banku koju smo se upravo spremali opljačkati.
„Recikliranje!“, nabusi se Ernesto Rudimentalle. „Ima li gore stvari na svijetu? Imali većeg poniženja za svekoliko čovječanstvo? Kao da jedemo vlastitu bljuvotinu!“
„U pravu si, Ernesto“, odgovorila sam, „ali molim te da se usredotočiš na bitno. Za pet minuta idemo u pljačku, a još nismo imali generalnu probu! Moramo uvježbati uzvik 'ovo je pljačka', ali tiho, da nitko ne čuje.“
„Recikliranje je pljačka!“, sad započne pak reciklirati svoje misli Ernesto Rudimentalle. „Kupiš novine, punu cijenu – za autorstvo, za tisak, za papir – i onda bi papir trebao nekome samo tako pokloniti. Malo sutra! Malo vraga! Malo po glavi!“
„Smiri se Ernesto!“, rekla sam. „Idemo sad tiho: o-vo-je-plja-čka.“
„Pih!“, nastavi se ljutiti Ernesto Rudimentalle. „Barem su nam, kažu, za plastične boce dopustili da ih vraćamo za pare! Za pišljivih pola kune. Razumiješ – ni cijelu kunu nam ne daju. Oni, i kad prividno žele postupiti pošteno, zapravo pribjegavaju polovičnim rješenjima – pola kune, pih!“
„Ali što je s našom pljačkom, Ernesto? Ti se moraš odlučiti: jesi li pljačkaš banke, odnosno banaka (ako se ova naša suradnja pokaže uspješnom), ili si radikalni aktivist općeg smjera? Odluči se već jednom!“
„Ja sam onaj koji…“,reče Ernesto Rudimentalle, ali se uto školska djeca počnu razilaziti, a lokalni penzioneri i penzionerke formirati red.
„Došli su po penzije!“, zavapi Ernesto Rudimentalle do neba. „Kud baš sad, kad se spremamo u pljačku? Nikad nećemo stići na red!“
„Pa valjda smijemo preko reda kad idemo u pljačku“, primijetih.
„Nisam siguran“, odvrati Ernesto Rudimentalle, „nisam siguran.“
Ernesto je bio u pravu. Nisu nam dali preko reda, iako smo više puta ponovili: ovo je pljačka, ovo je pljačka, ovo je… Očito nismo dobro uvježbali tu ključnu repliku. Na kraju je netko čak i policiju pozvao. Nisu nas hapsili, samo su nas zamolili da se udaljimo.
„Mogao sam biti netko“, rekao je Ernesto Rudimentalle dok smo se udaljavali.
„Mogla sam i ja“, odgovorila sam.
„I ja, i ja, i ja“, odgovorila je množina penzionera što je čekala u redu najnoviju od jadnih, niskih, svakomjesečnih penzija.
„I ja, i ja, i ja, i ja, i ja, i ja“, priključili su se ljudi iz okolnih trgovina, ispijači-ce ranojutarnjih i kasnoposlijepodnevnih kava, obični prolaznici i neobične prijelaznice, prosjaci i prosjakinje, iluminatori i božji ljudi zagasite puti i nesumnjive ćudi – svi.
I više nitko.

15.06.2014. u 09:44 • 18 KomentaraPrint#^

utorak, 10.06.2014.

HITCHCOCK

Image and video hosting by TinyPic

Tog jutra zamijetio sam ga na tramvajskoj stanici, onoj kod Doma kulture na Prisavskoj strani. Ulazio je u tramvaj na prva vrata držeći kartu u ruci, spreman da je poništi. Bio je nosilac zavidne, oble stature; izraz lica bijaše mu na tromeđi indignacije, ironije i ikebanizma: da, nema sumnje, bio je to on – Alfred Hitchcock glavom. Baš kao da je u vlastitom filmu, kao da igra jednu od svojih cameo rola beznačajnog pripadnika malograđanske klase, samo zato da bi nestao s one strane kamere do kraja filma.
Hitchcock je ušao u tramvaj, vrata su se zatvorila, tramvaj je krenuo, a ja sam ostao stajati na stanici u stanju blagog šoka.
***
Da, nema sumnje, razmišljao sam istoga dana negdje uvečer, kad sam se već vratio s posla – bio je to Hitchcock, možda ne glavom, ali esencijom svakako. Odigrao je epizodu tramvajskog putnika na početku dana, baš kao što je to učinio toliko puta ranije u svojim filmovima:
- u „Pticama“ je prešetavao pse ulicom
- u „Mahnitosti“ je bio prolaznik s polucilindrom
- u „Sjenci sumnje“ igrao je karte u vlaku
- u „Nazovi M radi umorstva“, pojavio se na fotografiji
- itd.
Možda je taj Hitchcock (koji ulazi u tramvaj na koji se ja osobno ne ukrcavam) netko posve očekivan ovdje i sada, ovdje kod nas. Možda je to neki Ivan Horvat, hrvatski John Smith, nesvjestan svojih hičkokijanskih kvaliteta. Posve je sigurno tome tako, u duhove ne vjerujem, pomislio sam pa požurio oprati zube prije spavanja (po skraćenom postupku, da ne bih sada i ovdje išao još u detalje opisivati četverominutno, metodično trljanje zubnih kostiju i još zubnijeg mesa.)
Ipak, moram opisati ono što je uslijedilo namjesto očekivanog pranja zuba. Kad sam ušao u kupaonu za lavaboom je stajao Hitchcock i metodički prao zube – mojom četkicom? Nisam se mogao sabrati da ustanovim je li moja sumnja opravdana. Prizor je bio začudan već i zato što je slavni režiser bio odjeven usvoje standardno odijelo s polucilindrom, činilo se posve neprikladnim da takva pojava pere zuba prije spavanja.
„Hičkoče!“, povikao sam. „Što radite ovdje?“
Hitchcock pljune u lavabo, obriše usta rupčićem i reče:
„Griješite. Ja nisam Hitchcock. Ja sam Fritz Lang.“
„Nije istina. To kako izgledate – Vas je nemoguće zamijeniti za nekog drugog.“
„U raju za režisere svi izgledamo kao on“, reče Fritz Lang i kao dokaz odnekud izvuče svoju čuvenu lulu.
Ali, kako se ispostavilo, to uopće nije bila lula nego tabakera! Što će tabakera pušaču lule, upitah sebe u sebi, a tabakera mi odgovori:
„U raju za pušači pribor, svi izgledamo kao tabakere!“
Hitchcock-Lang zbunjeno spremi pričljivu tabakeru natrag u unutarnji džep.
„Ja se ispričavam“, rekao je. „U raju za režisere – da sad se sjećam – svi izgledamo kao Hitchcock, ali ja nisam Fritz Lang, ja sam John Ford. Pogledajte, imam povez preko oka!“
Doista ga je imao. Kako ga samo ranije nisam primijetio?
„U raju za vizualna i antivuzalna pomagala…“, reče povez preko oka pa napravi malu stanku.
Ako se ovo nastavi, pomislio sam za vrijeme trajanja stanke, sve ovo nekog će vraga početi značiti.

10.06.2014. u 17:01 • 18 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2014 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)

Opis bloga

Uvod u ništa

Linkovi

[Blog.hr
Blog servis

NF
Trill
Catma
defton
skaska
stroke
sewen
onakojatrcisvukovima
caricavrta
zazen
ponoćna strina
Big Blue
divanskitnje
Tinčica
nemo
teuta
odmak
wall
Dejmon
Zona Z.
milord
Virtuela
chablis
ludlud
čovjek vadičep
xiola
heroine
pooka
milizcza
topsecret
marla
vadimastok
srdelica
Derza
Dakini
ajajfekt
Bookmarkerica
markiz
NEMANJA
igra
Kolibra
Antonovich
neverin
Bugenvilija
Uranova pikula
hopey
nihonkichigai
sfermentacija
Doktor Jatogen
dove
Schoko
aquaria
marchelina
profesor
Koraljka
guargamelwskij
primakka
Volupta
smiling cricket

Izjave

„Blejanje, Watsone, neusiljeno blejanje!“ (Sherlock Holmes)

Image and video hosting by TinyPic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se