pametni zub http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

petak, 25.10.2013.

STVOREN SKOREN

Image and video hosting by TinyPic

Užas! Užas! Užas! A zapravo, i nije tako strašno.
***
Rođen u oklopu, živim u potpunoj tmini, hranjen na slamku zabrađenu filterom koji ne propušta svjetlost! Ali velim, i nije tako strašno – na stjenci oklopa već dugi niz godina zamjetne su pukotine kroz koje tu i tamo dopre poneka zraka umirućeg ili pak rađajućeg sunca. U posvemašnjem mraku, već se mogu uočiti raznolike nijanse crne boje, tako da sve i nije tako crno, već osjećam vanjski svijet kako me prožima, već osjećam svježi zrak kako mi čisti pluća.... jedino se bojim alergijskih reakcija. Kažu da vani ima svašta, i da organizam ne reagira uvijek adekvatno okolnostima.
Kaže tko? Zaboravio sam reći da me na specijalne prigode – tipa vjenčanja, krstitke i rođendani – vade iz oklopa i pokazuju svijetu, a svijet se, donekle, pokazuje meni, tako da sam nekog pojma ipak stekao.
***
Konačno vani! Strašno, strašno, a zapravo prilično banalno. Jer bilo je lakše nego što sam mislio: slučajno sam lupio glavom u očito slabiju zapadnu stjenku i oklop se raspao! Ne znam kako mi to ranije nije palo na pamet, ali kao što narod kaže, što je na pameti teže je ostvarivo nego ono što...
Ma kakav narod, pustite me do đavola, da vidim čega to ima u vanjskom svijetu, osim svetkovina, osim slavovina sviju fela i obljetničarenja na kvadrat!
***
Uh, uh, uh... I oh.
Kakvo razočarenje. Nije ono što sam zamišljao. Puno je gore. Da mi se vratiti u oklop, ali on leži nepovratno razbijen na hrđavom i škrtom tlu, ne da ga se popraviti, ma kakvi...
A vanjski svijet... pa da, mislim, sva iskustva koja sam imao s njim na to su i ukazivala, ali tko bi pomislio, tko bi i mogao zamisliti?
Ničega drugog i nema, nego nepregledan prostorno-vremenski niz sastavljen od svečanih prigoda: rođendana, imendana, svadbenih pirova, bijesnih terevenki i dostojanstvenih... da, ispraćaja – sve kako priča kaže, sa specijalnim rekvizitima (lijes, vijenac, križ, pop), s tužnim licima, odbjeglim suzama, koje samo tako polete zrakom, i sa sveprisutnim, o Bože, ježim se od početka, otkako sam probio oklop, sav se ledim od tog naricanja. Jer ono je sveprisutno: uzalud trud sviračima na svadbi, uzalud smijeh klaunova na dječjim rođendanima – jecaji duži od dana, zapomaganja od kojih puca zemlja, jači su, definitivno su jači.
Možete misliti šoka kad sam se našao u svemu tome. Kako se snaći u životu, ja koji sam cijeli život proveo u oklopu, ja koji sam stvoren skoren!
Pravo velim: Užas! Užas! Užas!
***
A zapravo i nije tako strašno. Rođendani se slave kako kome padne na pamet, prave datume nitko ne zna. Isto je s imendanima, jer nitko ovdje nema imena. Mladoženja i mlada nakon pira idu svaki svojoj kući, gdje se pak slavi postavljanje krovne grede, premda su ovdje sve sami ravni krovovi! A zamrli pokopanici iz grobnijeh destinata izlaze svako malo – utorkom, četvrtkom i popetkom. Pa se pretvaraju da ih ima.

25.10.2013. u 17:00 • 20 KomentaraPrint#^

petak, 18.10.2013.

DVA OSLA IZ OSLA

Image and video hosting by TinyPic

„Blijeda ste“, reče Stanko.
„Ni manje ni više nego inače. Neće mi krv u lice pa neće.“
„Ili je pravilnije reći: 'blijedi ste' – premda ste očito žena.“
„Nemojte biti tako sigurni, Stanko. Možda nosim korzet.“
„Tako je. Što je danas na ponudi?“
„Nećete vjerovati – magareće meso! Uvoz iz Norveške!“
„Magaretina? To je odvratno. Magarci su plemenite životinje.“
„I janjad su, a ljudi ih svejedno tamane i bude im utaman.“
„U pravu ste, mi ljudi smo štetočine. Ja sam već dvaput pokušavao postati vegetarijanac, ali nisam uspio: prvi put me osujetio miris ćevapa, a drugi put jabuke filane životinjskim pektinom.“
„To je strašno, Stanko. Ali – pitam se – što su zapravo jabuke? ... Jeste onda za tu magaretinu ili niste?“
„Jel' smrznuta?“
„Ne, sušena.“
„Na norveškom suncu?“
„Nemojte biti sarkastični Stanko. U Norveškoj ljeta znaju biti itekako ... Norveška je, osim toga, dala svijetu pregršt velikana: Roald Amundsen, Řyvind Mustaparta, Magnus Carlsen ...“
„...Kristin Halvorsen, Hulda Garborg, Sigourney Weaver ... Znam ja to, ali nije to ono na što sam mislio. Jednostavno, riječ je o sumnjivom proizvodu. Gdje ste ga nabavili?“
„Stanko, vi jako dobro znate da meni zakon brani da otkrijem svoje dobavljače!“
„Uvijek taj zakon! A recite vi meni, koji je to zakon, koji paragraf kojeg članka pa da se sam uvjerim. U taj zakon, u pizdu materinu i zakon ...“
„Nemojte se žestiti, Stanko.“
„Zašto? Da i to ne brani neki zakon?“
„Sigurna sam da brani. Zakon je zakon. Ne znam navesti baš svaki paragraf svakog članka, ali poznajem zakon u dušu, barem okvirno.“
„Dobro. Ajde. Pošto je ta magaretina?“
„120 kn kila.“
„Što? U pi ...“
„Upozorila sam vas da se ne žestite.“
„Znam – ali 120 kuna za norvešku magaretinu!?“
„Stanko, dragi ste mi pa ću vam reći: to uopće nije norveška nego hrvatska magaretina. Etiketiramo je kao norvešku u svrhe marketinga.“
„To je onda druga pjesma. Dajte mi nekih 150 kila.“
„Evo odmah“, reče ona pa iz staromodne kesice koju je nosila za pasom izvuče dva živa magarca okvirno cirka 150 kila u đuture: „Evo: čak dva norveška grla: dva osla iz Osla!“
„Pa zar nisu naši?“
„Jesu, ali rekla sam da u marketinške svrhe govorim da su iz Norveške. A sad sam u marketinškom modu.“
„I rekli ste da je dimljeno meso!“
„Pa osjete se po dimu.“
Stanko zagnjuri njušku u leđa jednome od magaraca.
„Ja ne osjetim ništa.“
„Ia, ia“, reče jedan od magaraca.
„~“, odvrati drugi.

18.10.2013. u 20:12 • 24 KomentaraPrint#^

srijeda, 09.10.2013.

ZET

„Sjedni zete“, rekla sam zetu.
Moj muž se za to vrijeme skrivao u zahodu. Inače nije kukavica, ali gaji specijalnu i rijetku fobiju; grozi se ženidbenih kandidata naše kćeri. Posve iracionalan strah, uostalom: udat će se kad će se udati, udat će se za koga već bude i tu se nema što previše razmišljati.
„Što da ti ponudim, zete, osim ruke moje kćeri, he-he-he?“, pitala sam, na što je zet ustao kao poduplan i brzim koracima napustio naš stan.
Naša kći nije ga stigla ni ispratiti.
„Eto vidiš!“, rekla mi je kćer. „Otjeraš svakoga tko mi se sviđa! A ovog neću uspjeti ponovno pronaći – ne znam mu, naime, ni ime ni adresu.“
“Šteta“, suosjetih, „a baš takav, posvemašnji neznanac, sad bi nam dobro legao!“
„Mama, ne budi sarkastična i....“
Uto se začuo zvuk povlačenja vode. Iz zahoda je izašao moj muž, navodni vršitelj nužde.
„Što se događa? Tko je tu bio?“, pitao je.
„Događa se to“, rekla sam mu, „da dok si ti vršio navodnu nuždu, ja sam nehotice uspjela otjerati još jednog zeta.“
„Ali čime?“
„Eh, kad bih znala...“
“I zašto kažeš 'navodna' nužda? Ja priznajem da strah od zetova još uvijek živi u meni, ali da bih išao tako daleko...“
Tako se razgovori usložnjavaju i razvodnjavaju, ali i ovaj gore preneseni u jednom je trenutku došao svome kraju.
***
Prošlo je više dana dok naša kći nije dovela kući još jednog zeta. Ovoga puta imala sam što vidjeti: zet je, posve očito, bio faličan! Na prvi pogled činio se kao sasvim prosječan mladić: imao je solidno oblikovanu glavu, kosa visoke kvalitete bila mu je dobra osnova za frizuru na razdjeljak, čelo mu je bilo nemasno, nos bez mitesera, a senzualne usne samo su se smješkale, a ne silom razvlačile da bi krajevima doprle do tek malo oklempavljenih uha. Tijelo mu je odisalo stamenitetom, a izbor odjeće odavao ukus i skromativnost. Ali, avaj i ožaluj, nedostajalo mu je nešto matičnih stanica iz pupkovine. Vidjelo se to na prvi pogled, tako da dileme nije bilo: čovjek je bio faličan i tu se ništa nije moglo. Jedino takvima – opće je poznato – nedostaje matičnih stanica.
Odmah sam pokrenula pitanje. Ali zet je bio spreman na to pitanje. I ispalo je da je to pravi zet.
„Istina je“, rekao je, „imam to genetsko oštećenje, nevidljivi biljeg od rođenja, ali ja sam poduzeo mjere predostrožnosti.“
Iz posebne torbice koju je nosio oko pasa, zet je izvadio vrećicu punu malih bijelih perli. Odmah sam shvatila o čemu je riječ:
“Matična mliječ!“, povikala sam.
„Da!“, rekao je zet ozareno. „Koristim ga kao supstituciju.“
Time je sve bilo riješeno. Bilo, velim, jer već trenutak poslije nešto mi je palo na pamet:
“A je li zete“, pitala sam, „kako to da ti tu vrećicu matične mliječi nisu prišili u abdomensku grotvicu naštrak pupkovine ne bi li se oformila singularnost biokemijskih afiniteta?“
„Govorili su mi o tome na Rebru. Ali ja sam odbio, rekao sam da je i ovako dobro.“
“I imao si puno pravo da to kažeš! Nego reci, zete, što da ti ponudim?“, pitala sam, i zet je klisnuo kao i svi prethodni.
Ovoga puta kćer mi nije rekla ništa. Bez riječi se uputila u svoju sobu, tamo disati. Moj muž se pojavio iz našeg mini plastenika gdje je, kao, cijelo ovo vrijeme zalijevao cvijeće na kapaljku.
„Netko je bio ovdje?“, pitao je.
„Nitko“, odgovorila sam, „samo si ružno sanjao. Ili sam ja to sve skupa sanjala. Ajde odi po kruh. Predosjećam da će ga nestati.“
“Ja?“, pitao je moj muž pa se počeo napadno češati diljem torza.

09.10.2013. u 09:24 • 18 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)

Opis bloga

Uvod u ništa

Linkovi

[Blog.hr
Blog servis

NF
Trill
Catma
defton
skaska
stroke
sewen
onakojatrcisvukovima
caricavrta
zazen
ponoćna strina
Big Blue
divanskitnje
Tinčica
nemo
teuta
odmak
wall
Dejmon
Zona Z.
milord
Virtuela
chablis
ludlud
čovjek vadičep
xiola
heroine
pooka
milizcza
topsecret
marla
vadimastok
srdelica
Derza
Dakini
ajajfekt
Bookmarkerica
markiz
NEMANJA
igra
Kolibra
Antonovich
neverin
Bugenvilija
Uranova pikula
hopey
nihonkichigai
sfermentacija
Doktor Jatogen
dove
Schoko
aquaria
marchelina
profesor
Koraljka
guargamelwskij
primakka
Volupta
smiling cricket

Izjave

„Blejanje, Watsone, neusiljeno blejanje!“ (Sherlock Holmes)

Image and video hosting by TinyPic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se