pametni zub http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

subota, 31.08.2013.

BILJEŽNICA ZA IDEJE

Image and video hosting by TinyPic

Imam jednu bilježnicu tvrdih korica u koju zapisujem svoje ideje. Ideja je mnogo. Gdje bih ja stigao da zapisujem baš svaku? Niti na zahod! Selekcija, zato, počinje još u glavi; tek obavivši nju pristupam zapisivanju. Ali ni to ne mora značiti da će selektirana ideja doista završiti (ili započeti život!) crna na bijelom, u toj mojoj bilježnici za ideje.
Bilježnicu držim na poličici između kreveta i zida odakle ona često padne na pod, u procjep između rečene poličice i rečenog zida. Ili pak u procjep između kreveta i poličice (na jednom potezu postoji još jedan procjep – istina, nešto širi – između kreveta i zida).
U svakom slučaju, trebam se pomučiti da dođem do bilježnice i stavim ideju na papir – crnu na bijelo. Koji put zaključim da se sve to izvijanje, pružanje ruke, pentanje i ropcanje naprosto ne isplate, da ideja nije vrijedna tolikog napora. Tada odustajem, ideja ostaje u zraku u kojemu se najčešće veže za neki plemeniti plin, pa pravac jonosfera ili negdje još više, još gore...
Tako da je sve to skupa – ta bilježnica i njezina jedvadostupnost – na neki način test za ideje koje mi padaju na pamet. Jer jasno je da nisu sve jednako kvalitetne. A i među onim stvarno kvalitetnima ima manje kvalitetnih, kao što se na stablu jabuka petrovača zna zadesiti i koja kičasta jonagolduša da pokvari cjelokupni dojam o urodu, pa cijelo selo bude sram.
No, ponekad mi se zadesi u umu stvarno fenomenalna ideja, a moja bilježnica jedva da je dostupna; ne samo da se uglavila u nekom od opisanih procjepa, nego se rasklopila i jednim svojim krilom zavukla pod krevet, pa bi ga – krevet – trebalo odizati! Nema govora o tome. Radije lomim korice tvrde nego da se upustim u odizanje te masivne sprave za spavanje načinjene od pune baobabovine! A da nekog zovem u pomoć, nema smisla, jer s drugim ljudima nerado dijelim ideje, a još manje saznanje o bilježnici za ideje koju imam, evo, već treću godinu – usput, čini se da je pri kraju, bilo bi dobro početi njuškati po papirnicama, tražiti nov idejnik za sebe, možda i za obitelj, tko zna, jednoga dana...
Gdje sam ono stao – nekad imam stvarno super ideju, a bilježnica napola pod krevetom. U tim trenutcima uopće se ne ženiram, lomim tvrde korice ako treba, derem stranice, uništavam sve prethodne ideje, samo da zapišem tu jednu koja mi je upravo prišla k umu. Uložim krajnji napor, izvijem se, oznojim, zarežim od muke – i ko za vraga gotovo me uvijek u takvoj situaciji nešto prekine.
Najčešće to bude zvono na ulaznim vratima: jednom je bila deratizacija, drugi put maškare, a treći – bilo je to jednog prvog maja, sjećam se dobro jer tog dana mijenjam žarulje i posteljinu – taj kobni treći put, o Bože presvijetli, zar je i do toga došlo, taj treći put zvonilo je za kraj svijeta.
Kakva ideja!
_________________________________________________________________________________

Hvala semperu na odabiru za anketu.

1. Otkud želja da pišete blog?
- od želje da pišem općenito
2. Omiljena knjiga.
- sve priče i romani iz ciklusa o Sherlocku Holmesu
3. Omiljeni film.
- M. Forman: Crni Petar
4. Najljepši trenutak u životu. Kad ste bili toliko sretni da Vam je sve bilo lijepo?
- svaki drugi trenutak
5. Najteži trenutak u životu. Kad ste bili toliko nesretni da vam je sve izgledalo beznadežno?
- svaki prvi trenutak
6. Što ste spremni uraditi bez ikakvog interesa? Što je to što vas čini sretnim?
- pisati, pružati stanovite vrste pomoći... ali sve ovisi o tome kako definiramo interes
7. Opišite sebe u tri riječi. Koje su osobine vašeg karaktera dominantne?
- dobar, loš, cendrav
8. Da li postoji osoba na čijem biste mjestu voljeli da budete makar neko vrijeme?
- ne, sva mjesta su ista, a osoba je samo jedna, ne nužno ja
9. Imate li uzor, nekog na kog se ugledate? Ako imate – zašto ste baš tu osobu izabrali?
- ne, ne volim koncept uzoritosti
10. Da li ste zadovoljni poslom koji radite? Ako jeste – zašto; ako niste – koji biste drugi izabrali?
- ne volim. Odabrao bih posao za koji uopće nisam svjestan da je posao
11. Gdje biste voljeli da živite? Zašto?
- negdje blizu

Za nastavak ankete biram sve koji je požele ispuniti.

31.08.2013. u 14:33 • 23 KomentaraPrint#^

četvrtak, 22.08.2013.

PRIRODOSLOVNA POSTAJA

Image and video hosting by TinyPic

„Sutra je prvi dan proljeća“, reče Katica Smandrljan, pročelnica naše prirodoslovne postaje. „Vi znate što to znači.“
Mi znali smo što to znači. Kao i na svaku ravnodnevnicu, uputno nam je bilo uputiti se, koliko sutra, na jednodnevno istraživačko putovanje ne bi li uočili promjene u prirodi. Jer mi smo prirodoslovci svi do jednog na ovoj isturenoj postaji znanstvenjačkoga duha. Mi smo naturalisti staroga kova, polihistori neizrečenoga, legitimni nasljednici bogova prirode. Uz to, odbijemo li poći, slijedi nam disciplinska komisija, a možda i Naturetičko povjerenstvo. A to povjerenstvo, vjerujte, ne zasjeda tek tako, radi kučina, trica i traljavih klica.

Iz prirodoslovčeva dnevnika
21. ožujak
8.00
Iz postaje sam krenuo točno u osam ujutro, kako i dolikuje naturalistu 21. stoljeća. Tek što sam stupio na tlo dotad negaženo ljudskom nogom, uočio sam jednu od famoznih promjena u prirodi povodom nadolaska predstojećeg (a zapravo važećeg proljeća): stao sam, naime, u nekakav pjeskomulj i propao u nj do gležnjeva (srećom sam nosio gležnjače). U tablicu prirodnih promjena zapisao sam: „8.05 – upao u živi pijesak i jedva se spasio.“ U prirodoslovčev pak dnevnik upisao sam sve ovo gore navedeno.
8.30
Kod Milodavnih livada naletjeh na pastira s gnojnim čirom na čelu. „Je li to“, pitao sam ga, „prirodna pojava ili si se namjerno očiravio?“ „Čirevi čiste krv“, odgovorio je pastir i zasvirao u frulicu od pleksiglasa.
Inače, pastir je bio bez pripadajućeg stada – jedva da bih ga i trebalo zvati pastirom. U tablicu prirodnih promjena zapisao sam: „8.35 – Napad odmetnutog pastira – jedva preživio.“ U prirodoslovčev pak dnevnik upisao sam sve ovo gore navedeno.
9.10
U blizini Ušorenih bara stadoh na gatalinku. Nije preživjela. Narušio sam ekosustav i zaslužujem kaznu. Osim ako...

Naturetičko povjerenstvo zasjeda
Povjerenstvo pod predsjedanjem Katice Smandrljan ustanovilo je sljedeće:
1. Prirodoslovac Kenet Bajamoko jest ugazio gatalinku i tako je omeo u izvršenju prirodnog ciklusa.
2.Navedeni čin navedenog prirodoslovca shvaća se:
a. kao artificijelno humanogeno uplitanje u zacrtane prirodne tokove, kao i
intelegencijski nedoziran upad u postojeći ekosustav
b. kao tolerabilan čin jedinke nepovratno upletene u rečeni ekosustav – čime se
navedeni Kenet Bajamoko prosljeđuje iz Prirodoslovne postaje navedenom
ekosustavu kojega i definitivno postaje sastavni dio.

Prirodoslovna postaja
Bio je to jedini način da se sanira gaženje gatalinke, znam. Zato sam i skupio prnje i bez riječi stao napuštati postaju. Na odlasku sam imao priliku još jednom čuti obraćanje Katice Smandrljan drugovima prirodoslovcima:
„Sutra je drugi dan proljeća“, reče Katica Smandrljan, pročelnica naše prirodoslovne postaje. „Vi znate što to znači; promjene u prirodi možda su i uočljivije nego prvoga dana.“
„Ja znam“, rekao sam, jednom nogom već izvan postaje, duboko u ekosustavu: „Ja sam promjena.“
Izašao sam iz postaje i upao ekosustavu u njedra. Bivak sam podigao, a gdje drugdje nego kod Ušorenih bara. I dok je šaš šuštao, a trska se trsila da me oraspoloži, skupilo se nešto gatalinki; pojale su mi zeleno.

22.08.2013. u 08:41 • 17 KomentaraPrint#^

četvrtak, 15.08.2013.

PINGVINI U PROŠNJI

Image and video hosting by TinyPic

„Piju, piju“, rekoše dva pilića na vratima mojega stana u nemuštom pokušaju prošnje.
No prije nego li sam uopće i uspio odreagirati, odnekud se pojavi kobac i smaže piliće za malo jači doručak. Bit će da se skrivao iza sobnog bilja kojima hodnici naše zgrade, moram to reći, i preobiluju. Jednom sam prilikom to napomenuo predstavnici stanara, a umjesto odgovora pljunula mi je na revere sakoa, ravno na sasušeni ružmarin, ostatak neke davne svadbe, možda i moje vlastite.
Bilo kako bilo, bilo je to mnogo prije ove ptičje pošasti; stručnjaci (namnožilo se i njih) tvrde da je došlo do poremećaja u hranidbenom lancu ptičjega svijeta, poremećaja koji bi se u okvirima ljudskoga svijeta mogao usporediti s financijskom krizom i pratećom recesijom. Stoga su ojađene ptičje jedinke krenule u prošnju: sjate se tako po trgovima, skakuću ulicama, ulijeću kroz prozore nebodera, automobila, aviona i svega prozoraičnoga. Jedino su najčvršće vrste – grabežljivci adiktirani na lov, zaklete mesojedine kao što su kopci – odoljele toj promjeni evolucijske paradigme.
Kobac je, dakle, pred ovim mojim očima smazao piliće, paperje je letjelo na sve strane, a ja sam zatvorio vrata svojega stana i uputio se natrag u blagovaonu jer upravo je u tijeku bio obiteljski ručak. Bila je poslužena svinjetina (na tržištu peradi, dakako, došlo je do vezanog poremećaja), svinjska se mast caklila u svačijem oku. Moja supruga, Donka, prva je uzela komad mesa, od plećke. Potom je kći, Anuška, uzela komad, također od plećke, a za njom su stali uzimati sinovi po redu starosti (jedan drugom do uha, s tim da genetski imaju iznimno izdužene ušne resice) – i svi od plećke.
Na kraju sam komad mesa za ručavanje uzeo i ja, također od plećke.
„Tata“, reče jedan od najmlađih sinova, „zar je ovo prase cijelo od plećke?“
Nisam stigao odgovoriti na to, bez sumnje inteligentno pitanje jer se, kao i toliko puta toga jesenskog dana, začulo zvono na vratima. Ustao sam od ručka, stigao do vrata u dva do tri skoka. Otvorio sam ih, i naravno: bile su to ptice, pingvini u prošnji!
***
Dva carska antarktička pingvina stoje pred mojim vratima i gledaju me bijelo, kao da sam preuvjerljiv supstrat antarktičkog krajolika. Nisam imao pojma da su ekonomske migracije u okvirima ptičjega svijeta dovele pingvine čak dovle.
Jedan od pingvina nevješto se oglasio – pokušao je oponašati pilićje pijukanje.
„Iju, iju“, rekao je nemušto.
„Šta iju?“, odgovorio sam u momentu spontanog, neotesanog milosrđa. „Ulazite unutra. Jest ćete sa nama, kao ljudi!“
I, o divnog li čuda, pingvini su ušli i sjeli sa nama za stol (istina, na priručne i prilično oguljene štokrleke koje smo jedva iskopali iz podstubišnog spremišta). Sjeli, vidjeli što se nudi i onda, o ružne li rutine, odbili probati, makar i zericu! Što smo mogli, morali smo ih pustiti van pranih želudaca.
„Znaš“, rekla je moja supruga u pokušaju da me utješi, „ja mislim da oni jedu samo ribu.“
„I to sirovu“, reče moja kći Anuška.
„A ja mislim“, reče jedan od mojih najstarijih sinova, „da oni naprosto ne vole svinjetinu od plećke!“
Ta me sinovljeva primjedba u priličnoj mjeri izbacila iz psihološke ravnoteže; zamahnuo sam glavom i ošandrlao ga vlastitom ušnom resicom posred lica.

15.08.2013. u 21:37 • 19 KomentaraPrint#^

petak, 09.08.2013.

MUKA

Zatajit ćeš me rad muke i hljeba (Vladimir Vidrić)
Image and video hosting by TinyPic
Jutarnje šetnje ne propuštam. Bilo + 30 bilo – 10, ja sam već u šest vani, ophodim svijet ispražnjen od ljudi, uglavnom sam, tek u i tamo koja ptica ili drvo koje je zaboravilo da ni hodati ne zna, ali to je rijetko, pretežno sam, pješačim kroz sulfurno sivi, blago naznačeni pejzaž promjenjivih značajki. No, neukusno crveno sunce diže se s tromošću koju sebi može dopustiti samo neminovnost (luda kći brižne majke – minovnosti, naime). Boja dana još nije onako kričava kao što će biti kad se sunce uspne dublje u nebo, a svjetlost okuraži i potone u kič. Neka bude svjetlost, neka cvjeta tisuću cvjetova i neka boje zamrljaju sve što postoji, kao u snu sinesteta-nonesteta.
***
Na nekoj od šetnji susretnem sudionike davno zamrlih paradogmi:
• staricu s gušom i štakom – Babu Jagu davnog praslavenstva propalu kroz procijep svjetova
• predivnu nimfu što pjeva patriotske pjesme nepoznatog naroda, sve dok ne upadne u matični joj šaht
• jato satira, poput vrabaca s roščićima, samo što se umjesto živ-živ glasaju mrt-mrt
• Pan pak prelazi ulicu daleko od semafora i zebara; „Stoko jedna!“ viče za njim preventivno iznervirani smetlar na izbojku vozila gradske čistoće. I Pan jedva pretrči na vrijeme, padne preko rubnika, nestane u visokoj travi.
***
Do 7 napravim krug, praskozorje se već se ozbiljno zalaufalo, već se naveliko množe prijeteći zvukovi dana. Pred ulazom u zgradu, naravno, čeka on: Zeus, razgaljen sjedi.
„Ehej!“, poviče. „Pa gdje si do sad? Da znaš samo što nas sve čeka danas!“
Pretvaram se da ga ne vidim, da se obraća nekom drugom, da je poludjeli klošar koji takve i takve stvari govori svakome, da sa mnom nema baš nikakve veze. Prolazim mimo njega, poniknem glavom ponosnom, dok kroz lojnice i znojnice gubim puste litre dostojanstava i subdostojanstava.
Srećom, naiđe predstavnica stanara i otjera prolupalog Boga:
“Šic, skitnice matora! Idi negdje drugdje pa žicaj!“
I Zeus ustrašen pobjegne.
***
Tako razriješen prijeđem kućni prag i počnem misliti o radnom danu koji mi predstoji, koji bi mogao potrajati oho-ho, možda čak i preko ruba vremena.
Mrzim posao koji radim, ali od nečega se mora živjeti. Nešto se mora jesti.
Obrijem se, istuširam, odjenem kako i dolikuje djelatniku. Prije puta uzmem komad hljeba i namažem ga debelim slojem margarina. Zagrizem čeljusno, žvačem provizorno, gutam zdušno, hlepimice. I bude mi malo muka. Ali to je valjda i od stresa, nagomilanih silnica socijalne stvarnosti koje mi se sele tijelom, poput horde enkiduovskih klonova u potrazi izvorom duše.

09.08.2013. u 21:58 • 20 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2013 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Svibanj 2017 (3)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)

Opis bloga

Uvod u ništa

Linkovi

[Blog.hr
Blog servis

NF
Trill
Catma
defton
skaska
stroke
sewen
onakojatrcisvukovima
caricavrta
zazen
ponoćna strina
Big Blue
divanskitnje
Tinčica
nemo
teuta
odmak
wall
Dejmon
Zona Z.
milord
Virtuela
chablis
ludlud
čovjek vadičep
xiola
heroine
pooka
milizcza
topsecret
marla
vadimastok
srdelica
Derza
Dakini
ajajfekt
Bookmarkerica
markiz
NEMANJA
igra
Kolibra
Antonovich
neverin
Bugenvilija
Uranova pikula
hopey
nihonkichigai
sfermentacija
Doktor Jatogen
dove
Schoko
aquaria
marchelina
profesor
Koraljka
guargamelwskij
primakka
Volupta
smiling cricket

Izjave

„Blejanje, Watsone, neusiljeno blejanje!“ (Sherlock Holmes)

Image and video hosting by TinyPic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se