srijeda, 21.01.2009.

Blogogodišnjica je prošla prekjučer...!

Drage moje blogerice i još draži mi blogeri...

Već više od godine dana sam s Vama...

Voli Vas svih

Vaša golubičica s čokoladicom u kljunu...


Palomina

subota, 17.01.2009.

Jedna greška na ženi!

Kad je Bog napravio ženu, došao je do šestog dana, radeći prekovremeno. Došao je Anđeo i pitao ga: “Zašto trošiš tako puno vremena na nju?”

I Bog odgovara: “Jesi li ti vidio što sam joj joj sve dao, specifikaciju prema kojoj ju oblikujem? Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, treba imati više od 200 pokretnih zglobova, svi moraju imati mogućnost za promjenu, i još treba imati krilo za najmanje četvero djece … Ali, u isto vrijeme da ima poljubac, koji može izliječiti sve, od ozlijeđenog koljena do slomljenog srca... i sve ovo radi sa samo dvije ruke.”

Anđeo se začudio svim tim vještinama. “Sa samo dvije ruke… Nemoguće!”

“I ovo je samo standardni model…” – odgovori Bog.

“To je puno posla za jedan dan… odmori se, pa je sutra dovrši“ – reče Anđeo.

“Ne želim to”, protestirao je Bog, “tako sam blizu da završim ovo biće, što je mom srcu drago... Kad se razboli, sama se izbori za ozdravljenje, i može raditi 18 sati dnevno.”

Anđeo se približio i dotaknuo ženu. “Bože, kako si je napravio taku meku…” - “Jest, mekana je”, kaže Bog, “ali napravio sam je da ima i snagu. Nećeš vjerovati što sve može izdržati.”

“Može li misliti?" pita Anđeo.

Bog odgovara:
“Ne samo da može misliti, može i surađivati i dogovarati se."

Anđelu nešto privuče pažnju, i dotakne ženino lice… “Bože, izgleda da ovaj model ima jedan propust. Nisam li ti rekao da previše toga stavljaš na nju…”

“Nije to nikakav propust - to je suza”, ispravi ga Bog.

“Čemu to?," upita Anđeo.

I Bog kaže: “Suza je njezin način da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njen bol i njen ponos.”

Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela; “Ti si genije, Bože….na sve si mislio. “Žena je sjajno biće!”

Bog će mu na to: “To je istina! Žena ima zadivljujuću snagu. Žena podnosi teškoće, nosi tugu, ali zna za i sreću, ljubav, i svoje mišljenje. Ona se smije, kad želi vrištati. Žena pjeva, kada želi plakati. Plače kad je sretna i smješka se kad je nervozna. Bori se za ono u što vjeruje. Ona je protiv nepravde. Ne priznaje “ne” kao odgovor, ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Sve od sebe daje za svoju obitelj. Ona prati prijateljicu k liječniku, zato što se boji. I žena voli bez granice... One plaču kad im djeca dožive nešto novo u životu, i raduju se dobroti svojih prijatelja. One se raduju kad čuju za neko rođenje ili vjenčanje.

Srce se njihovo slomi kad čuju za smrt neke drage osobe. One tuguju za izgubljenim voljenim osobama, ali su jake i kada više nema ničega za što bi se borile. Žene znaju da jedan poljubac i zagrljaj može izliječiti slomljeno srce.

I, na kraju svog govora zaključi Bog:

Ipak, žena ima na sebi jednu grešku:
ONA ZABORAVI KOLIKO VRIJEDI!"

utorak, 13.01.2009.

Međupost, onako usput...

Prateći na internetu situaciju sa plinom, naiđoh na ovu fotku, pa ju objavljujem...

petak, 09.01.2009.

Šutnja

Dragi moji blogeri i blogerice!

Zbog privatnih, neodgodivih obveza, koje obavljam u slobodno vrijeme, ali i paralelno i s poslom kojeg radim (tj. zna mi se dogoditi da s posla "pobjegnem" svaki puta kad trebam zbog te obveze na nekoliko sati otići i onda se opet vratim, a za to vrijeme me na poslu mijenjaju kolege koje imaju slobodne smjene)...

... kojima se zahvaljujem na susretljivosti i razumijevanju ...

... ... ...

...tako da zbog svega navedenoga neću biti u blogosferi...

I za kraj vam ostavljam video meditatora u rijetkim trenucima šutnje, jer je ova vrsta ptice jako druželjubiva i živahna, voli zviždati i govoriti...

Znakovito, s obzirom da me neće biti neko vrijeme ovdje, zar ne?

[Ovakvu sličnu pticu imam i ja, ali ova snimka je preuzeta sa JuBiTo-a...]

utorak, 06.01.2009.

Bogojavljenje, Vodokršće, Sveta Tri kralja

Na Zapadu, u Katoličkoj crkvi, Božić se počeo slaviti prije Bogojavljenja, a datum Božića bio je 25. prosinca. Kad je s Istoka krajem 4. stoljeća uvedeno slavlje Bogojavljenja 6. siječnja, Božić je ostao blagdan Isusova rođenja, a Bogojavljenje je naglašavalo spomen pohoda triju Mudraca i Isusovo krštenje. Usto, razdoblje između ova dva blagdana počelo se profilirati kao božićno vrijeme u liturgijskoj godini, koje će kasnije biti produženo sve do 2. veljače

U srednjem vijeku uz ovaj je blagdan osobiti naglasak stavljen na poklonstvo trojice kraljeva. Trojica Mudraca iz Evanđelja po Mateju (2,1-12), vrlo su rano počeli biti štovani kao »kraljevi«, na što je utjecao tekst proroka Izaije, gdje se kaže: „K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja“ (60,3). Usto, u franačkoj državi, u Kölnu, uspostavljeno je svetište u kojem su se čuvale relikvije Svetih triju kraljeva. Ovo je svetište postalo središtem hodočašća naroda iz mnogih dijelova središnje, zapadne i sjeverne Europe (postoje podaci i o hrvatskim hodočasnicima. Posljedica takvog velikog pokreta hodočasnika bilo je gotovo potpuno poistovjećivanje blagdana Bogojavljenja s isključivim spomenom ovih kraljeva, kojima je tradicija nadjenula imena Melkior, Gašpar i Baltazar.

Nakon Drugog vatikanskog sabora božićno vrijeme završava prvom nedjeljom nakon Bogojavljenja, a na tu se nedjelju slavi Krštenje Gospodinovo. Samo Bogojavljenje ostaje i dalje svetkovina Božje objave u kojoj se spominje pohod trojice Mudraca, Isusovo krštenje i Isusovo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj, gdje se Isus, na početku svoga javnog djelovanja, objavljuje kao onaj koji ima moć pretvoriti vodu u vino, čime posredno naviješta i ustanovljenje euharistije.

Običaji u hrvatskom narodu

Pod utjecajem istočnog kršćanstva, među hrvatskim rimokatolicima razvio se običaj blagoslivljanja vode na blagdan Bogojavljenja, premda je u zapadnoj liturgiji takav obred, u prvom redu, povezan uz Uskrs. Ovom blagoslovljenom vodom vrši se blagoslov kuća i obitelji. U nekim djelovima Hrvatske, ovaj blagdan se, također, naziva i "Vodokršće", a postoji i izreka: "Na Vodokršće, kome šta dotišće od Božića!" (misli se na hranu koja se priprema za blagdane, i da se onda od Božića do Vodokršća -uglavnom- sve pojede sa blagdanskih stolova).


Prilikom blagoslova kuća, nadvratnici se označuju slovima „G“, „M“ i „B“ koja označavaju inicijale trojice kraljeva, Gašpara, Melkiora i Baltazara. Izvorno su se ovi inicijali zapisivali na latinskom, pa je umjesto početnoga „G“ stajalo „C“ (Casparus). Tako su inicijali, osim imena kraljeva, označavali i akronim blagoslovne formule: Christus mansionem benedicat, što na hrvatskom znači: „Krist prebivalište blagoslivlja.“ Između inicijala stavljaju se križići, kao znak blagoslova, a oko inicijala upisuju se brojke koje označavaju tekuću godinu. Ranije su se ovi znakovi upisivali kredom, dok se u novije vrijeme češće koriste posebne naljepnice. Konačan izgled natpisa ima oblik 20 G+M+B XX (gdje XX označava zadnje dvije brojke tekuće godine).

Sličan običaj postoji i u ostalim krajevima Srednje Europe.


Sveta Tri kralja

Sveta tri kralja ili sveti magi su u kršćanskoj tradiciji kraljevi ili mudraci, koji su se, prema evanđelju, došli pokloniti Isusu nakon rođenja. Često se zovu Baltazar, Melkior i Gašpar; u Bibliji se ne navode imena.

Prema Evanđelju po Mateju, došli su "s istoka" u Jeruzalem, da se poklone Isusu. Pratili su zvijezdu repaticu, betlehemsku zvijezdu. U Jeruzalemu, primio ih je kralj Herod, koji ih je želio prevariti, s ciljem da mu kažu, gdje se Isus rodio, tako da ga može ubiti. Kada su pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku). Potom im Bog zapovijedi, da se ne vraćaju Herodu i vrate se drugim putem u svoju zemlju. Tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja.

U zapadnom kršćanstvu (od 8. stoljeća) su se ustalila imena Baltazar, Melkior i Gašpar; na istoku se koriste različita imena.


Relikvije Triju kraljeva u gotičkoj katedrali u Kölnu

Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica, a odande su kasnije otišle u Milano i napokon u Köln u najljepšu njemačku katedralu, gdje su i danas.

Melkior je zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar oboljelih od epilepsije. Spomendan se u Katoličkoj crkvi slavi 6. siječnja, kao blagdan Bogojavljenja.

(preuzeto s Wikipedije)

Također, postoji i pjesma koja se pjeva u crkvi na ovaj blagdan:

Tri kralja jahahu
S onih sunčanih stran',
tri dara nošahu,
mir', zlato, tamijan.

Tri kralja dođoše
pred grad Jeruzalem
pitajuć za mjesto
gdje se rodi Isus.

Mariji rekoše:
Zdravo, o, Djevice,
zdravo, o, Majčice,
nebeska Kraljice.

Isus digne ruke,
drago im hvaljaše,
i nebeske dvore
njima obećaše.

subota, 03.01.2009.

Što s posječenim jelkama nakon blagdana?!

Portun zgrade u kojoj živim pun je iglica... od jelki, tj. smreka koje su susjedi nakon što završe blagdani, raspremili, i odlučili iznijeti iz svojih stanova... I ostavljene već sada stoje neke pored kontejnera (a neki, bacaju ih i u kontejner tako da zauzima mjesto za komunalni otpad).

Ali, zato u mojoj obitelji svake godine urešavamo plastičnu jelku (ili kako kažemo ovdje u Dalmaciji: bor)... I onda nakon blagdana raspremim i stavljam u pripadajuću kutiju, i stoji na ormaru... "Pa da ti skuplja prašinu" (pomislit će neki), ali mi je ipak draže imati plastični, ili kako neki kažu, "umjetni" bor, nego jedno drvo lišiti života da bi bilo u mom stanu 20ak dana i onda, nakon blagdana, to drvo, sasušeno, kojem otpadaju iglice, iznijeti vani, staviti pored kontejnera...

Jer, ubiti jedno stablo da bi se proslavio najradosniji blagdan, rođenje Isusa Krista, mi je ništa drugo nego ekocid... Jer i drvo je živo biće... Da, znam, neki će reći da ta odbačena stabla odvoze komunalci i da ide na rezanje i da se radi biokompost ili slično, ali ipak zastupam korištenje plastičnih, iz ekoloških razloga...

Ili, ako netko zaista želi imati prirodnu jelku, neka ju kupi posađenu u pripadajućoj tegli, a ne posječenu...

Svjesna sam da se sve danas svodi na konzumerizam, i da je sve podređeno čovjeku i njegovim užicima, ali taj isti čovjek bi trebao biti odgovoran prema prirodi...


* * * * *

Ja ću naš plastični bor raspremiti na blagdan Krštenja Gospodinova (u nedjelju, 11. siječnja), jer tada službeno završava božićno vrijeme. (Ovo malo ljudi zna, jer se dosta njih trudi ukloniti iz svojih domova jelke na blagdan Tri Kralja, "da ne bi netko pomislio da slavi i Pravoslavni Božić", što je samo dokaz da su u velikoj zabludi, ali i neznanju...)

Čak se i u svim crkvama urešene jelke mogu vidjeti baš do nedjelje kada se slavi blagdan Krštenja Isusova. Taj običaj mi je ostao još iz djetinjstva, jer su i u mojoj obitelji bili takvi da im je bilo važno pridržati se običaja..., i ja se isto pridržavam toga sada kad imam svoju obitelj > kad se u crkvi raspremi jelka, tada i moja obitelj rasprema bor. A i mi djeca smo se veselila imati blagdanske ukrase što duže u kući...


* * * * *



slika umjetne urešene jelke /preuzeto s interneta/