body Palomina body

nedjelja, 30.11.2008.

Putositnice

Drage moje blogerice, i još draži mi blogeri, sretan

evo malo fotki koje su bile snimljene na našim (pro)putovanjima...
Fotografije su snimljene našim digitalcem, svrstane su u red
amaterskih radova, i svaki -eventualni- mutni detalj vi ćete
previdjeti, tj. pravit ćete se da ga niste vidjeli... smijeh

Danas je na redu nekoliko fotografija iz Mostara.


Stari most u Mostaru
Most

Uz Neretvu
Uz Neretvu

Slap na Neretvi
Slap

Gdje Neretva hladna teče...
Neretva

Još malo Neretve...
Neretva1

Pejzaž uz Neretvu
PejzaĹľ

Mostar - snimljen po noći
Mostar po noÄýi

Katedrala Marija Majka Crkve u Mostaru
Katedrala i behari

Zvonik katedrale
Zvonik katedrale u Mostaru

Kip Marije Majke Crkve
Marija Majka Crkve

Kip Uskrsnulog Isusa u Katedrali u Mostaru
Isus - katedrala u Mostaru

Franjevačka crkva svetih Petra i Pavla u Mostaru
(sa najvećim zvonikom u ovim krajevima, višim od 100 metara)

FranjevaÄýka crkva u Mostaru

Zvonik franjevačke crkve - kažu da je čak viši i od zvonika
zagrebačke katedrale

Zvonik franjevaÄýke crkve u Mostaru

Križ na Humu
KriĹľ na Humu - Mostar

Uz ovu posljednju fotografiju se veže i jedan prigodni vic,
kojeg smo čuli usput, obilazeći grad:

Zašto mostarski muslimani ne piju kavu iz šalice,
nego slamkom iz fildžana?
- Da ne bi gledali u križ na Humu!


09:45 - Komentiraj ( 21 ) Print - On/Off

subota, 29.11.2008.

"Di si ovo naša', milosti do kosti?"

Ne znam točno koje je godine bilo, ali znam da se dogodilo u ljeto... idemo Edi i ja iz trgovine, nosimo svatko u ruci po vrećicu, i hodamo prema zgradi. Budući da smo išli na "pazarić", trebali smo proći jedan dio puta pješice.

Bio je lijepi dan, tako da smo od gušta prošetali sa "pazarića" do zgrade. Putem smo prošli pored jedne zalogajnice u kojoj radi jedan njegov poznanik.

Pozdravio nas, zastali smo na nekoliko trenutaka da bismo i mi njega pozdravili, i već smo se skoro bili uputili krenuti dalje, kad je on za nama rekao: "Imam vam svježe pečene koke, sad je izvađena iz peći, za prilog ćemo nešto dodat, ajte navratite, zeman je od ručka!"

Edi me pogledao, a ja sam se snašla, i odgovorila na taj ljubazni prijedlog domaćina: "Hvala, baš žurimo kući, evo i nosim u vrećici nešto što sam htjela spremiti za ručak!"

Dragi se začudio mom brzom i efikasnom odgovoru, jer sam shvatila da se i njemu ne sjedi po zaloganici koja nije ni restoran ni fast food nego nešto između... i da bi i on išao radije kući nego prihvatio poziv.

Tada se domaćin, naslonjen na vrata, dosjetio i rekao: "Je, al ovo van je sve spremljeno, samo tribate lipo sist za stol, i jist ka gospoda!"

A ja mu odgovorila, k'o iz topa, dišpetožasto, batalskin naglaskon: "Eeee, vi'š, nisan ti imala namjeru pokazat' šta nosin sa sobon, jer se to tebe neanke ne tiče, al da znaš da si me sa' povuka' za jezik i da ti neću primučat! Evo nosin malo štrakula đusto kupjena iz mesnice, i u ovoj drugoj vrićici su pome, kukumari i paprika za učinit salatu; skuva' ću juvu sa lešin meson, učinit ću pire k'umpir i šalšu o' poma i začini' ću salatu, i bit će mi i za ručak i za večeru... a eto tebi, pa ti jidi taj tvoj galofak! A najskoli šta će me manje koštat nego to iz tvoje butige šta mi nudiš za pojist!"

Čovik je, začuđen, jer nije očekivao ovakav odgovor (a mene baš stručno bilo briga što je on očekivao ili što nije očekivao)... najprije je pogleda Edija, pa mene, pa opet Edija...i nije moga' ne komentirat: "Edisone, di si naša 'vaku mudricu, milosti do kosti? Ovo nisan čuja odavno, a iman vagun godina!"

Edi mu se samo zagonetno nasmješio, uhvatio me za ruku, i produžili smo korak da bismo mogli stići kući, spremiti ručak.


Update:
(uz malu uputu: molim odgledati do kraja spot)


11:37 - Komentiraj ( 3 ) Print - On/Off

Dan bez kupovine


Danas je dan kada razne udruge diljem svijeta pozivaju ljude da
ne kupuju ništa... Ma sve je to OK, da se malo pokažu zubi
sveopćem konzumerizmu, ali... zanima mene nešto:
ja sam danas kupila kruh, mlijeko, krafne za nas za doručak,
salatu za prilog ručku, (kojeg ću uskoro početi spremati), i
malo voća... pa se pitam: Jesam li prekršila pravilo?

Jer, čini mi se da je to malo too much , jer svaki dan se treba
jesti i koristiti za kućanske potrebe neke "sitnice" koje uvijek
odemo kupiti jer nam skoro svakodnevno trebaju...

Ok, kruh možeš jesti ako ti je ostalo od jučer, ali već dan nakon
taj isti kruh postaje tvrd, i ne možeš ništa drugo nego ga 'udrobit'
u bilu kavu, ili ako želiš nešto ipak pojesti, onda češ napravit' jelo
za koje ja znam da kažu da se zove "kruh u jaje"...

I tako se ja pitam čemu ovaj dan bez kupovine kad svaki dan
nam nešto treba i to nešto idemo kupiti (ovdje ne spadaju sve
one nepotrebne stvari bez kojih možemo, već isključivo mislim
na svakodnevne potrepštine koje su važne svakoj obitelji i koja
ih treba imati u količini koja im je dovoljna za život).
Naravno, ne mislim na razbacivanje novaca, već, ponovno
naglašavam, na ono što nam je neophodno...

I, tako da sam ja kupovanjem danas "prekršila" preporuku koju
ima današnji međunarodni Dan bez kupovine, jer sam kupila
ono što mi je neophodno bilo? Jer, smatram da nisam bila otišla
kupiti nešto što je luksuz, već nešto što je potreba za kućanstvo...
(ekspicite: kruh svaki dan kupujem određenu količinu koju znam
da će nam biti dovoljna za jedan dan; mlijeko kupujem kad ga
nestane iz tetrapaka; kad me dođe volja kupim dvije krafne za
doručak uz kavicu za mene i dragog, a ponekad to nisu krafne
nego piroške ili eventualno slatki kiflići); zatim sam jutros kupila
salatu da bude prilog uz ručak - za kojeg sam namirnice imala
već u hladnjaku)... i naposljetku naglašavam: ovo nije nikakvi
konzumerizam već potreba... i na ovakav način već dugo
kupujem: bez pretjerivanja, i samo osnovne potrepštine...



11:17 - Komentiraj ( 11 ) Print - On/Off

petak, 28.11.2008.

More


Evo, budući da se dosta piše i govori u medijima o oslobađajućoj
presudi za kapetana broda "Coral Sea" - našeg gospara Krista
Laptala... ova pjesma je upućena njemu... koji je toliko mora
proplovio... i doživio nepravdu... ali je sad ipak pravda pobijedila...





Gosparu Laptalo,
uživajte u slobodi, okruženi svojom obitelji,
u slobodi koja za vas nije nikad bila niti upitna,
ali ste na nju morali ipak čekati... i trpjeti...

16:20 - Komentiraj ( 6 ) Print - On/Off

četvrtak, 27.11.2008.

Provaj!


Opet u nedostatku trenutne inspiracije, evo pjesma...
Ako vam se sviđa, možete zaplesati uz nju...

I pitanje: sviđa li vam se frizura djevojke iz spota?

Pozdravlja Vas

vaša wave

Čokoladica


21:43 - Komentiraj ( 8 ) Print - On/Off

srijeda, 26.11.2008.

Parti san na skule... nemoj mi zamirit'!


Photobucket

Je, odavno je moj Student partio na skule... ali evo javljam
cjelokupnoj blogovskoj zajednici da je Student uspješno
"počistio" sve ispite sa treće godine studija...thumbup

I, neka si ti meni partija na skule, Student moj dragi... kiss
Imaš veliku podršku od mene...

I... gdje sam ono stala... pa da! Pisala sam seminarski rad...
za koga drugoga nego za glavnog lika ovog posta...

Odoh nastaviti gdje sam stala, još kratko vrijeme, pa onda
u "krpice"...

book

19:18 - Komentiraj ( 8 ) Print - On/Off

utorak, 25.11.2008.

Poslije večere - desert!



Fotografija, kažu, govori više od riječi...
Svježa je... tek upload-ana...

Photobucket

19:46 - Komentiraj ( 6 ) Print - On/Off

ponedjeljak, 24.11.2008.

Nezvana neznanka

Jučer kasno poslijepodne, zazvonilo mi zvonce na vratima.
Otvorim, a pred vratima se nalazi jedna gospođa srednjih
godina, plave kratke ravne kose sa šiškama, ravno ošišana
kosa i šiške skoro do očiju padaju, ma kao da joj je metla
sirkuša na glavi, a ne kosa... nosila je neki kuferčić u ruci,
polu-ljubazno, a istovremeno i uštogljeno me pozdravila i
u jednom dahu izrecitirala:
"Dobra večer, dolazim iz agencije koja provodi ankete, pa
Vas molim, ako imate malo vremena, da ga odvojite i date
mi odgovor na pitanja iz ankete."

Budući da sam i sama radila kao studentica svakakve
honorarne poslove, i znam kako je kad "crnašiš" za sitniš
da bi imao za svoje minimalne potrebe - pustila sam ju u
stan (i kasnije zažalila). Ne, nije me opljačkala, niti mi je
nabacila urok ili tako nešto slično, već me upilila i da joj
nisam rekla da ujutro ostajem rano za otići na posao, ne
bi me ostavila na miru već bi mi i dalje pilila i solila pamet.

Dakle, krenimo od početka: pozvala sam ju da sjednemo
za stol. Postavljala mi je pitanja iz ankete, ja sam joj na
njih odgovarala. To je trajalo nekih dvadesetak minuta,
ništa važnoga, pa je onda ona, ne čekajući ni trenutka,
ne gubeći vrijeme, postavila mi pitanje:
"Što bi ti rekla na jedan prijedlog?"
(Brzo je prešla "na ti"-komunikaciju, iako me poznaje tek
nekoliko minuta u životu.) eek

Nisam to očekivala od nje da će mi reći, tako da sam,
pomalo rezignirano upitala: "O čemu se radi?"
Odgovorila mi je: "Paaaa, znaš, ako budeš dovoljno uporna,
znaš, možeš se čak i obogatiti! Zamisli se, za nekoliko godina,
da imaš novo auto kakvo si oduvijek sanjala da ćeš imati; ili da
imaš toliko novca da do kraja života ne moraš raditi, a - pazi
sad - mirovina ti je osigurana!" - u dahu mi je sve to, sa iskrom
u očima, izrecitirala.

Začuđeno sam ju pogledala, kao u smislu ma daj, kome
ti pričaš bajke?
, i rekla joj:
"Što vi to meni nudite, konkretizirajte?"
(Htjela sam je se, ufino, riješiti > ali neznanka je jako bila
uporna. Shvatila sam da me pokušava uvijeriti u nešto od
čega bi ona prvenstveno imala koristi, jer, ne laje pas za
selo, nego za sebe). Počela je govoriti da se radi o lancu
u kojem svi imaju koristi, jer ako uspije onaj zadnji koji je
došao u lanac, tada i njegov "up-liner" ima koristi od toga...
Nastavila je u istom tonu, s zanesenešću u glasu i puna
blagoglagoljivih riječi koje su obećavale... I, nastavila bi
ona tako pričati unedogled, da je ja nisam prekinula:
"Ma, je li to multilevel prodaja "Amway" proizvoda??"

Presjekla me pogledom, u stilu kako si to tako brzo skužila?,
te mi odgovorila potvrdno. Rekoh joj da me to ne zanima, jer
me jedna već osoba uvjeravala da je to
"super, kupuješ nešto što je dobro, skupljaš bodove i dovodiš
ljude u to, i imaju svi od toga koristi"
...
...i da ja nemam vremena baviti se time jer sam zaposlena i jer
mi ne treba takvo "kolendranje" po tuđim kućama, i da hoću svoj
mir nakon što dođem doma sa posla...

A ona se "navila" da se to tretira kao dodatni posao i da se radi
kako nama odgovara i koliko želimo, da nema određenog posla,
niti radnog vremena, da se sami odlučujemo koliko ćemo se
vremena posvetiti poslu...i da se isplati puno, puuuuno... jer da
su neki ljudi koji se ovim poslom bave, napustili svoje poslove
jer nisu htjeli više ustajati svako jutro i raditi nešto za "gazdu",
već da će biti sami svoji "gazde" i zarađivati onoliko koliko žele
i koliko im treba...

Prekinula sam ju, odrešito, jer sam shvatila da će, ako je ne
zaustavim i preuzmem situaciju u svoje ruke, nastaviti mljeti
"do sutra", pa sam joj rekla da me to zaista ne zanima, i ponovila
to nekoliko puta...

Zamolila sam ju da više ne govori dalje, jer da ju ne želim o tome
više slušati, da se time jednostavno ne želim baviti...

A ona... ona je, još upornije, headbang inzistirala da mi ostavi neke CD-e
na kojima su predavanja i iskustva ljudi koji su dugo uključeni u taj
način kupnje i prodaje... i tako bi ona mene još uvjeravala, da joj ja
nisam, najljubaznije (ali istovremeno i s takvom silnom odlučnošću)
rekla: "Dobili ste anketu, izišla sam Vam ususret, pa Vas molim da
idete dalje, jer zaista ne želim to što mi nudite!"
(Namjerno sam joj isticala to "Vi" jer je ona meni govorila "ti", a ja
joj, onako dišpetožasto >inatljivo, reklo bi se> ne dam gušta i
pravim se finija od nje.)

Kao fol, slučajno, su joj na mom stolu ostala 2 CD-a na
kojima je velikim slovima pisalo "network 21".

Vidjela sam ih, shvatila igru, otišla za njom, susrela ju pred
liftom, vratila joj CD-ove. Začudila se:
"Ah, zar sam ih ostavila kod tebe?"
Pozdravila sam ju, ispratila i - odahnula...

Vraćajući se od lifta prema stanu, tih nekoliko sekundi, kroz glavu mi
je prošla misao: "ma, ženska glavo, pametnija sam ja, i promućurnija
od tebe... ti si mislila ostavit' mi te CD-ove pa mi se opet htjela uvuć' u
stan jer si, kao zaboravila CD-ove kod mene, i pričat' mi opet lijepu
bajku... eeee.... pa ne'š ti taj film gledat', kod mene sigurno - ne!"

18:18 - Komentiraj ( 24 ) Print - On/Off

nedjelja, 23.11.2008.

Ljudi moji! Čudo neviđeno: U Hrvatskoj u sred jeseni na suhoj grani rastu - banane


Dragi moji, evo, nakon lijepe priče koju sam pisala u prethodnom
post-u, pogledala sam malo po portalima i vidjela ovu priču, i
stavljam je ovdje na blog, nek se vidi kak' nam je...
Znam da je apsolutni kontrast od prijašnjeg posta, ali učinilo mi
se u istom trenutku i smiješno i tragično...

tekst preuzet sa portala 24sata

Cijeli svijet zahvatila je financijska kriza, a premijer je obećavao
da se u Hrvatskoj slično neće dogoditi. No nekoliko dana kasnije
situacija je izmakla kontroli, pa je promijenio retoriku. Sindikatima
je Sanader rekao da je država u banani i da visimo o niti. Njegove
riječi kao da su urodile plodom. Na nekim stablima posađenim na
glavnom gradskom trgu u Županji u subotu su “rodile” banane.
- Šetao sam ujutro trgom i primijetio nešto žuto na granama.
Približio sam se i ugledao banane. Isprva sam pomislio da su
plastične, no bile su prave. Netko se, očito, veoma potrudio da
pokaže kako živimo u banana-državi, pa ih je zalijepio za grane
na stablu - komentirao je autor fotografije.
Nekoliko minuta kasnije banane su skinuli komunalni djelatnici.

(a evo i fotke: preuzete također sa navedenog portala)

Banane na stablu

16:55 - Komentiraj ( 19 ) Print - On/Off

Dječak s datuljama


(budući da je nedjelja dan Gospodnji, a našla sam na internetu
ovu priču koja mi se svidjela, pa ju objavljujem)


Jednoga ljetnog dana Isus se s Petrom i Ivanom uputi prema Jerihonu.
Možda to bijaše upravo kada ga tamo, popevši se na smokvu, dočeka
carinik Zakej i gdje je Isus ozdravio dva slijepca. Sunce je nemilice peklo.
Nakon duga i zamorna puta kroz užarene pustinjske predjele, stigoše
napokon do prve male oaze s nekoliko palmi, plodnih datuljama.
Nedaleko je žuborio potočić, na kojem su se bar donekle osvježili i
njegovom bistrom vodom utažili žeđ.
- Zaustavimo se ovdje i odmorimo se malo u sjeni ovih palmi! - reče Isus
učenicima Petru i Ivanu.
Oni rado prihvatiše ponudu, jer bijahu na smrt umorni.

* * *
Isus, tek što je legao, odmah je i zaspao. Petru, međutim, nije bilo do
spavanja. Više ga je mučila glad nego pospanost.
Promatrajući visoko iznad sebe zrele datulje, činilo mu se da je još
gladniji, jer su ga one još više nadraživale. Napokon se obrati Ivanu:
-Gledaj kako je odmah i bezbrižno zaspao! Baš kao onda kad nas
je u barci, ploveći Tiberijadskim jezerom, zatekla oluja.
Ne misli na nas, na naš prazan želudac...

-Ne budi takav, Petre! -odgovori mu Ivan. -Što nam je do sada, uz
njega, nedostajalo? Zar nam u stvari nije dao sto puta više nego što
smo ostavili? Uostalom, zar si zaboravio da je i onom prigodom u
tišao oluju i tako nas spasio?

Petar gotovo da ga i nije slušao. I dok je visoko iznad sebe promatrao
zrele datulje, najednom zapazi kako im se približava neki dječak s
košarom punom datulja.

-Što to nosiš? -upita ga Petar kad mu se približio.
-Kamenje! -odreže dječak glatko.

Bojao se, naime, da će, kaže li mu istinu, ostati bez datulja.
-Tko zna tko su ti ljudi koji ovdje besposličare.
Možda samo čekaju zgodu da nekoga opljačkaju? - pomislio je.
I ode, pjevuckajući neku pjesmicu i požurujući korake.

-Lažljivac! -promrsi Petar kroz zube, siguran da se u košari
nalaze datulje. -Zaslužio si da ti se ovoga trenutka doista pretvore
u kamenje!

Dječak se na to nije obazirao, već je pošao još bržim koracima.
No, što je išao dalje, to mu je košara na glavi postajala sve teža.
Začuđen, kad mu je teret postao već nepodnošljiv, zaustavi se,
skinu s glave košaru i s čuđenjem zagleda u nju, a u njoj doista
bijaše kamenje; ništa drugo doli samo kamenje. Razumio je...

Sada još brže poleti k Petru, kojemu se plačući odmah obrati:
-Gospodine, oprosti mi! Lagao sam. U košari nije bilo kamenje,
nego datulje. A sada je stvarno u njoj, vidiš, samo ovo jadno
kamenje. Što ću s njime? Datulje sam nabrao i ponio svojoj
siromašnoj obitelji, svojoj mlađoj i gladnoj braći i sestricama.
Što ću im sada, jadnima, dati? Ti si jamačno čarobnjak, jer je
samo čarobnjak mogao učiniti što si ti učinio s mojim datuljama.
Molim te i zaklinjem da mi ih sada isto tako vratiš!

Petar je okrenuo glavu da ne čuje njegove jadikovke, gunđajući
sebi u bradu:
-Tako ti i treba! Tako ćeš se naučiti da ne lažeš i da ne vučeš za
nos gladne starce!

Sve jači dječakov plač probudio je, međutim, Isusa.
-Zašto plače taj dječak? Što mu se dogodilo? -zapita on odmah
Petra.

No kako je ovaj pokunjeno šutio, Ivan mu ukratko protumači što se
zbilo. Isus na to pozove dječaka da mu se približi i da košaru stavi
preda nj, a zatim podigne oči prema nebu i pomoli se nebeskom
Ocu, držeći svoje blagoslovljene ruke nad prekrivenom košarom s
kamenjem. Kada je napokon, na njegovu riječ, otkriše, a u njoj gle
opet - zrele, prekrasne datulje! Presretni dječak nije znao kako bi
mu na tomu zahvalio. Sav radostan, stavi pregršt datulja u Petrove
ruke, poljubi Isusa, uzme svoje datulje te iz one oaze nerazumljivih
mu tajni veselo krene svojoj kući. Isus se tada obrati Petru:

-Nisu li možda tvojom krivnjom datulje pretvorene u kamenje?
Petre, ne radi se tako! Čudo, a i svako naše djelo, znak je ljubavi,
a ne mrzovolje i, možda, čak i osvete.
-Ali, taj dječak je lagao i bio je sebičan... -Petar će.

-Petre, Petre, a što sam vas ja učio? Ne treba li oprostiti, i to ne
jednom ili dva puta, pa ni sedam puta, nego sedamdeset puta
sedam? A ti onako, otprve...

-Da, Isuse, govoriš istinu! No, oprosti i ti meni, kao što si mi,
uostalom, već često opraštao.
Još mnogo toga moram od tebe naučiti, ali pomozi mojoj slabosti!

* * *
Čini se da se Petar nakon svega malo smirio, pa nekako ipak i
oraspoložio. Od pregršti darovanih datulja jedan dio dade Isusu,
drugi Ivanu, a tek nekoliko zadrži za sebe. Kad je, međutim, iz
ustiju izvadio prvu datuljinu koščicu, zagledao se u nju i tek tada
na njoj zapazio - nije, naime, nikada prije tome posvećivao svoju
pažnju - kao neki rez, pa počeo razmišljati:
Da, tako je to i kada čovjek ne oprašta svome bližnjemu, ili ga čak
i ponižava i vrijeđa — uvijek mu u dušu urezuje bol, tugu i žalost,
umjesto da se s njime pomiri i da zajednički osjete radost, veličinu
i ljepotu opraštanja i ljubavi...

Isus, koji je čitao njegove misli, pogleda ga ispod oka, te mu prišapne:
-Da, Petre, upravo tako! A i djecu, koja uživaju u slatkim datuljama,
trebalo bi to podsjetiti da ne budu sebična i da ne lažu, jer i to nekoga
boli. Mene u prvom redu.



Isus - Dobri Pastir





10:36 - Komentiraj ( 4 ) Print - On/Off

subota, 22.11.2008.

Blagdan


Jučer bio blagdan Gospe od Zdravlja, koji se s posebnom
pažnjom slavi u mom gradu, jer ima u centru crkva posvećena
Gospi od Zdravlja. Tamo sam često znala navraćati pomoliti se
dok sam išla na fakultet jer su predavaonice fakulteta bile tu u
blizini crkve... pa bih prije, ili nakon predavanja otišla u crkvu, a
najviše bih se molila prije ispita...

Evo još i stihovi pjesme koju se pjeva na blagdan Gospe od
Zdravlja, a naziv je: "Čuj vruću molbu puka svog, o Majko naša"

Čuj vruću molbu puka svog, o Majko, naša
koju t’iz srca svoga danas prinaša.
U hramu tvom te pozdravlja sav puk u jedan glas:
O Gospe od Zdravlja, moli za nas.

U bolima svojim vapi te, o, Gospe od Zdravlja,
i nadu svoju svu u te postavlja,
o pogledaj ga, Majko, sad i počuj njegov glas:
O Gospe od Zdravlja, moli za nas!



Budući da svi mi nekako često govorimo (i naravno, želimo jedni
drugima) dobro zdravlje, pa čak i kad nam netko pomogne u
nečemu, tada mu kažemo: "Bog ti dao zdravlje!" - ovaj post sam
napisala u želji da se svi na trenutak zamislimo i rečemo samima
sebi da smo ipak najsretniji dok smo zdravi...


Update: Ovo sam trebala napisati sinoć, i imala sam namjeru to
i učiniti, ali nisam stigla jer sam pisala seminarski rad za svoga
studenta tako da mi je vrijeme 'pobjeglo'... ali za dobar post nikad
nije kasno, zar ne? Kao i, naravno, za dobre želje: za zdravlje!

Pozdravlja vas vaša Čokoladica wave

11:23 - Komentiraj ( 10 ) Print - On/Off

petak, 21.11.2008.

Zašto jučer nisam pisala?


Jučer, malo nakon dolaska s posla, ručala sam i...
otišla na popodnevno spavanje...

I... tako sam ja fino spavala sve do oko 22 sata...

Probudila se, skuhala sebi čaj, popila, i nastavila
"gdje sam stala"...

Probudih se jutros čila i odmorena...

I tko kaže da beauty sleep nije dobar...

Pozdravlja vas vaša

Dorina

09:35 - Komentiraj ( 9 ) Print - On/Off

srijeda, 19.11.2008.

Samo nek' pjevaju nešto ljubavno


Još jedna pjesma...
Lijepa... ljubavna...


19:26 - Komentiraj ( 12 ) Print - On/Off

utorak, 18.11.2008.

Umijesto riječi


Slažem se sa svim što je napisao naš kolega bloger Kenguur...

I, stoga, našla sam pjesmu koju sam odlučila staviti kao post,
umijesto riječi...

16:52 - Komentiraj ( 17 ) Print - On/Off

nedjelja, 16.11.2008.

Ponekad poželim






09:08 - Komentiraj ( 19 ) Print - On/Off

subota, 15.11.2008.

Žaba(c)


Vraćam se ja tako maloprije iz grada, parkirala sam na malo
udaljenijem parkiralištu (jer nije, klasično, bilo mjesta na
parkiralištu pored zgrade u kojoj živim).

Hodam od parkirališta do zgrade, a pozornost mi privuklo
slijedeće: skoro svako drugo auto koje je parkirano bilo na
parkiralištu ima ili na onom dijelu ispod stražnjeg stakla,
ili zalijepljeno na staklo, ili obješeno na retrovizoru - žabu!
Da, zelenu veliku plišanu žabu...


Kermit

Ne znam... možda ja ne pratim modu, ali zaista ne bih
mogla pretpostaviti je li to žaba za sreću, ili je trenutni
hir, tko bi to znao... (?!)



Usput napisano, ali ne i manje važno:
mi imamo na retrovizoru automobila veliku bijelu krunicu,
koju je moja pokojna baka imala, pa sam ju uzela za jednu
uspomenu na baku, i sad ta krunica krasi retrovizor našeg
bijelog auta...


16:37 - Komentiraj ( 6 ) Print - On/Off

Malenkost moje duše...







Srce u oblacima

10:07 - Komentiraj ( 5 ) Print - On/Off

petak, 14.11.2008.

Jesen...





Jesen

10:25 - Komentiraj ( 11 ) Print - On/Off

četvrtak, 13.11.2008.

55 i još tri nule - zraka!


Dragi moji virtualni prijatelji,

slušam ja danas na poslu svoju omiljenu radio stanicu, kadli,
najavila je voditeljica da će pustiti u eter snimljeno svjedočenje
jedne osobe koja se javila i zamolila da svoje iskustvo prenese
slušateljima...

Dakle, dotična žena je objasnila slijedeće (pokušat ću citirat
ono što je ona govorila):

"Nazvali su me na mobitel s meni nepoznatog telefonskog broja,
a pretpostavljam da se radi o automatu.
S druge strane se čulo nejasno i jako brzo izgovoreno ime firme.
Rekli su mi da san izabrana da sudjelujem u nagradnoj igri...
i da trebam odgovoriti na pitanje: "Koji je glavni grad Hrvatske?"
i onda su mi ponudili imena četiri grada: Split, Dubrovnik, Sarajevo
i Zagreb. I nakon toga me uputilo, u više navrata, da nazovem
broj 060 616 100, i da ću, ako dadem točni odgovor osvojiti
55 tisuća kuna... Ma, svatila san ja da je to neka muljaža, jer
k'o će ti dat ovoliko novaca za samo jedan odgovor na pitanje
koje znaju i ptice na grani?! ... I zato san se odlučila ovo podilit
sa svim slušateljima da i njih ne'ko ne zezne, a možete mislit
kako bi tako mogli varat starije ljude koji ne znaju da je to ništa
drugo nego prevara..."



Evo, ja ovo prenosim na svoj blog, kao nekakav pisani trag
ove opomene poštene slušateljice... jer, puno je onih koji su
spremni na razne načine prevarama ostvariti laku zaradu...


19:44 - Komentiraj ( 12 ) Print - On/Off

utorak, 11.11.2008.

Na tren i zauvijek


Kožu ti miluje vjetar, njegov je dodir blag
šulja se okolo sreća, a ti joj pratiš trag...
Gledaš u nečije oči i tražis odgovor,
previše čekanja koči i čovjek postane spor...

Ljubav je nešto što se dogodi,
samo je pusti da te pogodi...
Na tren i zauvijek
ljubav je lijek...

Sunce ti dodirne lice i kad je najveći hlad,
ne, nisu važne sitnice, živi, jer život je sad...
Poljupci plešu u noći i nećeš ostati sam
pravi se daju na kilo, a lažni samo na gram...

Ref.

U mirisu lišća i prezrelom voću
nek' jesenje kiše speru samoću
još ovaj put...



Dragi moji,
nemam inspiracije...
pa vam zato darujem ovaj lijepi spot
za još ljepšu pjesmu...

Pozdravljam vas... wave
...i poljubac šaljem svima... kiss

Do slijedećeg posta...

...voli vas svih...

...vaša Palomina

16:11 - Komentiraj ( 14 ) Print - On/Off

nedjelja, 09.11.2008.

...sviraj vitre, zlatne žice...

Hvala Zauzetim mislima što su u svojoj zauzetosti ipak
našle vremena za moj blog i objasnile mi ovo za video...

Svaka čast! thumbup

Ova pjesma mi se osobno jako, jako sviđa i odlučila sam
ju podijeliti s vama... Nadam se da će se i vama svidjeti...





Ti zaželi želju, moja jedina,
dok se svitnjaci sa neba gase u moru kraj nas,
a dvi najlipše zvizde ka' dvi sestre blizanke
Bog je svojon rukon izabra i zadija za pas.
Svojon rukon skinija pa ji' zadija za pas,
jer je, zlato moje, ponosan na nas.

Kad dva bila konja krenu lagano u kas
nek' nan vile noćas budu svati na ledini kraj nas,
hej, sirota moja, praznih ruku dolazin,
da mi srce dadeš, da te zaprosin;
jer više vridi dobar glas, nego drugoj svilen pas,
hej, sirota moja, nego svilen pas.

Potirat ću konje bile, nek' polete ka' dvi strile;
neka lete ka dvi tice, priko mora do ravnice
nek' ji' nose noge tanke... o..o..o..oo...

Sviraj vitre, zlatne žice,
za dvi sestre lipotice...
Obe lipe ka' iz bajke,
rođene od iste majke;
za dvi sestre, sestre blizanke...

Kad dva bila konja krenu lagano u kas
nek' nan vile noćas budu svati na ledini kraj nas,
hej, sirota moja, praznih ruku dolazin,
da mi srce dadeš, da te zaprosin;
jer više vridi dobar glas, nego drugoj svilen pas,
hej, sirota moja, nego svilen pas.

Potirat ću konje bile, nek' polete ka' dvi strile;
neka lete ka dvi tice, priko mora do ravnice
nek' ji' nose noge tanke... o..o..o..oo...

Sviraj vitre, zlatne žice,
za dvi sestre lipotice...
Obe lipe ka' iz bajke,
rođene od iste majke;
za dvi sestre, sestre blizanke...
Obe lipe ka' iz bajke,
rođene od iste majke,
za dvi sestre, sestre blizanke...



E, sad vas pozdravljam i odlazim u šetnju... sretan

12:48 - Komentiraj ( 20 ) Print - On/Off

Wishing You... A Colorful Day!


Imam pitanje za svoje kolege i kolegice blogere i blogerice,
neka mi, molim, netko napiše u komentarima, a pitanje
glasi ovako:

Kako se upload-aju video radovi i spotovi da ti budu na blogu?

Nadam se da će se naći netko tko to zna, i da ću uspjeti
upload-ati jedan spot za pjesmu koja mi se jako sviđa, a
ne mogu je podijeliti s vama na blogosferi jer ne znam kako
se to treba učiniti...

Hvala unaprijed!

A sad da napišem nešto nevezano za ovo pitanje gore:
idem sad malo uhvatit se po kući spremat ono što nisam
stigla jučer, pa ću kasnije po kužini kužinavat, a popodne
idem sa dragim vani, malo prošetat po gradu, lijep je dan,
baš onakav kakav su sinovi od optičara prognozirali... :)

Lijep dan nas mami vani, da malo prošetamo, jer nakon ovih
kišnih dana treba malo udahnuti svježeg zraka...

Wishing You... A Colorful Day!

Želim vam... obojani dan!

Eto toliko za danas, ipak je nedjelja koju trebam iskoristiti
maksimalno, jer od sutra opet kreće petodnevno radno
razdoblje... belj

wave i kiss svima


09:22 - Komentiraj ( 4 ) Print - On/Off

petak, 07.11.2008.

Kotačić


Dragi moji,

jučer popodne sam se vraćala s posla. I upala u prometni "čep"...
ali doslovno se nije moglo voziti. Zbog čega? Pa zbog jednog
jednostavnog razloga: nepoštivanja prometne signalizacije koja
je postavljena na dijelu ceste na kojem se obavljaju radovi.
I, zbog jake kiše, radovi su stali, ali signalizacija je ostala.

Međutim, jučer iza 15:00 sati, kada se dosta ljudi vraćala sa
posla, neki su pametnjakovići i mudrijaši prolazili kroz crveno
svjetlo i onemogućavali ovima iz suprotnog smjera da prođu.
I tako se sve, zbog nekolicine nekulturnih, i bezobraznih vozača,
pretvorilo u jedan veliki prometni kolaps. I tako sam ja 3,5 km
ceste vozila punih sat i dvadeset minuta. Pođi-stani... i tako
više od sat vremena... katastrofa! nut zujo nut

Čim sam došla kući, nazvala sam Prometnu policiju.
Nervozna od svega, objasnila sam sve što se zbilo.
Žena me "otkantala" i uputila na kolegu, te me prespojila.

Kad se kolega javio, objasnila sam mu, opet, sve što i ženi,
ali on je imao više razumijevanja, tako da sam se s njim
upustila u malo rasčlanjivanje svega što se dogodilo, te
me je, nakon nekoliko minuta razgovora upitao:
"A što biste vi preporučili kao građanka ovog grada?
Evo, pitam vas, što biste vi učinili da ste na mom mjestu?"
Odgovorih mu: "Pa ujutro bih javila u medije kao servisnu
informaciju da se poštuje prometna signalizacija i da se
ponaša odgovorno u prometu."
S druge strane bilo nekoliko sekundi tišine, pa mi je rekao:
"Idu servisne informacije svaki dan na radiju, pa se ništa
nije pomaklo!" Odgovorih: "Da, znam za to, slušam ih
svaki dan na radiju, ali one 'idu' samo kao obične vijesti
u kojima se daje obavijest da se obavljaju radovi na tom
dijelu ceste, ali se ne ide s apelom za poštivanje pravila.
Mi imamo takav mentalitet da nam se treba sve "trubiti"
i ponavljati..."

Rekao mi policajac s kojim sam pričala: "Je, da znate da
ću vas poslušat' i reći ću kolegici da pošalje priopćenje
medijima i valjda će ljudi kad čuju, to prihvatit'..."

Kako rekao, tako i učinio... cijelo jutro, ali i na svim vijestima
na toj radijskoj postaji 'išla' je obavijest da se apelira na sve
vozače da budu oprezni zbog skliske ceste i da poštuju
privremeno postavljenu signalizaciju...

Išla sam i danas s posla kući, ali vidjela sam sasvim drugu
sliku: vozila voze prema signalizaciji i nema "čepa", došla
sam kući kao i obično...

I na kraju, drago mi je što sam malo pridonijela i sudjelovala
u kotačiću koji je pokrenuo nešto, tj. da se situacija uspjela
pozitivno riješiti. Ne! Ne očekujem pljeskanje, niti tapšanje po
ramenima, niti priznanje... samo mi je drag osjećaj da sam
sudjelovala u nečemu što je dobro i pozitivno... i naravno,
ovaj osjećaj dijelim sa svima vama...
thumbup

Radovi na cesti Vertikalna signalizacija


18:48 - Komentiraj ( 7 ) Print - On/Off

četvrtak, 06.11.2008.

Nezvani i neočekivani "gost"


Sinoć se pojavio na mom prijenosnom računalu "gost":
Rogue AntiSpyware AntiVirus koji stalno gnjavi...

Zelena riba

Pozvala sam ovlašteni servis i rekli su da će doći sutra
navečer "očistiti" kompjuter od "gostiju" koji su tu došli
nezvano... Dosadni su samo tako, jer stalno "alarmiraju"
da kupim njihovu licencu i zaštitim se od virusa...
Možda bih i 'nasjela' na tu njihovu obavijest, da mi nije
ljubazni glas s druge strane linije dao informaciju da je
to njihov način da te privuku i da te 'prisile' da kupiš taj
njihov proizvod...

Eto, dragi moji, ako vam se pojavi nešto slično, nemojte
'nasjesti' na te njihove obavijesti, već fino nazovite
specijaliziranu tvrtku koja se bavi čišćenjem tih "gostiju"
iz kompjutera...

Pozdravlja Vas svih
Vaša Čokoladica

20:03 - Komentiraj ( 8 ) Print - On/Off

srijeda, 05.11.2008.

Posebna maca za posebnu kavu


Kopi Luwak


(preuzeto s interneta, jer mi se činilo zanimljivo!)


Za šalicu ove posebne mješavine kave iz jugoistočne Azije
i Jamajke potrebno je 40 zrna.

Prije prerade zrna prolaze kroz probavni trakt posebne
indonezijske divlje mačke koju zovu Luwak (živi na području
jugoistočne Azije i južne Kine).

Šalicu kave poslije naplate nemalih 500 kuna.
Ove specijalne kave proizvede se 450 kilograma na godinu, a
kilogram stoji više od 1000 dolara.

Sam proces proizvodnje je specifičan.
Specijalna indonezijska mačka prvo mora izabrati najzrelija
zrnca kave, koja potom pojede.

Stručnjaci poslije pažljivo pretražuju izmet i pripremaju ta
probavljena zrnca za uporabu.

Kad probate ovu kavu, po riječima stručnjaka, prvo ćete osjetiti
zanimljivu punoću, mnogo jače izraženu nego kod ostalih kava,
gustoću kao da pijete liker, a kao šlag na kraju, osjetit ćete i
notu gorkih naranči.

E, pa sad, tko voli, nek' zamerači!
Meni je dobra i šalica moje omiljene, "Gloria" kave!



16:28 - Komentiraj ( 13 ) Print - On/Off

utorak, 04.11.2008.

E, pa nema naslova...

Neću objašnavati naslov...

Ne znam što napisati za uvod....

Jednostavno mi je mozak stao kad sam vidjela koliko ste lijepih
i iskrenih komentara ostavili na mom blogu na prethodnom
postu... zaista ne znam što (na)pisati...

Dragi moji, evo, samo da mi nije prazan blog, pišem ovaj post...
Htjela sam napisati jedan post koji bi bio svojevrsna kritika općeg
društvenog stanja, ali budući da to već graniči s politikom, o tome
neću pisati, jer se držim onoga što je rekao Meštar iz Smojinog
"Velog mista": "Neću politiku u svoju butigu!"

I tako će ovaj post biti samo jedno veliko objašnjenje zašto sam
odustala, i naravno, ponavljam, zahvala svima na komentarima...

Do slijedećeg posta, pozdravljaju vas
vaša Čokoladica i njeno Zakonito


Iris

20:09 - Komentiraj ( 8 ) Print - On/Off

subota, 01.11.2008.

E, kad sam pisala o svemu do sada, red je i da vam pokažem tko vam je sve to pisao i tko će vam i dalje pisati, zar ne?

Evo, naslov je sve rekao, do sada sam Vam napisala ovoliko postova,
i sad bi bio red da vidite tko ih je napisao...

Dragi moji blogeri i drage moje blogerice....

Voila!...

Slika sa svadbe


Ovo smo na fotografiji moj suprug, nećak i ja...

A da napomenem, VI ste bili ti koji ste me potakli da vam svoju fotku objavim na blogu, jer ste napisali da sam slatka...

Evo, sad se osobno možete uvjeriti... i sami procijeniti (i ocjeniti)... yes

Pozdrav i veliki poljubac vam ostavljam! kiss Naravno, uz zahvalu svima koji me redovito pratite...

Do idućeg posta, pozdravlja Vas vaša Dorina... wave mah wave


14:45 - Komentiraj ( 40 ) Print - On/Off

Predrasude uz današnji blagan


PREDRASUDA PRVA

* blagdan Svih svetih je dan mrtvih *

Nažalost vrlo, vrlo često spominjemo 1. studenog, odnosno
blagdan Svih svetih kao "Dan mrtvih".
Kako je došlo do tog velikog nesporazuma teško je reći -
ili zbog neznanja ili zbog nedostatka vjere ili zbog pogrešnog
tumačenja tradicije...

U kršćanstvu NEMA DANA MRTVIH, jer nema mrtvih.
Ljudska duša je besmrtna, njen život se nakon smrti mijenja
ali ne prestaje i zato postoji Dušni dan koji se slavi nakon
Svih svetih i koji je posebno posvećen molitvi i sjećanju na
pokojne.


PREDRASUDA DRUGA

* blagdan Svih svetih je zajednički blagdan svih svetaca koje
je Crkva do danas proglasila svetima *


Blagdan Svih svetih posvećen je svim ljudima koji su došli do
svetosti BEZ OBZIRA JE LI IH CRKVA PROGLASILA SVETIMA
ili ne. Postoji puno više svetih ljudi koje nikad nismo upoznali ili
čuli za njih nego onih koje je Crkva proglasila svetima.

Proglašavanje svetim nekog čovjeka nije "evidentiranje svetaca"
nego izdvajanje pojedinaca koji su poznati kao sveti i koje
možemo smatrati svojim uzorima, učiteljima i iskazivati im
štovanje. Budući da je nemoguće sve svete ljude poznavati i
proglasiti svetima njihov zajednički blagdan je 1. studenoga.


PREDRASUDA TREĆA

* sveci su bili savršeni ljudi, ljudi bez mane *

Mi vrlo rado vjerujemo u takve "istine" jer onda lako zaključimo
da takvo nešto nije za nas pa smo "mirni".
A sveci su imali i svoje mane i svoje slabosti i nisu uopće lako
došli do svetosti, ali nisu odustajali.
Njihova ljubav prema Bogu i ljudima bila je jača od njihovih
nedostataka, bila im je pokretač u svakoj borbi sa sobom,
vodila ih je u njihovom duhovnom rastu i u njihovim djelima,
tako da su mogli unatoč svemu biti nositelji Božjeg svjetla u
svijetu.

Napomena: ovaj tekst je preuzet sa stranice www.zog.hr

Krizantema - cvijet koji se najčešće nosi na grob pokojnika

Krizantema

13:52 - Komentiraj ( 2 ) Print - On/Off

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (6)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (22)
Studeni 2008 (28)
Listopad 2008 (25)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (8)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (9)
Ožujak 2008 (28)
Veljača 2008 (16)
Siječanj 2008 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ruže i svijeća za Iv Snijeg

click to comment

Copyright © 2008

Page copy protected against web site content infringement by Copyscape


Vrijeme:




e-pošta: palomina@net.hr


Koliko dragih ljudi čita
što je golubica pisala
svojim perom,
uz čokoladni otisak:






Brojalica posjeta
od 01. 01. 2009.


Counter
Hit Counter





Banner:







Weather Reports










Sve što ste ikada htjeli
znati o tutorijalima za blog,
a niste imali koga pitati...
...potražite sami na...



HTML i CSS tutoriali



Blogostatistika:




Sudoku:




CREDITS

picture: orchidelutza
base code: sugarmeemee