četvrtak, 30.10.2008.

Nomen est omen

Danas imadoh prilike na poslu pomoći jednoj djelatnici
(ništa spektakularno, to je ono što spada u opis mog posla,
i to smatram normalnim).

I ona meni s pola puta, od porte do svog radnog mjesta,
malo glasnije rekla: "Dolores!"
A ja, naviknuta na različite inačice svog pravog osobnog
imena, odazvala sam se, makinalno...
Kasnije ju je kolegica ispravila, rekla joj moje pravo ime...
Nazvala me iz ureda i rekla: "Pa ti si se odazvala!"
Odgovorih, da sam navikla i na druge (i drugačije) oblike
imena, kao: Doris, Dora, Dorica, Dorina, Dolores...

Jednom mi je rečeno: "Delorita, pa jesi to ti?"
Odgovorih: "Blizu!"
Začuđeno me ta osoba upitala: "Kako to, blizu?"
Objasnih joj da je moje pravo ime jako slično, ali ipak to nije...
ali sam joj rekla i da mi ne smetaju sva ta obličja mog imena...


Moja obiteljska prijateljica mi je jednom rekla:
"Ma ajde i ti i tvoje pravo ime... ja ću tebe zvat Dorina!"

Eto, tako mi dala inspiraciju za ime bloga, ali mi to postalo i
nadimak...

utorak, 28.10.2008.

Sreća

Nakon malčice turobnog posta, evo malo odlučila okrenuti
brigu na veselje...

Sretna sam jer sam vječiti optimist...

Južina je, prognoziraju kišu... a ja prognoziram da ću tom
biometeorološkom stanju "udariti kontru"...

I evo za kraj ovog posta, prije odlaska na spavanje - jedna lijepa
fotografija...

(da, idem na spavanje, neću surfati na netu jer sutra se ujutro
rano ustajem)...

Do mog pisanja i do vašeg čitanja,
pozdravlja vas Čokoladica

ponedjeljak, 27.10.2008.

"Imam sat, al' ne znam koje je ovo vrime došlo?"

Vidim zabrinuta i odsutna lica ljudi, zabrinutih za svoju
egzistenciju... pogleda uprtih u pod... svatko u svojim
mislima... naboranih čela...

Kad pitaš kako si, trude se odgovoriti neutralnim riječima,
kao da ne žele da im znaš za "žuntu"...

A u pogledu im sve možeš shvatiti...

I, da: da ne zaboravim: naslov je inspiriran jednim grafitom
koji je davno prebojan... a ostao mi u sjećanju, jer sam
svojevremeno prolazila pokraj zgrade na kojoj bio napisan...

nedjelja, 26.10.2008.

Prijateljstvo

Ovaj post je posvećen jednoj osobi koju sam nedavno upoznala.
Susrela sam tu osobu, opet, sinoć i pričali smo. Brzo je proletjelo
vrijeme koje smo proveli u ugodnom razgovoru...

Prijateljstvo s tom osobom mi je dalo jednu sasvim drugu dimenziju
poznanstva, jer kroz ugodna i draga druženja s njom, imam sasvim
drugačiji osjećaj i stav o prijateljstvu i životu i životnim stavovima uopće.

Prijateljstvo je nešto za što ne treba puno osim čistog i otvorenog srca,
ali ne samo to, već i duha koji je spreman za primanje i davanje od sebe
onoga što imamo i što možemo dati od sebe, ali i primiti...

Kad ovo pročitaš, znam, nasmijat ćeš se onim svojim lijepim osmijehom,
i bit će ti drago što tebi posvećujem ovaj post... ti si osoba koja je to itekako
zaslužila... i drago mi je što imam priliku dijeliti s tobom mišljenja, životna
iskustva, i što možemo pričati i pokoju šalu... i još nešto, najvažnije...
ponosna sam što s tobom imam ostvareno lijepo iskreno prijateljstvo...

subota, 25.10.2008.

Neobično

Dobro jutro, dragi moji blogeri i drage moje blogerice!
Jeste popili kavicu? Protrljali okice... i dolazite li k sebi...
Ja sam razbuđena i nakon popijene kave... došla malo
u virtualni svijet...

Ovo pronađoh na internetu.





Sasvim obično vjenčanje, ali sasvim neobična vjenčana haljina...

Ali, o ukusima se ne raspravlja...

petak, 24.10.2008.

Za bistrooke

Sve za dobru reklamu...

Dizajneri pakiranja za smrznuto povrće su osmislili ovo:





Ne bi ovo bilo ništa čudno, da nisu na ovim "pupoljcima"
brokule lica dizajnera koji su se dosjetili ovome...

Ovo me sve podsjetilo na psiho-test kojeg sam nedavno bila
pisala i trebala sam u likovima razaznati zadane likove...

Zanimljivo mi je ovo... dosjetljivo...

srijeda, 22.10.2008.

Sve je u redu!

Voljena moja Gertrudis!

Puno hvala na tvom lijepom pismu. Ne trebaš se brinuti za mene. Sve je u redu. Kuham sam, i svakim se danom sve više čudim kako mi dobro ide. U međuvremenu mogu to i pojest bez da idem u bolnicu na ispumpavanje želuca.

Kako često kuham na brzinu, jučer sam pekao krumpir. Mora li se krumpir čistiti? Dok se to peklo, otišao sam kupiti kruh. Kada sam se vratio, emajl u tavi se skroz otopio. Nisam mogao vjerovati da tako malo može izdržati.

Dim u kuhinji se razišao za to vrijeme, no mačka je crna kao gavran i kašlje. Od tada panično bježi čim uključim kuhalo ili počnem po kuhinji zvonckati tavama.

Kako, kao što znaš, moram najmanje jednom dnevno pojesti nešto toplo, mačka se više ne pojavljuje.

Reci, koliko se dugo kuhaju jaja? Kuhao sam ih dva sata no nikako da postanu mekana. Daj mi napiši molim te, može li se zagoreno mlijeko još za nešto upotrijebiti? Hoću li ga staviti sa strane dok se ti ne vratiš?

Imao sam lagani problem sa gulašom kada sam htio ugrijati konzervu. Nažalost, ekspodirala je u mikrovalnoj pećnici. Vratašca mikrovalne su izletjela kroz prozor i uništila staklo...i prozor isto. Kako je prozor bio zatvoren (moram ga držati zatvorenim kada kuham jer inače uvijek dođu vatrogasci), izletio je skupa sa oknom prozora. Udarni val je bio strašan.

Konzerva je nasuprot vratašcima izletjela kao raketa prema gore, probila strop i pogodila 12-godišnju kćerku gospodina Bauera, koji stanuje iznad nas. Ona je upravo svirala klavir, no nije joj se ništa dogodilo, ali profesor klavira je ostao bez četiri prsta.

Je li se tebi već dogodilo, da se za prljavo posuđe uhvatila plijesan? Kako li je to samo moguće u tako kratko vrijeme? Ti nisi niti punih pet tjedana odsutna.

Iza sudopera svašta živi... Odkuda dolaze samo svi ti gmizavci? Jesi li ih možda ti tamo ostavila?

Uglavnom, napokon sam se sabrao i išao oprati suđe. Draga, nemoj se molim te ljutiti i vikati, ali onaj lijepi porculan
kojeg nam je darovala tvoja baka je polomljen. Izgledao je tako čvrsto da mi nije bilo ni na kraj pameti da neće
izdržati. Možda su 1000 okretaja centrifuge perilice za rublje ipak bili malo previše.

Usput rečeno, i ona je isto pokvarena. Prilikom centrifugiranja je veliki nož za rezanje mesa malo oštetio bubanj ... i sada se nalazi u zidu .. nož, a ne bubanj...

Bubanj je probio 30 cm zida od cigle, i budući da je izletio negdje vani, ne mogu ga naći... Sutra ću ga otići tražiti... Nije valjda tako daleko...

Dok sam jeo, zaprljao sam nažalost tepih u dnevnoj sobi i to sokom od rajčice. Ti si mi uvijek govorila da se sok od rajčice ne da ničim očistiti. Tu se nažalost varaš, draga moja, mrlja je odlično očišćena, dlake tepiha nažalost, isto. Možda ipak nisam treba uzeti nitro razrjeđivač.

Hladnjak sam morao otopiti. Ti si uvijek tako nespretna i to radiš polako, a led se da odlično odstraniti zidarskim čekicem. No, čudno, sada više ne hladi nego grije.

U svakom slučaju, meso je dobro pečeno, a jogurt, šampanjac i mineralna voda su eksplodirali.

Draga moja, u četvrtak sam išao vani malo prošetati, i zaboravio zaključati stan. Mora da je netko bio ovdje jer nedostaju neki naši vrijedni predmeti, no, novac ne čini čovjeka sretnim, kako si ti uvijek znala govoriti. Ormar je isto prazan, ali, sigurno nije bilo puno u njemu, jer ti uvijek kažeš da nemaš što za obući.

Kada sam jučer navečer htio nahraniti zeca, prevrnula mi se svijeća. Zec je sad bez dlake. Izgleda poprilično smiješno.

Ovim bih htio završiti za danas. Sutra ću pisati malo više. Nadam se da uživaš u miru u toplicama i da se dobro odmaraš.

Puno lijepih pozdrava i poljubaca!

Voli te tvoj Helmut!

ponedjeljak, 20.10.2008.

Pitanja znatiželjnih turista

Na internet portal Turističke zajednice Australije svakodnevno pristižu stotine e-mail pitanja znatiželjnih turista iz cijelog svijeta. Svjesni činjenice da se od turizma zarađuje mnogo, djelatnici Turističke zajednice na njih redovito odgovaraju.

Ipak, kada se stvar otme kontroli i kada postavljate nebulozna pitanja, onda na njih treba očekivati takve i odgovore.


Pitanje iz Velike Britanije:
- Puše li ikad vjetar u Australiji? Nikad nisam na televiziji vidio da tamo pada kiša, pa me zanima kako biljke uopće uspijevaju?
Odgovor:
- Mi sve biljke uvozimo potpuno izrasle i onda sjedimo i gledamo ih kako umiru.

Pitanje iz SAD:
- Hoću li moći vidjeti klokane na ulici?
- Ovisi o tome koliko ste popili.

Pitanje iz Švedske:
- Želim pješačiti od Pertha do Sydneyja. Mogu li istovremeno pratiti željezničku prugu?
Odgovor:
- Svakako, to Vam je samo 3.000 milja. Ponesite malo više vode.

Pitanje iz Švedske:
- Je li u Australiji sigurno trčati po grmlju?
Odgovor:
- Znači, točno je ono što se priča o vama Šveđanima?

Pitanje iz Velike Britanije:
- Ima li u Australiji bankomata? Možete li mi poslati popis svih bankomata, ako ih ima, u Brisbaneu,
Cairnsu, Townsvilleu i Hervey Bayu?
Odgovor:
- Od čega je umro vaš zadnji rob?

Pitanje iz SAD:
- Možete li mi dati neke informacije o utrkama nilskih konja u Australiji?
Odgovor:
- A-fri-ka je veliki trokutasti kontinent južno od Europe. Au-stra-li-ja je onaj veliki otok usred Pacifika na kojem nema... ma, nije bitno... Svakako, utrke nilskih konja održavaju se svakog utorka navečer u Kings Crossu. Nudistima ulaz besplatan, dođite goli.

Pitanje iz SAD:
- U kojem smjeru je sjever u Australiji?
Odgovor:
- Okrenite se prema jugu i onda skrenite za 90 stupnjeva. Kontaktirajte nas kad stignete ovamo i poslat ćemo vam ostatak uputa.

Pitanje iz Velike Britanije:
- Smijem li unijeti pribor za jelo u Australiju?
- Zašto? Samo jedite prstima, kao i mi.

Pitanje iz SAD:
- Možete li mi poslati raspored koncerata Bečkih dječaka?
Odgovor:
- Au-stri-ja je ona simpatična državica koja graniči s Njemačkom, koja je... ma, nije bitno... Svakako, zbor Bečkih dječaka pjeva svakog utorka navečer u Kings Crossu, odmah poslije utrki nilskih konja. Dođite goli, za nudiste je
besplatno.

Pitanje iz Francuske:
- Imate li vi u Australiji parfeme?
Odgovor:
- Ne! Mi ne smrdimo.

Pitanje iz SAD:
- Razvio sam novi proizvod, izvor mladosti. Možete li mi reći gdje bih ga u Australiji mogao dobro prodati?
Odgovor:
- Svugdje gdje su se Amerikanci okupili u većem broju.

Pitanje iz Velike Britanije:
- Mogu li u Australiji nositi cipele s visokom petom?
Odgovor:
- Vi ste britanski političar, je li tako?

Pitanje iz Italije:
- Možete li mi reći na kojim mjestima u Tasmaniji ima mnogo manje žena nego muškaraca?
Odgovor:
- Da, u gay-clubovima.

Pitanje iz Francuske:
- Slavite li vi u Australiji Božić?
Odgovor:
- Da, ali samo 25.12.

Pitanje iz Njemačke:
- Ima li u Australiji samoposluživanja i može li se mlijeko kupiti tijekom cijele godine?
Odgovor:
- Ne, mi smo miroljubiva civilizacija veganskih lovaca i skupljača. Mlijeko je protuzakonito.

Pitanje iz SAD:
- Molim da mi pošaljete popis svih liječnika u Australiji koji imaju serum protiv ugriza zvečarki.
Odgovor:
- Zvečarke žive u A-me-ri-ci odakle Vi dolazite. Sve australske zmije su neotrovne, potpuno bezopasne i lako ih je pripitomiti.

Pitanje iz SAD:
- Bio sam u Australiji 1969. na dopustu iz vojske i htio bih stupiti u kontakt s curom s kojom sam se viđao dok sam bio u Kings Crossu. Možete li mi pomoći?
Odgovor:
- Da, ali još uvijek ćete morati plaćati po satu.

Pitanje iz SAD:
- Hoću li moći razgovarati na engleskom u većini mjesta u Australiji, koja planiram posjetiti?
Odgovor:
- Da, ali ćete ga prvo morati naučiti.

nedjelja, 19.10.2008.

Po k'juče

Jučer bila prošetati sa Zakonitim po gradu i otišli mi u jedan shoppingcentar (a ima ih, bloguhvala, dosta u mom gradu)...

I tako... šetamo mi po tom centru, kadli odjednom čujem glas koji mi je odnekud ostao u sjećanju, al' se nisam mogla sjetit' u prvi trenutak otkuda... malo glasnijim tonom izrečeno: "Omiljeno!" Pa onda kratka pauza, pa opet vidim nekoga tko mi se s udaljenosti od 50ak metara, doslovno s druge strane, približava.

Kad je osoba došla blizu, prepoznala sam ga. Bio je to jedan radnik koji je zaposlen bio u poduzeću na kojoj porti sam bila radila.

Bilo mi je drago susresti tu osobu, razmijeniti s njime nekoliko rečenica i pozdraviti po njemu sve radnike iz firme.

S njim sam imala ugodnu komunikaciju svo vrijeme dok sam radila na tom radnom mjestu (a radila sam nešto više od godine dana). Znao je doći u portu, otvoriti ormarić u kojem su bili pohranjeni svi ključevi iz zgrade, i sam se "poslužiti" ključevima njegovog ureda, na kojima se nalazio veliki žuti privjesak.

Uvijek kad bi dolazio sa mezanina u prizemlje, znala bih da je to on, jer je dolazio po svoj najdraži topli napitak kojeg bi mu, kako je i sam govorio "skuvala nevista", tj. kafe-aparat. A prepoznala bih ga po tome jer je uvijek, dok se spuštao stubama, držeći u ruci kovanice, zveckao njima, kao po nekoj melodiji...

Kao da je svima koji su ga u tom trenutku vidjeli, htio poručiti: "Evo, marenda je završila... idem po kavu... pa ću nastavit' di san sta'...!"

Povijest uzvika: "Omiljeno!" je slijedeća:

Vrijeme ovog događaja bilo je mog prvog radnog dana na tom objektu (neću spominjati koja je to firma, ali se radi o djelatnosti u kojoj bilo dosta ljudi, koji su tuda prolazili da bi otišli do svojih ureda, klasika).

I tako, prolaze ljudi, uzima svatko svoj ključ od ureda (kojeg mi portiri imamo obvezu staviti na pult porte)... kadli... dolazi na portu jedan sredovječni čovjek s naočalama i pita me: "Vi se sigurno sada pitate što radi Vaš omiljeni arhivar?"A ja mu odgovorih: "A Vi se sigurno pitate što radi Vaša omiljena portirka?" Nasmijali smo se, a on je rekao: "E, o'sad ću te zvat' Omiljeno!" I skoro je već bio otišao, kad se sjetio me upitati: "A o'š ti mene zvat omiljeno?"
Odgovorih mu potvrdno. Nasmijao se, pozdravio me, i otišao.

I tako, dok sam radila na toj porti, znao bi on meni reći sa stuba: "Omiljeno, da te vidim kako bacaš moj žuti k'juč!...Aj baci! ...Opaaa! Bravo! Aj vidimo se, moran ić' gori, diša me ništo zva'..."

A jedan put mi je rekao: "Znan ja da je ovi k'juč ovod na portu ka' na oltaru... Jerbo ja radin sa dokumentac'jon i onda bi svi hotili navratit' ovod u ovu moju gambužu... a ja sve znan kako san ostavija... i tako kako san ostavija tako i zateknen' ...i znan da držiš do svog lavura i da čuvaš ove k'juče ka' relikviju... i ne samo moje... vengo i sve ostale
k'juče... je... Omiljeno moje... znan ja... ne triba meni puno da nekoga 'proštijan' kakvi je..."

Bilo mi je drago slušati taj njegov batalski (starodalmatinski) naglasak... A njegova 'gambuža' bila je na mezaninu (polukatu), najbliže porti, tako da sam ga susretala često, jer je trebao proći tuda da bi došao do svog radnog mjesta, svoje 'gambuže'...

A i simpatično mi bilo čut ono njegovo: "Omiljeno!" kad bi dolazio ujutro na posao, pa onda opet bi me tako oslovio kad bi došao da mu "nevista" skuha cappuccino... i svaki put kad bi prošao pored porte...





E, a kad smo kod ključeva, evo još jedna anegdota o ključevima koja se dogodila prije skoro mjesec dana:

Ispali mi ključevi negdje, putem od parkirališta do zgrade. Bio je kišni dan, južina, i "njonjavo" vrijeme... I kao šlag na kraju bio je gubitak ključeva... Vraćam se ja natrag, s kišobranom u ruci... obilaznim, pomno pretražujem svaki dio puta do parkirališta... pomalo me već hvatala i nervoza... Već je i bio mrak... pomislih u sebi... piši kući propalo!...

Ali, nešto kao da mi nije dalo mira... prošetala sam još jednom... ali malo sam šire područje odlučila 'pročešljati' ovoga puta... nemam što izgubiti... Prošetala sam do obližnjeg stabla, koje nije bilo baš direktno na putu, ali
blizu sigurno jest... i... kao da mi je netko rekao da u lišću koje je otpalo s tog stabla malo prošuškam vrškom kišobrana... i nakon malo vremena, začula zveket... i vidjela ključeve...

Ma, da mi je netko rekao da će mi tu ključevi ispasti, ne bih mu vjerovala...

petak, 17.10.2008.

Zvonjava

Ili je netko dobro iznervirao i "prošetao" po živcima osobi ili osobama koje žive iza ovih vrata; ili je ta osoba toliki
mizantrop da joj svi smetajupa onda nije imala izbora već se ovako "oglasila"? Ili je netko namjerno gnjavio navedenu obitelj jer su se zamjerili, pa ih oni odlučili za osvetu malo nervirati?

Hm... ima dosta pitanja sa "ili"...?!

Prijedlog:

A zašto ne bi isključili zvono, onesposobili ga... pa tko ih treba, neka kuca!

četvrtak, 16.10.2008.

365

Točno prije godinu dana otišao si, kako si sam rekao: "gore". Sad si Anđeo u Koru Gospoda.

Jedna mladost prerano ugasla. Bio si kao cvijet u rosi.



Večnaja pamjat! (nadam se da se ovako piše ova rečenica)

Te sakamo, Toše!

srijeda, 15.10.2008.

Pretres

Ne, nije ono što mislite.

Bila sam na obveznom liječničkom pregledu kojeg moram obaviti da bih radila ovaj posao kojeg radim.

I, sve je u savršenom redu i svi nalazi su jako dobri. Da ne opisujem sve što sam trebala proći na tom pregledu, samo ću napisati da je sličan sistematskom koji se radi u osnovnoj ili srednjoj školi. I tako...

Znači, danas sam bila slobodna, nisam radila, ali sam zato imala "pretres", kako mi na poslu imamo običaj reći kad idemo k dotorici medicine rada.

Eto, dragi moji, ovaj post je kao neka obavijest, jer za sada nemam inspiracije... Valjda će doći, bit će da joj je uteka' autobus pa malo kasni...

Pozdrav i svima od vaše Čokoladice.

P. S.
Edi se zahvaljuje na izrečenim čestitkama i lijepim željama.

ponedjeljak, 13.10.2008.

Lijepo ime ...

Danas je mom suprugu imendan. Ime nosi po engleskom svecu, Eduardu.

Prenosim s www.skac.hr tekst o ovom svecu.

Uz čestitke dragom, ovaj post posvećujem njemu.

Sretan ti imendan, Edi...

A sada o svecu imenjaku...

Sveti Eduard, kralj (1004.–1066.)





U povijesti kršćanskih naroda, pa tako i u povijesti Engleske, bilo je svetih vladara koje je Crkva uzdigla na čast oltara. Jedan je takav i engleski kralj Eduard koji se god. 1004. rodio u Islipu kod Oxforda kao sin kralja Etelreda II. i Eme, sestre Rikarda II. Normandijskoga. Stric mu je bio sveti mučenik Eduard, također engleski kralj.

Eduard je već kao dječak 1014.godine, za vrijeme danske invazije upoznao pečalbu jer se morao skloniti kod djeda i bake s majčine strane. Ondje proboravi prilično vremena dok napokon god. 1041. ne bi pozvan natrag u domovinu kao baštinik engleskoga prijestolja na koje se uspe sljedeće godine, a svečano je okrunjen za kralja 1043. godine.

Kao kralj odmah se našao u središtu sukoba oko svoga prijestolja između dviju stranaka koje su htjele na monarha imati utjecaj. Bila je to filonormanska stranka, prema kojoj je bio sklon, i anglosaska, kojoj je bio na čelu barun Godwin od Wessexa.

Možda je upravo iz duha pomirljivosti kralj oženio god. 1045. kćerku toga svoga političkoga protivnika, veoma izobraženu Edith. Ali njegov protivnik nije bio isto tako pomirljiv pa je kralj 1051. godine s čitavom svojom obitelji morao u izgnanstvo dok je sama kraljica jedno vrijeme morala biti zatvorena u samostanu. Do kakvog-takvog pomirenja s anglosaskom strankom došlo je zato što je kralj 1052. godine pristao da se otarasi svoje normanske okoline.

Unatoč tim političkim neuspjesima u engleskom je narodu kralj Eduard ostavio ipak neizbrisiv trag pa je u duši naroda još stoljećima lebdio kao idealan monarh koga su štovali kao anđela čuvara nacije. On je to i zaslužio jer je za života pokazivao izvanrednu dobrotu i ljubav prema svima potrebnima, prijaznost prema onima malenima, hodočasnicima i redovnicima. On je po naravi bio tako blag da se nije nikad iz njegovih usta čula oštra i prijekorna riječ, pa ni prema onima koji su bili surovi i opori.

Kralj je naročito ušao u volju naroda time što je ukinuo »heregeld«, vojnički porez, koji mu je bio velik teret. A što se do ukinuća toga nameta već skupilo i sačuvalo novca, kralj je velikodušno podijelio siromasima. Bio je, dakle, čovjek koji nije mislio samo na sebe, već i na tolike druge što su živjeli u oskudici i bijedi. Životopisci ističu i kraljevu krepost čistoće, što onda baš nije bila jaka strana svih vladara.

Kralj je darovnicama obasuo Westminstersku opatiju, koja u engleskoj povijesti postade slavna i utjecajna. Kad je u toj opatiji bio gotov kor za molitvu i svečano otvoren 28. prosinca 1065., kralj je već bio teško bolestan. Umro je malo poslije toga, tj. 5. siječnja 1066. Pokopan je u crkvi Westminsterske opatije, koja mu toliko duguje.

Narod je brzo počeo štovati kralja kao sveca, a u tome su mu prednjačili sami redovnici iz Westminstera. Pripovijeda se o brojnim hodočašćima na njegov grob i o čudesima po njegovu zagovoru. Kad su mu 1102. godine ponovno pregledali tijelo, našli su ga sačuvana.

Kad su kratko nakon kraljeve smrti bitkom kod Hastingsa Normani postali potpuno gospodari Engleske, i oni su promicali Eduardov kult jer su ga smatrali svojim.

Kralja Eduarda proglasio je svetim 7. veljače 1161. u Anagniju papa Aleksandar II. Dvije godine kasnije kenterberijski nadbiskup, slavni Toma Becket, dao je prenijeti kraljeve relikvije na drugo mjesto i smjestiti ih u kor iste crkve. To je bilo 13. listopada 1163. pa se zbog toga na današnji dan kao na dan prijenosa njegova tijela i slavi njegov blagdan.
U XIII. stoljeću učinjen je još jedan prijenos svetoga tijela u kapelu iza glavnoga oltara, gdje ono i danas počiva.


I još: što ime Eduard znači? Ime je složenica. Izvedeno je od dvije staroengleske riječi: (pridjeva) ead koja može značiti bogat, ali i blagoslovljen, te imenice weard sa značenjem štitonoša, čuvar (od glagola štititi, braniti). Na temelju spomenutih (staroengleskih) elemenata ovom imenu se daju različita značenja, ali je najzastupljenije blagoslovljeni čuvar (branitelj) i to je značenje u vojničkom smislu riječi.

Nadam se da ste pročitali ovo sve, i da vam nisam bila ... i ako ste zaista pročitali, ja sam zaista...