subota, 04.10.2008.

Subota - dan za (po)spremanje

Sve naslov govori: koliko god se trudila preko tjedna, nakon dolaska s posla nešto srediti po stanu, uvijek ostane kućanskih poslova. Ma moglo bi se cijeli dan raditi po kući. Ali, nisam tip žene koja smatra da je kuća kao muzej i da sve treba biti sterilno (i kao u muzeju ograđeno vrpcom uz natpis "ne diraj!").

Danas mi je dan proletio u čišćenju i kuhanju. Ne, ovo nije mjesto za moje žalopojke o kućnim poslovima, već samo konstatiram da, koliko god se trudila održavati sve koliko-toliko čistim, uvijek, ali apsolutno uvijek se nađe nešto što se treba počistiti

Spremanje, (po)spremanje i kuhanje mi pomaže, >dok sam ja na poslu> moj suprug Edi. Kad je slobodan, tj. kad nema smjenu i nije na poslu, tada me dočeka s jelom. Naravno, neću napominjati da se s moje strane
to 'podrazumijeva'. Ovo sam stavila u jednostruke navodnike jer osobno volim kuhati i spremati jela; a - isto tako - volim obradovati svog dragog lijepim jelom i urednim našim "obiteljskim gnijezdom". Navikla sam spremati ipak ona stara, tradicionalna jela, ali ni pokušaji pripremanja novih jela koje nisam nikada pripremila. Kad mi se nešto svidi, listajući kuharice, ali i gledajući na netu, rado to pripremim.

Naravno, kad nešto odlučim pripremiti po prvi puta, pa mi ne bude baš najbolje (a ipak prihvatljivo i jedljivo), onda mi dragi kaže: "Bit će bolje drugi put!"


Koke i k'umpira

Isto tako, kad sam se tek udala (a suprug i ja živimo sami u stanu), imala sam problem(čić) povezan s hranom i kuhanjem. Naime, što god bih spremila, nije mu bilo po volji. Skuham gulaš sa graškom > neće da jede.Pa onda sutradan punjene paprike (uz moju pretpostavku da će bar to voljeti jesti), ali ne, nije ni to jeo. Sve sam sama jela, i to danima... I onda napravim šnicle u toću, nadajući se da će bar ako vidi nešto mesno ipak to pojesti: e pa - prevarila sam se. Sama sam jela i to...

I onda nisam htjela ništa pripremiti, jer je, sjećam se jako, jako dobro, toga dana bio cijeli dan kući jer nije radio, tj. nije imao smjenu. I pitam ja njega što bi on volio jesti, kad li se on nasmija i reče: "Pa, koke pečene sa k'umpirima. Ja bi to moga' jest svali dan!" I tako sam spremila a' la carte taj dan. I više nije zahtjevao posebne tretmane vezane uz koku, niti sam ja svaki dan spremala koku pečenu s krumpirima, već smo se dogovorili da ćemo jesti raznolika jela, uz prethodni dogovor za idući dan. I tako vam je kod mene bilo. Ja sam pekla njegovu omiljenu koku s k'umpirima barem jednom u 15 dana, ali ima on još nešto omiljeno: pitu zeljanicu, zbog koje pripreme sam naučila od svoje svekrve spremati tijesto za pite i radim ih dobro (jednostavno ne mogu podnijeti onaj "papirnati" i "suhi" okus kupovnih kora za pite).

Spremala sam i svoja omiljena jela. Jedno od njih jesu šnicle u toću. Njegujući onu staru: ljubav ide kroz želudac, tako se i ponašamo. Tako i spremamo jela. :

Koka s k'umpirima i paprikama



Juneći šnicl s prilogom