subota, 27.09.2008.

Priprema za rođendan

Kao što sam već pisala na WS-u, htjela bih za svoj skorašnji rođendan počastiti radnike s objekta na kojem radim kao zaštitarka. Naime, oni imaju običaj, kad je nekome rođendan ili neka svečana prigoda u obitelji, počastiti ljude "marendom", tj. donijeti nešto da se simbolično to proslavi u pauzi na poslu. Tako je sada i na meni red. Pregledavajući po svemrežju recepte za jednostavni kolač, našla sam ovaj recept:


JOGURTAŠ - kolač od jogurta

(Ovdje je mjera za sastojke = 1 čaša jogurta)

Sastojci:
2 jaja
1/2 čaše (po mogućnosti smeđeg) šećera
1 jogurt
1/2 čaše ulja
1 čaša brašna
1 prašak za pecivo
limunova korica
šećer u prahu (i po želji: dodati šećeru cimet)


Priprema:
Žumanjke i šećer izmutiti pjenasto, dodati jogurt, ulje, brašno pomiješano s praškom za pecivo i struganu limunovu koricu. Dobro izmiješati i na kraju dodati snijeg od bjelanjaka (kojeg smo prethodno pjenasto izmutili). Smjesu izliti u namazanu i brašnom posutu posudu i peći 25 minuta na 200 C. Nakon 10ak minuta pečenja može se na vrh staviti neko voće, na primjer kompot marelice ili višnje. Kad se kolač ohladi, narezati ga, posuti šećerom u prahu (i cimetom, ako smo se odlučili staviti ga.)

Evo i recept sam prenijela na blog...

U utorak radim kolač... rođendan je u srijedu...

P. S.
Možda se netko pita zašto sam se odlučila za jednostavni kolač?! Pa, odgovor je još jednostavniji: jer sam i sama jednostavna kao osoba, i ne volim komplicirati...

A i male stvari čine čovjeka sretnim, zar ne?

Ovako kolač izgleda u verziji s višnjom



Pozz,

ponedjeljak, 22.09.2008.

Bićence

Pretražujem tako ja po internetu... tražim sve ono što me zanima... kad mi se stvori odjednom ova mala slika na ekranu...

Odlučih: stavit ću sliku na blog...

Tako smišno i slatko bićence, koje je uz to još i genetski najbliže nama ljudima... obučeno kao malo dijete, i u krevetiću dječjem... gleda okama svojim lijepim... ma lijepa slika, i gotovo...

nedjelja, 21.09.2008.

21. rujan - blagdan svetog Mateja

Svi oni koji prate moj blog znaju da, u vrijeme crkvenih blagdana, ili stavljam na blog neke svoje duhovne pjesme ili pišem o blagdanima; pa 'nije ni čudno' što post današnjeg dana posvećujem ovom svecu.

Iz Evanđelja po Mateju:

»Kad Isus pođe odatle dalje, opazi čovjeka imenom Matej gdje sjedi u carinarnici te mu reče: ’Hajde za mnom!’ On ustade i pođe za njim.

Kad je poslije toga Isus sjedio za stolom u njegovoj kući, dođoše mnogi carinici i grješnici te sjedoše za stol s njim i s njegovim učenicima. Kad to opaziše farizeji, upitaše njegove učenike: ’Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grješnicima?’ Kada to Isus ču, odgovori: ’Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima. Idite i naučite što znači:
Više volim milosrđe nego žrtvu. Jer ja nisam došao da pozovem pravednike, nego grješnike’« (Mt 9,9–13).

Ovdje se ističu tri značajke svetog Mateja:

1. spremnost i radost, s kojom je odgovorio na Spasiteljev poziv;
2. njegovu velikodušnost: ostavio je sve priredivši svečanu oproštajnu gozbu za rođake i prijatelje;
3. njegovu poniznost, kojom se naziva "carinikom" i "grješnikom", opisujući gnjev farizeja zbog toga što se Isus svratio k njemu, "grješniku".

O svetom Mateju nisam ni ja baš mnogo znala dok nisam došla živjeti u župu koja nosi njegovo ime. Znala sam samo da je on bio izabran za apostola naknadno, poslije Judine smrti, znala sam da je carinik bio i da je pisac najobuhvatnijeg Evanđelja. Dakle, Isus ga je pozvao da više ne bude carinik, onaj koji uzima novac od drugih ljudi, već da bude njegov učenik, da ga prati, i... da više ne uzima... već da daje... Dao nam je Riječ. Svjedočio o Isusovom poslanju i djelovanju.

Napuštajući svoje radno mjesto carinika, ponio je sa sobom samo pisalo, dakle neku inačicu današnje olovke... i umijesto da piše račune, počeo je pisati Evanđelje.

Isto tako, čitajući ove njegove značajke, primijetila sam da je on 'jedan od nas, malih ljudi' jer je spreman bio podijeliti svoju radost sa svojim prijateljima, pozvati ih u svoj dom i s njima proslaviti trenutak svojeg veselja što ga je Gospodin pozvao da ide za njim.

I mi smo takvi: slavimo svoje radosti s našim obiteljima, prijateljima...

Skoro zaboravih: sretan imendan svima koji nose ovo ime, u bilo kojem obliku... i curama i dečkima... i djeci... svima koji čitaju, a nose ovo ime... Još samo želim naspisati da ime Matej znači "Božje dijete".

petak, 19.09.2008.

Ptice putuju... ljudi kupuju...

Ne, nisam pogriješila stih našeg Jole (koji, btw pjeva: ptice putuju, ljudi tuguju, jutra prolaze, tvoje poruke ne dolaze)...

Doista, dok ljudi kupuju, ptice putuju...

Da, u jednom trgovačkom centru sam, dok sam kupovala na odjelu voća i povrća primijetila da se na konzolama koje
su iznad naših glava, stoje - ptice: nekoliko gardelina, i jedna velika, modro-siva ptica, nije grlica, nije golub, al je velika... i one lete oko tih konzola, i slete ponekad na neku od gajbi voća... jedan je i uzeo jedno zrno grožđa...
Toliko slobodno lete iznad glava ljudima, da je to mirakul...

Prava domaća atmosfera u trgovini, nema što, jer je djelatnik odjela voća i povrća rekao da su to "domaće"...

Ma nije ovo kritika, simpa je to meni, al u granicama... A tko će ih odrediti? A tko li ih ispoštovati?

Dapače, za kućnog ljubimca imam pticu (o kojoj i pisah već na blogu)...

srijeda, 17.09.2008.

Uhvaćeni trenutak

Ova mi se ova fotografija toliko svijela da sam ju odmah odlučila staviti na blog.

Najviše mi se svidjelo na fotografiji što ima kombinaciju boja, skoro pa idealnu: raspoređenost boja je fenomenalna.
Fotograf je lijepo 'uhvatio trenutak'.

Friško piturano

Poglavarstvo 'najluđega grada na svitu' objavilo rat grafitima. Stanari će ih morati uklanjati o svom trošku. Samo se Torcidini murali neće uklanjati.

Mladi grafiteri za Poglavarstvo nisu predstavnici urbane (sub)kulture - kako su ih nazivali sociolozi - nego vandali. A Torcida je, naglo, postala kulturno-umjetničko društvo, koje zidnim slikama uljepšava Split.

Gradski oci (čitaj: politika) se ne žele zamjeriti Torcidi. Bolje se Torcidašima ulagivati - jer, slijede, uskoro izbori za
gradonačelnika. Možda 'padne' tajni dogovor.

No, veći je problem, što Split, kao studentski grad, zadnjih godina nije u stanju izmedriti grafite zanimljivih i provokativnih poruka. Sjećam se onog grafita na zgradi Županije i Općine: "Imam sat, al ne znan koje je ovo vrime došlo?"

Zato se namjera Poglavarstva da obriše grafite ne može tumačiti kao cenzura, jer autori sve više postaju subverzivno 'nemoćni'.

Ali, i Torcida je uhvaćena u zamku. Poglavari kažu da grbovi Hajduka sprečavaju grafitere da šaraju po zgradama. No, gdje će odsad pisati: "Uprava odlazi!"? Ili će i tim grafitima odzvoniti nakon privatizacije Hajduka. Tko hoće postavljati Upravu, neka kupi dionice.

A da Torcida počne naplaćivati od stanara "zaštitničko" pituravanje grbova po fasadama zgrada? Da uštede za dionice voljenog kluba...

Zašto ja ovo sve pišem: jer je i na zgradi u kojoj živim, nacrtan veliki grb Hajduka. I stoji već godinama.
Znači: zgrada u kojoj živim prati trendove, i to odavno...

ponedjeljak, 15.09.2008.

Prvi radni dan nakon povratka s godišnjeg odmora

Danas imala prvi radni dan nakon povratka s godišnjeg odmora.

Vidjeli ste fotke koje sam se, uz pomoć virtualnih kolegica blogerica, potrudila staviti. Sve su s otoka Lastova, s kojeg 'vučem' korjene po mami. Bila sam tamo sa suprugom 5 dana, posjetiti rodbinu...

A prvi radni dan je prošao jako dobro. Čak bih i rekla: brzo.

Imala sam dosta pozdrava od radnika, u stilu:
Vratija se Šime!
Jesi se lipo provela?
Jesi se odmorila?
Vidim(o) da si odmorna, neka, neka!
Dobro nan došla nazad!

I što reći za kraj posta:
drago mi je da sam u ugodnom radnom okruženju.



A zašto krigla piva na kraju posta?
Pa, vi koji pratite writesomething.net, to znate, zar ne?

Pozdrav!

nedjelja, 14.09.2008.

Biser južnoga mora

Napisati nešto, a da ne bude subjektivno, o zavičajnom otoku...
na kojem sam provela mnoga ljeta i to po tri mjeseca... neću
se izraziti da je to teško... već: nemam riječi kojima bih opisala
taj pučinski otok kojem je dugogodišnja izolacija pomogla da
zadrži svoju draž...

Dakle, radi se o otoku s kojeg i ja potječem po mami...

Bijah dolje, na tjedan dana sa suprugom, vratih se u prošli petak
navečer... Obiđosmo rodbinu, na rastanku se i rasplakasmo...
Lijepo nam je, zaista, bilo...

Kažu da slika vrijedi za 1000 riječi...


Lastovo - naselje > pogled s Pjevora



Zvonik župne crkve sv. Kuzme i Damjana i specifični fumari (dimnjaci)



Struga - najstariji svjetionik na južnom Jadranu




Dio arhipelaga



Portorus - Skrivena Luka



Hotel "Solitudo" - Pasadur



Uvala Zaklopatica




Lučica - stara ribarska uvala



Joj, koliko li sam se puta okupala u Lučici... i popela uz ove bijele metalne stepenice...
A o uvali svetog Mihovila da ne govorim...
Vidite ovaj zid u prvom planu: visok je nešto više od 5 metara, i skočiti s njega u
more bio je samo takvi adrenalin... Koji su to dani bili...


Uvala sveti Mihovil




Lastovska kristalno čista uvala - uz obveznu napomenu:
kad uđeš u more gledaj da ne ugaziš u ježince - bockaju!






Zalazak sunca na Lastovu



Kamenica za maslinovo ulje

subota, 13.09.2008.

Faros

Kao što sam i napisala u prijašnjim postovima, evo malo fotkica sa
Staroga Grada na Hvaru, do kojih sam uspjela nekako doći.
Čudo je to svemrežje... možeš fotke staviti i kad pogledaš post
prisjetiš se lijepih trenutaka...


Hotel 'Arkada' (fotka prikazuje bazen i južnu stranu hotela)
- mjesto gdje smo proveli ugodan vikend, tj. od petka ujutro
do nedjelje navečer (da budem preciznija)




Okoliš hotela "Arkada"




Stari Grad - panorama




Tvrđava Petra Hektorovića - "Tvrdalj" - sada muzej



Budući da sam priložila i fotke (kako sam do njih došla, nije važno,
glavno da su tu ) možete vidjeti da sam imala gdje 'guštati'.

Lijepo nama golubićima bilo kad ti je na raspolaganju uživanje pa bar
i na jedan vikend. Baš sam se osjećala kao turistica...
Moram pohvaliti osoblje navedenog hotela jer su bili izrazito ljubazni i
uslužni...

Toliko od mene. Zar trebam napominjati da sam današnji dan iskoristila
za odmor od odmora? I to je potrebno, a to samo zna onaj tko je probao...

U idućem postu budem pisala o zavičajnom otoku.

srijeda, 03.09.2008.

Navikavanje na odmor

Jutros me 'kolega pisac-tekstopisac' pitao na virtualnoj knjizi, koju posjećujemo; o mom privikavanju na ne-rad, a ja bih rekla na tu temu: privikavam se na zasluženi odmor...

Sve te neuobičajenosti, za koje nisam imala priliku duuugo duuugovremena ostvariti... sada radim... ustajem se kad se probudim sama, a ne kada me probudi reski zvuk budilice; ne pijem kavu 's nogu', gledajući na sat je li se bliži minuta za izaći iz stana i krenuti na posao - već ju meračim, a ponekad i u pauzi između srkuta kave, javim se na virtualnu knjigu... to nisam dugo doživjela da si kroz jutro mogu priuštiti kupovinu, razgledati šarene artikle, prolistati novine na odjelu tiska, pa se vratiti kući... i obući kupaći kostim, staviti u torbu za plažu ručnik, kremu za sunčanje, i neizostavnu bocu ugodno ohlađene vode, uzeti ključeve auta, staviti kapu na glavu - i na more... to sam za vrijeme poslovnih obveza mogla raditi tek iza 18 sati, a sad, u sred bijela dana... opsss... koja promjena... i još jedan opsss: kako je lako se naviknuti na dobro i ugodno...

Još danas sam sama u svojem uživanju, jer je danas posljednja smjena mojem draganom prije i njegovog godišnjeg odmora... a sutra dolazi teta sa otoka, ima neke obveze... u petak nas dvoje golubića idemo na vikend na Hvar, u Stari Grad... a poslije toga opet na zavičajni otok... gdje se rado pjeva: zavičaju, divan si, tebe volim ja; kad navečer padne noć i kad sunce sja...

Sve ove neuobičajenosti koje sam napisala, rekla bih, u nekom 'toku' događaja, su mi, malo-po-malo, postale normala... Nadam se da mi povratak na posao neće teško pasti... sad samo očekujem dobar i sadržajan odmor...

(Dragi moji, kad se vratim, nastojat ću upload-ati neke fotke... do tada, pozdrav...