petak, 19.09.2008.

Ptice putuju... ljudi kupuju...

Ne, nisam pogriješila stih našeg Jole (koji, btw pjeva: ptice putuju, ljudi tuguju, jutra prolaze, tvoje poruke ne dolaze)...

Doista, dok ljudi kupuju, ptice putuju...

Da, u jednom trgovačkom centru sam, dok sam kupovala na odjelu voća i povrća primijetila da se na konzolama koje
su iznad naših glava, stoje - ptice: nekoliko gardelina, i jedna velika, modro-siva ptica, nije grlica, nije golub, al je velika... i one lete oko tih konzola, i slete ponekad na neku od gajbi voća... jedan je i uzeo jedno zrno grožđa...
Toliko slobodno lete iznad glava ljudima, da je to mirakul...

Prava domaća atmosfera u trgovini, nema što, jer je djelatnik odjela voća i povrća rekao da su to "domaće"...

Ma nije ovo kritika, simpa je to meni, al u granicama... A tko će ih odrediti? A tko li ih ispoštovati?

Dapače, za kućnog ljubimca imam pticu (o kojoj i pisah već na blogu)...