srijeda, 30.07.2008.

Rođendan

Danas je mom suprugu rođendan. Kupih mu darak, obradovao se, uz prepoznatljivi osmijeh...

Otiđosmo na našu omiljenu plažu, pojedosmo kolače, popismo sok, naravno, prethodno kupljene u dućanu...

Prošetadosmo malčice uz more... proveli se lijepo...

I neka ostane zabilježeno da je tako bilo...

nedjelja, 27.07.2008.

Bježanje iz svakodnevnice

Jučer popodne nakon završetka moje smjene, otiđosmo Dragano i ja na otok Šoltu na 2 dana. Motiv: pobjeći od svakodnevnice, koja te -doslovno- "samelje"...

I... čim promijeniš sredinu, čim vidiš novo okruženje, čim 'promijeniš zrak koji udišeš'... odmah ti bude bolje... osjećaš se opuštenijim, sretnijim, zadovoljnijim...

Obiđosmo - skuterom, naravno - cijeli otok... iako nam se činilo da nećemo uspjeti u taj dan i pol obići sve što smo naumili, uspjeli smo... čak smo se i okupali. More je, doduše, bilo prohladno... i kada uđeš, trebaš se prilagoditi, i kasnije je dobro... skoro pa osvježavajuće...

Bilo nam je lijepo... ali je kratko trajalo... Ali, svejedno je dostatno bilo da 'napunimo baterije' za novi radni tjedan...

subota, 19.07.2008.

More i Mjesec

Sinoć bila "noć punog Mjeseca". Otiđosmo moje Dragano i ja na našu omiljenu plažu. Mjesec iznad nas je svijetlio kao veliki reflektor, a more se povuklo, oseka bila...

Ulaskom u more vidiš 'svjetlace' svakim pokretom kojeg u moru učiniš, kao da su zvijezde s neba pale pred tebe i svijetle dok ti plivaš... Zaista lijep osjećaj...

A more, ugodno osvježavajuće, taman fino za 'rasfriškat' se prije spavanja...
I fino nakon kupanca, s osjećajem ugode, odlaziš kući...

Odmorilo me more...

nedjelja, 13.07.2008.

Tempo

Tempo; takav tempo da sam imala samo vremena za najosnovnije obveze odraditi, a sve ono što sam htjela, a nisam uspjela zbog vremenske stiske - to je ostalo negdje, "u zraku"...

Životni tempo je takav da se zaista ponekad upitam je li nam ovakav način života "pomogao" i/ili "kumovao" općenitom stresu kojem je većina ljudi izložena? A naročito u posljednje vrijeme je ovo sve izraženije...

Kada susretnem nekoga od svojih poznanika ili poznanica, dobivam često 'brzinska' pitanja, u stilu: "Kako si? Nismo se dugo ni vidjeli?! Dobro je, živi se, bori se..." i slično. I onda svaki ovakav razgovor završi nakon nekoliko minuta uz (priznajem, obostrano!) opravdanje: "Žuri mi se!"

Svima se žuri. I ja u tu kategoriju spadam... Svi nekud žure, jure, lete... Svima nam vremena nedostaje... i to najviše
nam vremena nedostaje da se posvetimo samima sebi... Postajemo ovisni o vremenu... nažalost...

A što se tiče tempa i tempiranja... i kod mene je sve tempirano...

Sve mi se više i više čini da smo svi mi iz dana u dan kao da smo "navijeni", kao satovi... ili programirani, kao roboti...
Roboti, kojima upravlja Život, kao dirigent koji ravna orkestrom...

nedjelja, 06.07.2008.

Nedjelja - dan koji tako kratko traje

Budući da me "izgnjavi" radni tempo preko tjedna, ali odnedavno i subotom, stvarno jedva dočekam nedjelju da se mogu naspavati ujutro do kojeg god doba hoću... potom popijem kavicu... povirim u hladnjak da vidim što ću spremiti za jelo... pospremim malčice 'po kući'... pa čak imam i vremena prolistati virtualne novine koje i inače čitam svaki dan na mreži svih mreža...

Upravo se spremam otići u kuhinju i pripremiti nešto za jelo... Dragano moje je otišlo na fakultet, danas mu je posljednji ispit u ovom ispitnom roku (napokon! - jer mi je muka gledati ga onako nervoznog od iščekivanja što će biti s ispitom).

Popodne smo se dogovorili da ćemo nakon što on dođe s fakulteta, i poslije ručka, otići na more malo se opustiti. Nadamo se da će biti bar malo hladovine.

Sve je to dobro, ali... ima jedno ali: zaista jedan jedini slobodni dan jako kratko traje... što daje zaključak: živimo brzo, radimo ubrzanim tempom /uglavnom kako drugi odrede/, a takvim tempom ćemo se i odmarati - brzo... Tko se odmorio, dobro je učinio, a tko nije, ionako ga u ponedjeljak čeka početak novog radnog tjedna...

srijeda, 02.07.2008.

Nada...

Kažu da nada umire zadnja. Naravno, i ja se nadam da je tako...