nedjelja, 30.03.2008.

Domenica

Sedmi dan u tjednu je namjenjen odmoru...

Imala sam danas jednu obiteljsku obvezu, a nakon toga sam otišla u šetnju...

Lijep i sunčan dan izmamio je dosta ljudi u prirodu...

I ja bijah među njima...

subota, 29.03.2008.

"Dobro jutro!" (s naglašenim 'r')

Ustala sam se prije skoro sat vremena. Dragi me dočekao kavicom, jer on dosta ranije ustao [trebao učiti].

Odmah čim se začuo zvuk otvaranja vrata bračne sobe, nisam se bila još niti razbudila, čuo se onaj dobro znani
glas koji se rekao, kao po nekom običaju: "Dobro jutro!", i to s naglašena oba slova "r"...

I nakon pozdrava, očekuje u velikoj nestrpljivosti, javljanje i 'odavanje počasti'... I kad se javiš, onda zadovoljno počne
zviždati... Naravno, pišem o svom papagaju vrste nimfa... Pišem o svom papagaju imena Gigi (*čitaj* Điđi).

Možda će nekome biti čudno što pišem o ovom pernatom stvorenju; ali - ona osoba koja je iole imala iskustva ili samo susreta s ovakvom vrstom životinje - znat će s kakvim žarom pišem, i zbog čega ovako pišem o jednoj žuto-sivo-bijeloj ptici.

Kada sam pticu kupila, suprug nije baš bio oduševljen... Ali, s vremenom je Gigi zavolilo više njega nego mene, ali i
Zakonitome se "pod kožu podvuklo". O ptici pišem u trećoj osobi jednine, i to neodređeno, tj. "ono" - jer se ovakvim vrstama ptica teško određuje spol. Ja osobno smatram da je ženskog roda, jer se spol ptice može raspoznati po krilima: ako su krila uz tijelo prislonjena i izgledaju "rastreseno" i raširenije - onda je to mužjak, a ako se perje obaju krila u završnom dijelu "križaju" u obliku slova X onda je to ženka. U nekoliko navrata imadoh priliku vidjeti baš
"prekriženo" perje donjeg dijela krila. A i po karakteru bi se moglo raspoznati dosta 'ženskog' značaja: traži pažnju, trebaš se javiti (inače se naljuti i "okrene leđa")...

Jednom, odnijeli smo kod mojih roditelja na čuvanje jedno kratko vrijeme, pa kad smo navratili nakon nekoliko dana: bili smo odlučili oprati automobil u dvoru. I, čim smo stigli, počeli prati auto. Nismo niti ulazili u kuću. Gigi nas je čulo, ali mi nismo odmah otišli javiti se, već nakon što smo oprali automobil. Ali... "šticalo" se (naljutilo)... I nije se onda nama ono htjelo javiti, već se okrenulo na suprotnu stranu, podignulo krijestu, i dalo nam na znanje da nas tako "kažnjava" jer se nismo došli javiti...

Također, toliko dobro zna koga će pozdraviti i kome se u tom trenutku
obraća, da supruga naziva njegovim, a mene mojim imenom...

petak, 28.03.2008.

Gigi se vratija kući!

Nisam pisala o ovome: Prije nekoliko dana vratija se Gigi! Tko je to?

Ako ste čitali na www.writesomething.net, i pratili što piše Dorina, onda biste trebali znati tko je Gigi...

Drugi puta budem pisala o Gigiju..

Čitajte pa i vi budete saznali... (ako do sad već ne znate)...

Vaša Dorina

ponedjeljak, 24.03.2008.

Ostani s nama!

Dvojica braće išli su tužni
Što Isus umri.
Al dođe Isus
Uskrsli k njima,
Čežnja i bol prestanu...
Ostani s nama
Jer mrači se,
Ostani, Gospode!
Ostani s nama
Jer večer je,
Ostani, Gospodine!

nedjelja, 23.03.2008.

Žrtvi Uskrsnici

Žrtvi Uskrsnici slavu, pjevajte krštenici!
Otkupi Janje ovce, Isus nevini s Ocem.
Pomiri s Nebesim' grješne ljude.
Smrt i Život u dvoboj čudni pođoše tada.
Vođa Živih umri, i Živ vlada.
O, Marijo, što je oko vidjelo tvoje?
Grob vidjeh Živoga Boga i u slavi Njega Uskrsloga.
Dva anđela bijela i platno s Božjeg Tijela.

Samo Tvoja Ljubav, Bože!

Uskrsno jutro je. Upravo se ustadoh, te po tradiciji odlazim spremiti uskrsni doručak. Običaji se ne smiju zaboraviti... jer, neki kažu: bolje da nestane selo nego običaji... (ovo je rečenica za raspravu, ali neću sada raspravljati).

Trebam još uresiti košaru koju ću nositi u crkvu na blagoslov za sat i pol vremena. U košaru se stavljaju pisanice (neki prakticiraju stavljati i oljuštene), jedna ili više sirnica, a ovisno o želji neke domaćice stavljaju u košaru šunku. Osobno, na blagoslov nosim pisanice i sirnicu.

Odmalena sam se s posebnom radošću trudila ukrašavati uskrsnu košaru s bakom i majkom. Sada to radim sama, za svoju mladu obitelj.

U posljednjih nekoliko godina primjećujem sve češće da se različite dekorirane pisanice stavljaju na granu, nešto slično kao kada se za Božić ukrašava drvce. Svidjelo mi se to kada sam lani za Uskrs vidjela u jednoj obitelji, kojoj sam bila u posjeti. Ove godine sam i ja to učinila; ne zbog pomodarstva, već sam htjela da mi dnevni boravak ima taj, relativno novi simbol: grana ubrana i urešena pisanicama. Pišem *relativno novi* jer je ovaj običaj dekoriranja grane šarenim pisanicama u nekim krajevima duže vremensko razdoblje, a ponegdje je to tek odavno postalo in.

Moje mišljenje je ipak da bismo, osim vanjskih simbola Uskrsa, trebali i dušu pripremiti za ovaj blagdan.

Isto tako, smatram da bismo našu ljudskost trebali pokazivati kroz cijelu godinu, a ne samo prigodno, isticati humanost 2 puta godišnje...

Ali, tko sam ja da nekome određujem i preporučam?! Samo znam da bih i ja, osobno, trebala više od sebe davati, ali ne samo davati u materijalnom smislu, već i plemenitošću i kroz dobra djela, jer primamo onoliko koliko dajemo.

Ovo davanje i darivanje ne mora biti mnogo. Samo jedan osmjeh, jedna topla ljudska gesta, jedna pružena ruka u nevolji - znače u pravom trenutku i na pravom mjestu - više od novčane ili neke druge materijalne pomoći.

*Za kraj, napisat ću nekoliko stihova meni vrlo drage pjesme koju mladi rado pjevaju uz gitaru, pa čak i na svetoj misi. Naslov pjesme je ujedno i naslov ovog posta:*


Lutao sam ovim svijetom
Sam cilja i bez nade...

Umoran od svojih rana
Umoran od svih lutanja...

Nije bilo prijatelja
Nije bilo nikog...

Ruku da mi pruži
Sa mnom bol da podijeli...

Sve dok me
Tvoja Ljubav, Bože,
Nije dotakla...

Sve dok mi
Svjetlost Tvoja
Nije sve moje
Rastjerala tmine...

Samo Tvoja Ljubav može
Učiniti da sve procvjeta...

Samo Tvoja Ljubav može
Upaliti nova svijetla...
Samo Tvoja Ljubav, Bože!

subota, 22.03.2008.

Uskrsno vrijeme je...

Uskrsno vrijeme me uvijek nekako duhovno promijeni i onda pišem o Pasiji.

Kada prođu ovi blagdani, ostat će pretežno vedro. Sada je pretežno u Uskrsnom tonu...

(Jednom mi je jedan kolega, kojeg nisam dugo bila vidjela, kad smo se susreli, rekao: "Ostala si uvijek ista..." ...i to
njegovo prepoznavanje moje osobnosti, jako me se dojmilo...)

Razmatranje sedam riječi Isusovih na križu

*Iako sam > možda > trebala ovo pisati sinoć... ni sada nije kasno za pisanje ovih riječi. Nalaze se u malom molitveniku "Oče oprosti", iz kojeg rado molim, a posebno u ovo Uskrsno vrijeme.*



1. "OČE, OPROSTI IM, JER NE ZNAJU ŠTO ČINE!"
"O, kad biste vi, djeco, znali koliko vas ja, usprkos vaših grijeha, ljubim, ne biste mogli sagriješiti; i zato, jer biste i vi mene tako ljubili, morao sam ovako reći: Oni ne znaju što čine. Prinesite mnoge
žrtve iz ljubavi prema meni; tako ćete se naučiti da me uvijek sve više i više ljubite."

2. "JOŠ DANAS ĆEŠ BITI SA MNOM U RAJU."
"Tko mnogo ljubi, mnogo će mu biti i oprošteno, zato: kad grješnik uvidi kako je sagriješio, i kad se za grijehe duboko pokaje, kao što je to razbojnik na križu uvidio i pokajao se, zbog svoje ljubavi; ja ne mogu tada ništa drugo, nego kazati: Još danas ćeš biti sa mnom u raju. Ako se vi iz prave ljubavi prema meni
pokajete za svoje grijehe, bit će vam sve oprošteno."
Molitva: - Gospodine, daj nam uvijek pravu ljubav i duboko pokajanje za naše grijehe!

3. "ŽENO, EVO TI SINA!"
"Jer ja svoju Majku nadasve ljubim, zato bih htio da ju i vi tako ljubite. Zato sam vam je dao za majku, jer je ona najbolja Majka i ljubi vas zbog mene, kao što jedna majka ljubiti može."
Molitva: - Zbog ljubavi svoje, Isuse, daj također i nama duboku ljubav prema Tvojoj i našoj Majci!

4. "BOŽE MOJ, BOŽE MOJ! ZAŠTO SI ME OSTAVIO?"
"Kad vam je teško da ne možete niti moliti, ili ste rastreseni, tada se ja povučem, da vas iskušam je li i tada mislite na mene, i usprkos toga što vam je teško, vi se molite; to je dragocjenije i to mi se više sviđa; a vi tako vidite da bez mene ne možete ništa učiniti."
Molitva: - Spasitelju, udijeli sam ustrajnost u molitvi, i nepokolebljivost u teškim životnim trenucima.

5. "ŽEĐAM!"
"Zato jer sam na križu za vas tako mnogo trpio i stoga bio tako žedan; ali žedan ljubavi i duša, koje toliko ljubim; ali koje neće ništa o meni da znaju. Zato ljubite me barem vi i žrtvujte se iz ljubavi prema meni da mi poklonite duše koje me ljube i koje mogu spasiti."

6. "DOVRŠENO JE!"
"Kad sam osjećao da sam na kraju svojih snaga i kad sam potpuno za vas žrtvovao i predao svoj život za vas onako kako je to Otac htio, tada sam mogao radosna srca uzviknuti: Dovršeno je! Ja sam upotrijebio svoje milosti i ispunio svoju životnu zadaću."

7. "OČE U RUKE TVOJE PREDAJEM DUH SVOJ!"
"Jer je moj život završio, mogao sam predati natrag u ruke Očeve svoju dušu, koju mi je Otac dao. Molite tako i vi svake večeri prije nego što zaspite: Oče, u Tvoje ruke predajem dušu svoju!
A ujutro kad se probudite molite: Oče, daj mi Duha svojega, da uzmognem cijeli dan ispuniti u Tvojoj volji!"

petak, 21.03.2008.

Puče moj, što učinih tebi, ili u čemu ožalostih tebe? Odgovori meni...

Puče moj, što učinih tebi
ili u čemu, ožalostih tebe?
Odgovori meni!

Ja radi tebe bičevima udarih Egipat
s prvorođencima njegovim,
a ti mene predade, da me bičuju.
Puče moj...

Ja izvedoh tebe iz Egipta
potopivši Faraona u more Crveno,
a ti mene predade glavarima svećeničkim.
Puče moj...

Ja pred tobom otvorih more,
a ti otvori kopljem bok moj.
Puče moj...

Ja pred tobom idoh u stup oblaka,
a ti mene odvede u sudnicu Pilata.
Puče moj...

Ja hranih tebe u pustini manom,
a ti mene udari zaušnicama i bičevima.
Puče moj...

Ja tebe napojih vodom spasenja iz stijene,
a ti mene napoji žući i octom.
Puče moj...

Ja radi tebe potukoh kraljeve kananejske,
a ti si tukao trstiku glavu moju.
Puče moj...

Ja dadoh tebi žezlo kraljevsko,
a ti dade glavi mojoj krvavi vijenac.
Puče moj...

Ja uzvisih tebe velikom moći,
a ti mene objesi na drvo križa.
Puče moj...


Ovo je pripjev koji se pjeva na večerašnjem bogoslužju za ovaj blagdan. Osobno mi je Veliki Petak najdraži blagdan. Najdublje ovaj dan osjećam u svojoj duši. Spomendan muke i smrti Gospodinove, duboko u duši doživljavam, još od djetinjstva.

Naslov mi se duboko urezao u dušu. Sjetim ga se često i izvan vazmenogvremena. Jednom prilikom sestra mi je rekla da sam u snu pjevala ovaj pripjev...

Sretni Vam Uskrsni blagdani...

četvrtak, 20.03.2008.

7

Danas je nadnevak:
7 godina Edijevog i mog upoznavanja...

Još jedan razlog za sreću...
Nadam se: svakog dana sve veću, i veću...

Mater dolorosa Croatica

Sine, još uvijek je
Vlažna zemlja
Oko tvoga groba
Zbog isplakanih suza.

I opet suze teku,
Opet gore svijeće...
Ali danas suze padaju
U nadi da si i ti sada
Za stolom Kristovim.

Kao da vidim:
Dopustio ti je;
Da poput
Ivana apostola,
Naslonjen
Osluškuješ
Otkucaje
Njegovog
Presvetog
Srca.

(napisano na Veliki Četvrtak,
2003. godine)

utorak, 18.03.2008.

Imendani... imendani...

Danas je po kalendaru imendan mojem draganom. Sretno, ljubavi!

ponedjeljak, 17.03.2008.

Patrik, Domagoj, Hrvatin(a), Hrvoje - sretan Vam imendan!

Danas je blagdan svetog Patrika, zaštitnika Irske, i na ulicama Dublina se na današnji blagdan okupi i do milijun štovatelja ovoga sveca koji je njihov državni patron. Ime znači: "patriot", "domoljub", "rodoljub".

Također, u katoličkom kalendaru uz ime Patrik stoje još dva imena: Domagoj i Hrvatin. Osobno poznajem nekoliko osoba koji nose ime Domagoj (i jednog koji nosi ime Gojko); nekoliko njih koji nose ime Hrvoje; jednog Patrika; a jedan moj rođak ima talijanski oblik ovog imena: Patrizio.

Ali, poznajem i jednu djevojku kojoj je ime Hrvatina.
Kada je njena majka bila trudna, počeo je Domovinski rat. Ponosni otac, bio je branitelj; objavio je svima da će, ako mu supruga rodi sina, nadjenuti mu ime Hrvoje. Ali, supruga je rodila kćerkicu. Tata nije odustajao od imena koje ima u sebi nešto hrvatsko, pa je kćerkica dobila ime Hrvatina.

Kada su je krstili, priča kaže, da je mlađi brat presretnog tate komentirao: "Brate, lipo ime si dao maloj, al, kad vide ime, svi će mislit' da je muško i prozivat' će je u školi Hrvat'na!" I otada je tata svoju kćerkicu zvao Tina... Dvije godine kasnije, rodio se mali brat. Nadjenuli su mu ime Hrvoje.

"Mala" Hrvatina je stanovnica gradića u kojem sam živjela dok se nisam udala. Izrasla je u simpatičnu i dragu djevojku. Susretnem ju ponekad, kada nam se životni putevi isprepletu, kada odlazim posjetiti svoju tetu, ili u šetnji... Učenica je jedne splitske srednje škole, voli sve što vole mladi... I, što je najvažnije, ona je (kao, uostalom, i ja), ponosna što nosi lijepo, ali rijetko ime...

nedjelja, 16.03.2008.

Cvjetna nedjelja ili Cvjetnica

Sjećanje me odvelo u djetinjstvo...

Tada sam s nestrpljenjem u subotu, dan prije Cvjetnice, da osvane taj dan. Jer me pokojna baka naučila da se to jutro treba umiti u vodi u kojoj su stavljene latice cvijeća.

I tako bih ja ubrala latice raznog cvijeća, stavila ih u lavor u vodu i umila se. Onda bih dotrčala baki vesela, a ona bi mi odgovorila: "Bravo, draga! Umila si se u cvijeću i sad ćeš mi biti lijepa cijelu godinu do iduće Cvjetne nedjelje!"

Bakina duša već više od deset godina živi u drugoj dimenziji, nadam se da joj je tamo dobro. Ali ja se sjetim nje i njene ljubavi kojom me obilno darivala. Također, u srcu nosim sve ono dobro što mi je, dok je živjela ovozemaljski život, darivala s ljubavlju: naučila me prvim molitvama i pjesmama, zajedno smo bojile jaja za uskrs, igrala se
i odrastala, davala mi savjete o životu i za život. Sve njene riječi još uvijek nosim zapisane u srcu.

Ona i dan danas ima posebno mjesto u mom srcu. Za mene, ona kao da i nije preminula. Njena duša je napustila tijelo, ali je - živa.

Baka Zlata je zaista bila zlatna prema meni i ulijevala u moje mlado srce svu svoju ljubav koju mi je nesebično davala...

subota, 15.03.2008.

Služba je služba...

(Nakon što sam napisala nekoliko postova unaprijed, koji su sadržavali pjesme koje sam pisala prije nekoliko godina; sada se vraćam opet i nastojat ću pisati postove prema svom slobodnom vremenu.)

Prošlog ponedjeljka počela sam raditi na radnom mjestu na kojem sam bila radila prije bolovanja i korištenja nekoliko
dana lanjskog godišnjeg odmora.

Bilo je drago radnicima, ujutro su mi se, uz uobičajene želje za dobro jutro, javljali i onom poznatom rečenicom:
"Vratija se Šime!"...

Odmah sam dobila telefonom upute šefa sa ulazne porte za daljnja postupanja i rekao mi je sve u svezi radom na
mom radnom mjestu - izlazna porta. Ukratko mi je opisao stanje kakvo je za vrijeme moje odsutnosti bilo. Bilo je i nekih novosti, u prvom redu organizacijske prirode. Izdiktirao mi je to sve, a sve ostalo postalo je od ponedjeljka
do jučerašnjeg petka - rutina. Jer, svaki put kada je nekakva radna obveza u pitanju, nazove me i kaže mi. A ja se rukovodim onom izrekom: "Što šef kaže i Bog ti je rekao!" i poslušam ga.

Ipak sam na službi. A službenost mi je na prvom mjestu u opisu posla kojeg radim. I toga se pridržavam, jer tako
zahtjeva posao.

Gospodine, daj nam Vode Žive!

Gospodine, daj nam da
Uzmognemo piti Vodu
Koja će nam biti okrjepa;
Kao i onda kad si
Rekao Samaritanki
Na Jakovljevu zdencu:
Voda koju ću ja dati postat će
Izvorom Vode koja struji
u Život vječni!
Gospodine,
Učini da
Uvijek
Žeđamo
Za tom
Vodom.

Kristovim tragom

Upućujem Ti molitvu, Oče,
Milostiv budi i potakni
U mojem srcu
Želju za prihvaćanjem
Svakodnevnog križa
Koji nosim slijedeći
Tvoga Sina.
Kamo?
Na putu u vječnost.

(2002.)

petak, 14.03.2008.

Svjetionici vjere i ljubavi

Krv vaša je svjedočanstvo
O ustrajnosti u vjeri.
Ono što ste ispovijedali,
Životom ste svojim potvrdili.
Duše vaše sada kliču
Hvalospjeve Božjoj ljubavi.
Hvala vam na sjemenu kršćanstva
Koje ste posijali i zalili krvlju,
Vrućom od žara vjere
Koji je plamtio u vašim srcima.
Mi, vjernici, molimo vas,
Rasplamsajte taj žar vjere
I u našim srcima,
I pretvorite ga u oganj
Neugasive čežnje
Za još većim
Božjim milosrđem;
Da i mi budemo, poput vas,
Svjetionici vjere i ljubavi
Prema Bogu i bližnjima.
(2002.)

četvrtak, 13.03.2008.

Zlatni plašt Tvoje ljubavi

Milosrdni Isuse,
Na dar Ti ne nosimo
Ni srebro, ni zlato;
Ali Ti nosimo
Naša srca.
Molimo Te,
Obavij nas
Zlatnim plaštem
Svoje ljubavi.

(2002.)

utorak, 11.03.2008.

Zagrljaj Kristove ljubavi

Gledajuć Tvoj križ
Ne da nemam inspiracije
Napisati još jednu pjesmu,
Već - Ti nam, Kriste, sam progovaraš,
Bez riječi, jer one nisu ni potrebne.
Svojim križem si nam sve rekao:
Tako, na križu, već mrtav si,
Ali širiš ruke sve jače
Da bi nas svih mogao zagrliti!

(o blagdanu Uskrsa, 2003.)

ponedjeljak, 10.03.2008.

Kad bi nas Petrove suze dotakle...

Dok si molio na Maslinskoj gori i krvlju se znojio,
Juda ti je došao dati poljubac izdaje.
Procijenio je da si vrijedan onih trideset srebrnjaka
Koje je kasnije bacio u hramsku riznicu.
A Ti si procijenio da je spasenje naših duša
Vrijedno udaraca u Aninoj kući,
Bičevanja u Kajfinom dvoru,
Osude u Pilatovoj sudnici,
Križnog puta i razapinjanja na Golgoti.
Tvoje je Srce probolo koplje naših grijeha,
A naša srca još su od kamena.
U toj noći Petar je plakao jer te triput zatajio.
Kada će se i nama pijetao oglasiti?

(napisano o blagdanu Uskrsa, 2002. godine)

nedjelja, 09.03.2008.

Kutija puna poljubaca

Priča kaže da je jednom neki čovjek kaznio svoju trogodišnju kćer jer je potrošila cijelu rolu zlatnog papira za omatanje. Novca je bilo malo, i on se naljutio kada je vidio kako dijete pokušava uresiti tu kutiju. Mala djevojčica slijedećeg jutra donijela je poklon svom ocui rekla: "Ovo je za tebe, tatice!"

Osjećao se posramljeno svojom prijašnjom reakcijom, ali njegova se ljutnja opet razbuktala kad je otkrio da je kutija prazna. Vikao je na nju: "Zar ne znaš da bi, kad daješ nekome poklon, trebalo biti nešto unutra?" Mala djevojčica ga je pogledala očima punim suza i rekla: "Ali, tatice, kutija nije prazna; upuhala sam poljupce u nju. Samo za tebe, tatice!" Otac se slomio. Zagrlio je svoju djevojčicu i preklinjao je da mu oprosti.

Kažu da je taj čovjek čuvao onu zlatnim papirom optočenu kutiju pokraj svog kreveta mnogo godina i kad god bi bio obeshrabren, izvadio bi iz kutije jedan zamišljeni kćerkin poljubac i sjetio se ljubavi svoga djeteta, koje je taj poljubac stavilo unutra.

Na neki način, svakom od nas darovana je zlatna škrinja ispunjena bezuvjetnom ljubavi i poljupcima naše djece, prijatelja, obitelji ili Boga. Nema ničeg vrjednijeg što bi čovjek mogao imati, zar ne?

subota, 08.03.2008.

Dar ljubavi

Nemam ti
Ništa drugo
Ponuditi,
Prijatelju moj,
Osim ljubavi;
To je nešto
Što nisam
Posudila,
Niti unajmila.

Ne može se
Mjeriti novcem
I ne može biti
Previše korištena;
Nije lomljiva
Da se može razbiti,
Ali je često iskorištavana.

Darujem je drugima,
Ali svaki put je jedinstvena;
Njezino značenje
Je uvijek drugačije,
Ovisno o tome što tražiš.

Ljubav je nešto
Što možeš
Pohraniti i osjetiti
Kad si u potrebi;
Ali se nikad ne izlaže,
Njezina je ljepota skrivena.

Darujem je slobodno,
Ne kao skupocjeno jamstvo;
Ljubav koju darujem
Ima doživotnu garanciju.

(napisano 2001. godine)

3

Dragi moji, ovo nije jedna od pjesama o kojima sam već bila spomenula da ću ih objavljivati, ovo je ipak nešto drugo... kako stoji u opisu kategorije bloga > nešto osobno...
3 Dracene sanderiane...
3 plave ptičice, kao 3 svjedoka...
I, simbolika broja 3 ovim nije upotpunjena...

Jer, nalazimo se u trećem po redu mjesecu u godini... Sve ostalo je zapisano u međuprostoru...

petak, 07.03.2008.

Tvoj križ, Gospodine!

Na starom,
Drvenom križu
Tvoje izmučeno tijelo,
Poniženo i izudarano
Visjelo je
Za spasenje svijeta.
Tvoja Krv
Je oprala naše duše
I iščistila naša srca,
Izbavila nas iz tame
I pozvala u Tvoje
Divno svjetlo.
Tvoj križ, Gospodine,
I patnja,
Nisu bili uzaludni;
Jer svojom si smrću
Uništio našu smrt
I darovao nam
Svojim uskrsnućem
Život vječni
U domu Oca našega.
Daj nam,
Uskrsli Gospodine,
Svjetlo na putu k vječnosti,
Neugasivo svjetlo uskrsnuća
I života u vječnoj slavi
Kraljevstva nebeskog.

(napisano o blagdanu Uskrsa,
1997. godine)

četvrtak, 06.03.2008.

Ti već znaš što Ti želim reći...

Znam da Ti znaš
Sve tajne
Moga srca...
Znam da Ti je
Svaka moja
Misao znana...

Ali ne znam
Jesam li ti
Dovoljno zahvalna
Na svemu
Što mi daješ...

A ja svih
Tvojih darova
Možda nisam
Bila svjesna...

Hvala Ti,
Jer si stajao
Pred vratima
Moje duše...
I kucao...

Hvala Ti
Na zdencu
Ljubavi,
S kojeg sam se
Napila Žive vode...

Hvala Ti,
Što si mi,
Kada te upitah:
"Čiji su
Ono tragovi
Na tlu?
Ja nisam
Mogla hodati
Pod težinom
Bremena."

Odgovorio:
"Ja sam te
Cijelim
Putem
Nosio!"

Poezija

Nisam Vam do sada objavila, da sam pisala duhovnu poeziju, koja je objavljivana bila u nekim katoličkim vjerskim listovima. Ne hvalim se ovom činjenicom, već sam nakanila napisati i na blogu neke od pjesama koje sam bila pisala još dok imadoh pored svojeg imena djevojačko prezime.

Budući da je Korizma i bliži nam se Uskrs, u slijedećih nekoliko post-ova pisat ću duhovne pjesme koje imaju uskršnju tematiku.

Nadam se da će se Vama koji budete čitali na ovom blogu stihove duhovne poezije koju je pisala moja malenkost prije nekoliko godina, moji stihovi svidjeti... Pišem poeziju i dalje, ali rjeđe... Kad mi dođe inspiracija, stavim na papir, ili u posebnu datoteku u "Mojim dokumentima" na računalu...

Ovaj post posvećujem Onome koji je Svoj život dao za mene, i moje spasenje... Onome koji je umro da bismo svi živjeli... Hvala Ti što me pratiš na mom životnom putu... i što si mi objavio da si samo Ti: Put, Istina i Život...

ponedjeljak, 03.03.2008.

Dva srca, jedna duša...

... To smo moj suprug i ja...
... Sve ostale riječi su suvišne...