- Neka dijete prvih dana dovodi psihički stabilniji roditelj, neka se ne oprašta predugo, neka se ne obazire na djetetov plač i neka se nipošto ne vraća, rekle su tete na prvom roditeljskom uoči polaska našeg jedinca u jaslice.
Žena mi se okrenula: Ti ćeš ga voditi, suze su joj već namakale lice.
Da je iza mene bio netko, učinio bih isto. Ovako, samo sam kimnuo.
Baka je duboko uzdahnula kad smo se vratili. Nogama smo razgrtali tanjuriće, komade kruha, dude, didaktičke igračke, patke, papirnate maramice, kocke i pokakane pelene dok je brisala znoj sa čela.
- Jel' bio dobar?, pitali smo.
- Sutra će naš ponos navršiti 10 mjeseci, sutra će mu do odlaska u vrtić preostati još 60-tak dana, a danas smo bili na vrtuljku i ljuljački, pa na toboganu, na vrtuljku, pa opet na toboganu. Dina sam zamolio da malo uspori. S vrtuljkom.
- Zbog malog, rekao sam, a meni je bilo slabo. Cijeli dan osjećao sam se kao da sam izašao iz autobusa.
- Pa on već sve zna, rekao sam ženi kada je jutros prepoznao himnu, kada je točno naslutio da je završio TV kalendar i da će za koji tren početi njegova omiljena tinki vinki emisija.
-
- Stariji dječaci danas na igralištu su se svađali. Vikali su i pljuvali jedan na drugoga. Čvrsto me zgrabio za dlake na ruci. Stisak nije popustio sve dok nisu otišli. Onda me pogledao velikim tamnim očima.
- Stiskao me i prekjučer dok smo zastali u razgovoru s nepoznatim ljudima. Unosili su mu se u lice, a on je nokte zabijao u moje podlaktice.
- Rekao sam im da moramo ići i zaradio smiješak anđela.
- Nedavno smo morali k liječniku. Trebao je vaditi krv i dati mokraću. Piškiti nije mogao, no zato je vrećicu pokakao.
- Išao sam kupiti novu i zakasnio kod doktorica.
- Sutradan mu se opet nije pišalo, išao sam po novu vrećicu. Odlučio je, izgleda, ne ispustiti ni kapi u tu smiješnu plastiku.
- Ajmo bar izvaditi krv, odlučili smo četvrto jutro.
- Bio je dobro raspoložen, zaigran, vedar. Mlada sestra gugutanjem ga je uspjela dodatno šarmirati: smijao se dok mu je iglu zabijala u meku jagodicu. Isprva ništa nije osjetio, a onda je pogledao mamu, pa mene. Dječji vrisak uznemirio je i čekaonicu.
- Izdali ste me, kao da su govorile njegove oči, dok su niz okrugle obraze klizile velike srebrne kapi.
|
