moderato_cantabile

Bez naslova

Već dugo nisam ništa pisala. Napisala. Vjerojatno ne bih ni sada da se ne nalazim u situaciji u kakvoj se nalazim. Vjerojatno više nitko i ne zalazi na ovo mjesto. Ne znam. Ali, iako me sreća već neko vrijeme dodiruje, grli svom snagom, ja nikad nisam zaboravila na ovo mjesto. Svoje utočište. Nastalo je u nekim posebnim vremenima, s posebnim namjerama, a razvilo se u nekom sasvim drugom smjeru i...krepalo. Ne umrlo. Baš krepalo. Ali, sve ono što ga je pokrenulo nije nikad. I uvijek se u nekim trenucima javlja. Življe no ikad. Posljednjih mjesec, dva pogotovo. Ovo mjesto me vuče. Iako, nemam inspiracije za pisanje. Doduše, uvijek je dobijem kad prođem nekim mjestima...a tim mjestima prolazim svaki dan. I na trenutak me dodirne "the moment", ali čim dođem do kuće, uzmem papir i krenem pisati...BLANK!
Uvijek je nekako i uvijek sve nekako prođe. Tako će i ovo.
Zaboravit ću na ovo mjesto. Opet.
Zaboravit ću na sve ono što je bilo povod njegovom kreiranju. Opet.
Iako, nema tog događaja, bijega, nestanka koji može baciti sjenu na sve ono lijepo što smo si rekli. I to ne uvijek riječima. Često samo i pogledima. Onim istim pogledima koji su kasnije govorili drugačije.
Ali, tamo gdje sada idem nosim sve ono lijepo.
Sada trebam mir...ne mogu nemiri što može spokoj i ne pogađa sreća koliko boli tuga.

Tu je moj svijet

"Sve dalje i dalje plove ruke k'o u snu,
Samo pjesma još me vrati tu." (A.Dedić)