moderato_cantabile

Buđenje demona

Četvrtak je. Dan prije produženog vikenda. Iza mene je naporan tjedan. Raznorazne malverzacije oko nekoh nadolazećih događanja u Školi (ne tiču me se izravno, ali svejedno ne mogu da me ne okrznu), naporan roditeljski oko organizacije maturalca (da, VEĆ!, jer sam dobila razredništvo u trogodišnjem programu), organizacija surprajz-partija za fredničin roćkas i dvoumljenje oko odlaska, doma, na more.
Mozgam, odmaram, orbitrek me poziva "penji se, vrti me, znoji se"...i u tom se trenutku sjetim da nisam mobitel skinula s vibre otkad sam došla s posla, a bilo je, btw, već oko 19 sati.
Odem do torbe...ups...poruka...ne poznajem broj...neki divlji...otvaram...
Oči se rastežu, usta se odvajaju, donja vilica dotiče poprsje...
"Ej, XXX je"
Dakle, vrlo rječita poruka. Iako u njoj piše puno više nego što sam ikada htjela, poželjela ili se nadala pročitati.
XXX je ime ex-a s kojim sam provela šest godina...onaj kojeg sam u jednom od postova nazvala "Trešnja".
Vrlo sam suptilno odgovorila kako ne poznajem nijednog XXX-a u svojem životu, barem ne u svojoj sadašnjosti, na što mi je on odgovorio da jako dobro znam koji XXX je i da se ispričava na smetnji te da se samo pitao kako sam i ako sam "za kavu ili nešto da mu se javim". (ovaj "nešto" nisam nikako uspjela dešifrirati)

Moliiiiiiim???? Sad mogu ko Seve reći: "Što nisi pitao ranije....sad više nisam ni tužna ni ljuta." Da, baš suprotno, zapravo. Tako sam nekako i odgovorila. Za "nešto" sada, nakon svega, i nakon toliko vremena sigurno nisam, a ni za kavu jer nema smisla buditi duhove ili, u našem slučaju, demone prošlosti, ali kad je već pitao kako sam, rekoh mu da sam bolje no ikad.

Naravno, s njegove strane nije sve tu stalo. Morao mi se "pohvaliti" kako je njegov trogodišnji brak na izdisaju tj. u procesu razvoda i kako se bori za dijete...(doduše, to je informacija koju sam ja saznala već prije mjesec dana pukom igrom slučaja)

Ali, like I should care for all of that???? (ajde, ne mogu reći da mi djeteta nije žao...njih mi i jest u takvim situacijama jedino žao)

Nekoliko sam minuta, čak, razmišljala o cijelom tom događaju i zaključila - valjda neke vrijednosti čovjek zaista prepozna tek kad ostane bez njih, s obzirom da on nije jedini "povratnik" u moj život, ali sam shvatila da sam ja neka kombinacija kokoši i svinje...kokoš nogama zatrpava sve iza sebe (valjda znate što zatrpava), a svinja njuškom uvijek ruje naprijed....iako mi dugo treba da krenem zatrpavati nešto, ali kad zatrpam, više otkopavanja nema...
Buđenje demona me užasava, a u egzorcizam se ne razumijem...više volim virovat u anđele