moderato_cantabile

Napokon RL (real life) inspiracija: cute handyman

(i on je vodoinstalater a kažu da će sutra biti jaaaaaaakooooo vrućeeeee )


Neki dan, naravno baš prije puta pred produženi vikend (a u koje drugo vrijeme), kad je veš-mašina ispumpavala vodu, a ja uletjela u kupaonicu, imala sam što i vidjeti - pod krcat vode. Došlo mi da stanem i vrištim. Ali, za divno čudo, nisam. Vrlo sam smireno ugasila veš-mašinu, obrisala pod i otišla do susjeda. On je vrlo brzo došao pogledati u čemu je stvar i ubrzo smo zaključili "da će tu biti puno posla", a k svemu tome da su i cijevi zaštropane. Divno! Dakle, moram se zajebavati s majstorima. Prva osoba koje sam se tada sjetila, pored susjedove preporuke, bio je friend kod kojeg sam instantno intervenirala, ali, nažalost, od njega, ovaj puta, nije moglo biti pomoći. Dakle, ostala sam "visjeti" na susjedovoj preporuci.
Idućeg sam dana mirno otputovala, ostavivši svoju poplavljenu kupaonicu za sobom do vremena dok se ne vratim.
I vratila sam se. Susjed je već intervenirao i dogovorio vodoinstalatera.
Danas sam ga samo trebala nazvati, a nakon cjelodnevnog sjedenja na maturama, od 8 ujutro do 19 sati, i to mi je bilo teško. Taj jedan mali, obični poziv. Ali, morala sam. Danas sam se prala, nakon obavljenog posla, kod frendice. Još koji dan takvog žicanja okolo i mislim da ću ispizdit. Jednostavno nisam taj tip i bok. Znam da je to sve normalno, pa i ja bih nekome pomogla u bilo kojoj situaciji, ali ja jednostavno ne volim ikoga moliti za pomoć.
I nazovem ja "čarobni" broj.
Glas vrlo mlad. Premlad da bi mi ulio povjerenje u svoju stručnost, ali kako nisam skeptična prema mladoj radnoj snazi, odlučila sam dogovoriti posao.
M. se ponudio doći skoro odmah. Za pola sata, najkasnije sat, ako meni nije kasno. Da vidi točno u čemu je frka.
I došao je.
Jebate! Ostala sam u šoku!
Prva pomisao: "Ovo je Zagorac???" (da, da, znam, opet moje predrasude )
Preda mnom mali s nekm verzijom bekamice, crna kosa, maslinasta put, neke nedefinirane okice, svakodnevni workout u teretani...ma, premeden.
Ali...zelen. I malo nizak za moj ukus. Moje visine. Ni centimetra viši.
I krene on raditi i istraživati što ima. Susjed mu se pridružio. Ja sam spikala sa susjedicom svojom i njihovim maleckim. Kad su završili, oni su otišli, M. je ostao da se dogovorimo za radove sutra, obzirom da mi je sutrašnji dan slobodan.
I ponudim ga sokom. On pristane. I dogovorimo kad i što. Kaže da će se pobrinut za sve - i za rezervne dvije pločice koje će mi njegov brat keramičar staviti ako ih on slučajno razbije, da će on kupit sve što treba, da za odštropavanje neće niš' uzeti i nek' niš' ne brinem da financijski sve to ne će biti bolno za mene. Razveselio me neopisivo.
I mislim si ja sad: "Brzo će on."
Kad ono, M. se zapričao ko veliki. Ali, ne priča gluposti. Pametan dečec. Iako, deset godina mlađi, ostala sam začuđena zrelošću njegovih razmišljanja. A simpatičnost njegova izraza lica me oduševila. Osmijeh mu nije silazio s usana.
Kada je čuo koliko imam godina, problijedio je. Nije mi vjerovao, skoro sam osobnu morala vaditi. Kaže: "Ne bih ti više od 26 dao nikako."
A ja cvjetam ko prvomajska ruža.
Raspričao se M. od 20.30 pa, sad, do 22.15. Ne ide mu se baš doma. Raspričali se mi o svemu i svačemu - od zezancije do najozbiljnijih tema kao brak, ozbiljne veze, djeca, razvodi....
Susjed kaže da ga je upoznao kad je njegovoj curi nešto radio. A kaže M. da je prekinuo s curom. Nakon tri godine veze. Ispitao mene kako sam došla do Zagorja iz Primorja.
Ne štedi komplimente, pa kaže: "Kad si se javila, pomislim si ja 'ha, super, neka nova mlada suseda u kraju'".
A kažem mu ja na to: "A sad, kad si došao, razočaranje, ha? Nije 'suseda' baš tako mlada, ha? Bar ne za tvoje pojmove mladosti."
A on meni: "Ma pusti ti to, pa znaš da je i 'Leteći odred' pjevao o sličnoj kombinaciji."
I onako se vražje nasmije, a ja mu samo kažem: "Ma, vidi ti malog, vražjeg Zagorca."
Popio je M. i drugu čašu soka, a kad je pogledao prvi put na sat bilo je 22.15. Tad je rekao da ide jer da bih ja sigurno odmorila jer sam sigurno umorna nakon cijelog dana.
A meni...umorna jesam bila, ali mali je stvarno donio osvježenje na kraju ovog toliko napornog i sparnog radnog dana.
I onako simpatično ustane sa smiješkom na licu, ja ga ispratim do vrata, a on kaže: "Več sam se preveč zadržal. Sigurno sam ti več i dosadan."
A ja, apsolutno se ne slažući s time, kažem: "Ne...baš suprotno. Baš mi je drago da smo popričali."
A on, kao da ga neka nesigurnost hvata: "Ma to sam' tak veliš iz pristojnosti."
I nasmije se.
Na to sam ga "izbacila" iz stana, rekla mu neka nestane jer ga sutra čekaju naporni poslovi. A on meni na to: "Jedva čekam kraj radnog dana, pa da dojdem tu delat."