moderato_cantabile

srijeda, 29.04.2009.

La femme fatale i l'amour fatale

Anna Karenina Pictures, Images and Photos

Ana Karenjina sa S. Marceau

mata Pictures, Images and Photos
(nju poznajete: Mata Hari, poznata femme fatale)

Zapravo, vrlo ironično obzirom na sve, jučer sam s djecom radila pjesmu Vesne Parun „Ti koja imaš nevinije ruke“ (za one koji su zaboravili gradivo 4.razreda srednje, dajem mali prilog sretan)

Vesna Parun: Ti koja imaš nevinije ruke

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!


Naravno, polemika i rasprava o pjesmi i ljubavi opisanoj u njoj trajala je cijeli sat, a ni to nam nije bilo dovoljno. Em ja obožavam Parunicu i tu pjesmu pogotovo, em se klincima svidi (pogotovo kad im to lijepo i izražajno pročitam).

No, kako se rasprava razvijala, došli smo od altruistične ljubavi opisane u pjesmi do pojma fatalne ljubavi i fatalne žene. Pa smo se prisjetili famozne Ane Karenjine, Emme Bovary, Laure iz Registrature i drugih fatalnih junakinja iz knjiga, ali i iz života.

Ali, kako definirati sam pojam fatalne ljubavi i fatalne žene?

Je li Karenjina bila fatalna za Vronskog ili on za nju? Ili su, jednostavno, samo međusobno bili ubojita, fatalna kombinacija koja je završila njezinim bacanjem pod vlak?

Je li Emma bila fatalna za svog dosadnog, odmjerenog i isprogramiranog, puno starijeg supruga Charlesa? Ili je bila fatalna za svoje ljubavnike? Ili su oni bili fatalni za nju? Jer na koncu, svi oni i dalje žive, a ona je ta koja umire!

Je li Laura bila fatalna za Ivicu? Jer i opet, ona skončava fatalno. A Ivica poludi i zapali registraturu.
Dakle, žene o kojima je ovdje riječ, koje svi smatraju fatalnima, završavaju kobno. A oni koji su „krivi“ za njihovu fatalnost i dalje nastave živjeti.

Ali, onda smo se vratili i našoj pjesnikinji za koju je fatalan bio njezin Boljanin čija je robinja bila od šesnaeste do 32. godine života i zbog kojeg se u svojoj ranoj mladosti, u Ilici kod židovskog ginekologa, zauvijek oprostila od svojeg materinstva. Zbog istog čovjeka i tog gubitka nastalo je puno, puno njezinih pjesama…jako puno onih o neostvarenom materinstvu. Dakle, i ona je imala svoju fatalnu ljubav. Netko će reći: Da nije bilo toga, ne bi nastale tolike krasne pjesme.
Ali, ja se pitam je li sve to bilo vrijedno toga?

Svatko je dao svoje mišljenje, a drugi smo sat malo produžili i otišli u školsku knjižnicu na Internet i zanimljive smo stvari našli o fatalnim ženama/muškarcima i fatalnim ljubavima.

Fatalna ljubav:
Još jedna tragična i nevjerojatna priča ...
...jedan si trenutak u stanu i doživljavaš nešto što se zove svađa, prepirka, nešto što je svojstveno svim parovima. A drugi tren ležiš prikovan za hladni asfalt, ne možeš disati, jedva da si i pri svijesti, i prije zamračenja ti glavom prolazi misao: što je ovo?! jesi li dobro??! - nijemi vrisak ostaje zarobljen u grudima i izlazi samo kroz prestravljeni pogled u smjeru One/Onoga koji ti je do ovog trenutka bio ljubav.... I sekunde pronose zajedničke trenutke pred očima dok u sebi vrištiš i kuneš i moliš i obećavaš da će sve biti u redu samo neka je Ona dobro, samo neka je On tu...prije nego izgubiš svijest, prije zamračenja...
…Bila je to Nekakva ljubav, Njihova ljubav... samo su oni znali kakva je bila, samo su oni znali tko je tu ludovao, tko popuštao, tko izazivao...bila je jednom Ljubav....Fatalna Ljubav.

U Fatalnoj Ljubavi dva su krivca. Kako je sramotno reći "da je ona odvukla dragog dečka u krivom smjeru"…
U fatalnoj su ljubavi dva krivca, i ne postoji samo jedna Žrtva, dok je druga Predator, "femme fatale".

U Fatalnoj Ljubavi dva su krivca. Onaj koji je svjestan nefunkcionalnosti veze i njene razornosti pa ipak ostaje Tu, i onaj koji nije svjestan da može bolje i drugačije jer Bolje i Drugačije nosi samo jedno lice - Njegovo/ Njeno. I oboje se isprepliću u fatalnom plesu suza, mirenja, svađa, lupanja vratima, beskrajnih prijetnji ostavljanjem i vraćanja....

Svi smo mi nekada fatalno ljubili. I imali smo sreće ili smo došli k pameti - pogledali smo našoj Fatalnoj Ljubavi u oči i oprostili se od nje.

Neki se nisu oprostili...još i danas podnose udarce i pravdaju se: "on me voli, samo to ne zna pokazati jer nikada nije bio voljen", "moramo ostati zajedno radi djece, djeca trebaju oba roditelja"...

Svi smo mi nekada fatalno ljubili. Imali smo sreće ili pameti...otišli smo i našli pravo lice Ljubavi i prepoznali kada ono to nije...
Neki nisu otišli. Za neke je sada kasno.............


La femme fatale
Fatalna žena je lik koji se često pojavljuje u književnosti i na filmu. Obično je to zavodnica koja koristi svoju moć kako bi zarobila junaka.
Pojam se prvi put pojavio u francuskom jeziku, kao femme fatale, dok se pojam Vamp ustalio 1920-ih u Hollywoodu, a potječe od seksualnosti Vampira.
Možda upravo i zato takve ljubavi nazivamo fatalnima?! Jer nam poput vampira isišu svu energiju potrebnu za normalno funkcioniranje i normalan život. A s vampirima postoje samo dva načina: postati vampir (i živjeti sretno u vječnoj tami) ili umrijeti.
Iako su ispočetka prikazivane kao zle, seksualno nezasitne i podle, fatalne žene su se često javljale i kao antijunakinje, pa i pokajnice.
Danas je taj arhetip dobio značajke žene koja se stalno koleba između dobra i zla, ali u oba slučaja postupa bezobzirno. Zlo je uvijek prisutno, bilo u samoj fatalnoj ženi, bilo u ljubavniku ili nekoj drugoj povezanoj osobi, a javlja se kad se tradicionalna uloga žene kao pokorne ljubavnice sukobi s drugim ciljevima.
Moglo bi se reći da je fatalna žena tragičan lik zato što razlozi njezinih postupaka ostaju skriveni svima, pa i njoj. Njezina je ličnost tajna za muškarce, zbog čega ih privlači, ali i za nju samu.


Vampire woman Pictures, Images and Photos
(and...she's so beautiful...but guess what? she's a vampire njami)

Pa tko ne bi poželio ljubiti fatalno?! Pa makar i po cijenu vlastitog života?!?

- 21:09 - Komentari (23) - Isprintaj - #

subota, 25.04.2009.

Proljetno čišćenje

How it goes. Pictures, Images and Photos

Napokon odmor. Proljetni praznici. Deset dana mora! Odmah sam pomislila, prije nego sam i krenula, kako ću bančit po cijele dane…i naravno, noći. Ipak, treba nadoknaditi zaostatke s ekipom. S druge strane, sve ono što mi se u zadnje vrijeme događalo trebalo je negdje ispuhati van…onako dobro i pošteno…
Međutim, sasvim suprotno očekivanjima i planovima, mojih je 10 dana prošlo u neopisivom odmoru, svakodnevnim dugim mirnim šetnjama uz more i ispijanju kavica ili uz more ili u gradu…noći su bile rezervirane za spavanje. I osjećam se i više nego dobro.
Šetnje i miris mora napunili su mi baterije za dalje, a ono što je najvažnije, mozak, dušu i srce sam očistila od svega čemu tamo nema mjesta. Do sada najkvalitetnije čišćenje, rekla bih.
Malo sam zaronila u svoju prošlost…ne tako daleku…ali i onu dalju...nakon jednog razgovora s mamom, u kojem sam, nesvojstveno meni, rekla joj: Pa, jebote, znaš da se ponekad osjećam kao da me prije dvije godine netko urekao s obzirom na sva događanja koja su mi se do sad dogodila i zaredala.
Ona me blijedo pogledala kao ono da lupetam bedastoće (što nije daleko od istine)…
A ja sam nastavljala: Znaš ti da ja na prste jedne ruke, a i oni bi mi bili previše, mogu nabrojiti pozitivne i lijepe događaje u svom životu u zadnje dvije godine?!
Naravno, ona nije htjela previše komentirati sve te moje komentare, a mene su nagnali na razmišljanja.
Zaista, kad okrenem film, toliko se ružnih stvari izdogađalo i na neki način još traju…pa sam se onda pitala: Zašto?
Ali sam shvatila da zaista nema smisla pitati se to. To je tako, tu je, bilo ili jest, događa se ili se događalo i to je to.
Međutim, shvatila sam nešto drugo. Da mogu SEBI olakšati barem neke stvari. Ne puno, ali nešto barem.
Sjedila sam s frendicom s faksa na kavi i pričam joj o svom love-lifeu pa mi kaže: Ajmeeeee, ne mogu vjerovat! Pa uvijek ista priča! Uvijek se ista stvar ponavlja.
I sad si ja mislim: Pa fakat! Ima žena pravo.
I onda sam napravila analizu i došla do zaključaka (vjerojatno ne do ajnštajnovskih zaključaka, ali za mene imaju baš takvu važnost).
Uvijek sam tu bila za sve nadohvat ruke. Uvijek sam za sve imala razumijevanja. Uvijek sam sve shvaćala. A cijelo vrijeme za mene nitko to nije imao. Nitko od njih nije shvaćao onda kad sam ja to trebala.
Jesu li oni krivi za to? Ne. Ja sam. Zašto ja? Jer sam to dozvoljavala. Jer sam to smatrala normalnim. Jer sam to smatrala pokazateljem privrženosti, osjećaja da mi je stalo, neke vrste ljubavi.
Ali, ništa ne raste ako se ne zalijeva. Ne možeš vječno biti nadohvat ruke. Pa tako ni ja.
Uzela sam „škare“ i, koliko god mi bolno bilo, odlučila prerezati sve konce koji me na bilo koji način stežu, odnose u kojima nisam na jednakom mjestu važnosti kao i te osobe meni…
Oduvijek je poznato: Manje boli oštar rez, nego sitno sjeckanje!
Ja sam sebe sjeckala na sitno…ali ne više…vrijeme je za rezove!

- 12:44 - Komentari (41) - Isprintaj - #

utorak, 21.04.2009.

Priča o potrazi za savršenom ljubavi

Found True Love Pictures, Images and Photos

Nedavno sam čula ovaj izraz „savršena ljubav“ i pomislila nije li prehrabro, možda pomalo i bahato, govoriti o savršenoj ljubavi?
Pogotovo onda kada je teško pričati i o običnoj ljubavi…onoj svakodnevnoj…ljudskoj…onoj koja sa sobom i na sebi nosi sve terete naše svakodnevice…
Ne znamo puno ni o takvoj ljubavi, a usuđujemo se pričati o „savršenoj“ ljubavi.
Ipak, unatoč svemu, svi mi vjerujemo, pa tako i ja, u postojanje „savršene“ ljubavi. Svi smo mi, makar na trenutak, osjetili dašak tog savršenstva…ili smo mislili, u tom trenutku, da smo ga osjetili.
Ali, „savršena“ ljubav postoji! Ali, ne onakva kakvom je mi doživljavamo. Ne onakvom kakvom mi sebe uvjeravamo da je to savršena ljubav. Savršena ljubav čeka negdje svakoga od nas. Zašto? Zato što je ona strpljiva. Ona stoji negdje na obali mora uz lagani povjetarac i čeka. I može čekati zauvijek. A mi smo uvijek u nekakvoj žurbi. Uvijek nam se nekud žuri. Pa tako i da čim prije stignemo do te svoje svršene ljubavi. Pritom zaboravljamo da ono do čega vrijedi nikada ne vode skraćeni putevi, nego treba ići i obilaznim putevima. Ali nama se stalno žuri. Mi patimo ako te ljubavi nemamo sada jer negdje u dubini znamo da smo bez ljubavi nesretni.
Ponekad, ta ljubav ima glas toliko tih, pretih da bismo je čuli. Javlja nam se, ali mi se ne odazivamo. Samo oni najsposobniji, najsretniji, čuju, prepoznaju taj njezin tihi glas i ponekad o svemu tome mogu pričati nekome.
Na putu na kraju kojeg nas čeka ta svršena ljubav, često imamo nepoželjne suputnike – intelekt, razum i logiku. A vrlo često, na tom putu, zaboravimo gledati u svoje srce. Ipak, ono skriva prave istine.
A u tom srcu, ako pogledamo u njega, možemo li stvarno reći da tamo nalazimo savršenu ljubav? U svojem srcu? Vjerojatno je nećete naći tamo. Ona ponekad povezuje pokoji sretni bračni par koji je samo zaštićen pomisli o savršenoj ljubavi. Možda se ta savršena ljubav ostvaruje u vezi, odnosu, roditelja i djeteta…
Jer, naša ljudska, svakodnevna ljubav daleko je od one savršene. Ona vrlo često započinje snažnom tjelesnom, seksualnom privlačnošću, povezanom ponekad i privlačnošću na pokojoj drugoj razini. Takva energija cijele nas ispunjava i na neko vrijeme nama se čini da smo jači od svega.
Ali, takve emocije sa sobom vrlo često nose i ono negativno – želja za posjedovanjem koja je zapravo rezultat naše želje i žudnje za tom osobom, ljubomoru…ali i onaj, svima nam krasan osjećaj, zaljubljenost. Osjećaj koji zamagljuje osjete i razum.
Ali, zaljubljenost skoro uvijek ostaje dio savršene ljubavi, iako nikako ne u istom obliku u kojem se javila na početku. Jer, zaljubljenost nakon nekoliko mjeseci, najviše godinu dana, prolazi, a ako nakon nje ostane poštovanje, razumijevanje, suosjećanje, briga, toplina, onda to prepoznajemo kao ljubav.
Dakle, većina nas o savršenoj ljubavi razmišlja na način da ona dolazi i da svoje izvore ima u zaljubljenosti.
Nama je vrlo teško živjeti savršenu ljubav. Zašto? Jer stalno nešto želimo. A savršena ljubav se zasniva na davanju. A kad su tu uključene želje, onda želimo primati i zbog toga se javlja zadovoljstvo. U trenutku kad netko ne može ispunjavati naše želje, vrlo brzo se raspline ideja o savršenoj ljubavi.
Zbog toga što stalno želimo, mi stalno i tražimo. Ispunjavamo svoje želje – zadovoljni smo. Ne ispunimo ih – nezadovoljni smo. I zapravo nikad nismo zadovoljni i u vječnoj smo potrazi za boljim, većim…tako da ćemo kao takvi stalno biti u potrazi za savršenom ljubavi jer nikad nismo zadovoljni onim što imamo oko sebe.

- 20:59 - Komentari (31) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.04.2009.

Breakfast at Tiffany's

Probudila sam se u tuđem krevetu. Nisam ga poznavala najbolje. A opet, nije bio stranac. Rekao mi je o sebi više nego što sam tražila. S druge strane, ja nisam pričala puno. Imala sam osjećaj da je njemu samo i moja blizina bila dovoljna.
Ležao je na svojoj strani kreveta. Ili sam ja ležala na njegovoj. Ne znam. Večer prije pitala sam ga na kojoj strani spava. Rekao je da legnem gdje mi više paše. Ionako je uskoro cijeli krevet postao prekriven našim tijelima.
Sada sam ležala kraj njega i gledala njegovo tijelo…svoje…nisam te noći baš previše spavala. Imala sam neke čudne snove. Tumačila sam ih kao glas savjesti.
Okrenuo se prema meni još pospan. I dalje sam promatrala njegovo tijelo. I morala sam primijetiti da sam imala zanimljiv prizor za gledanje. cerek
Tada me zatvorenih očiju počeo me ljubiti. Oduševljen što se budi kraj mene. Opet, činilo mi se da mu ova situacija i nije previše strana. Pa da…zašto bi i bila. Koga zavaravam? Pa muško je! Ali nije mi se sad o tome razmišljalo.
Trnci su mi prošli kad je rukom prešao preko moga lica, spustivši se nježno preko ramena niže na moje bokove. Moje su grudi postale napetije očekujući njegov dodir, a on kao da se namjerno poigravao mnome. Prešao je rukom vanjskom stranom mojeg bedra…i lagano prema unutrašnjosti…ja sam ležala kao led….samo ga nježno milujući po licu. Neobična mi je bila cijela ta situacija. Kao da večer prije to nisam bila ja. Nisam mu dala zeleno svjetlo da se rukom uputi među moja bedra. Opet, moje misli su mi se rugale. Zar si sad se sjetila izigravati čednu? Pa jučer ste gužvali plahte do kasno u noć! Nasmijala sam se samoj sebi. A njegovi su mi dodiri izmamili promukli uzdah. Ljubio je moje usne, ali ne tako strasno kao večer prije. Sad je to činio nježno. Sasvim nježno. Kao da želi sačuvati vrijeme u prostoru. Preko mojeg vrata spustio se na moja ramena…i niže…sad već kružeći jezikom oko mojih bradavica koje su postale tvrde…koje su u potpunosti reagirale na njegove dodire i poljupce…uživala sam…a nije lako voditi ljubav, nije lako uživati s nekim koga ne poznaješ. E, sad bi, jedna meni draga osoba rekla: ne vodiš ljubav, nego se seksaš!
A meni tako ne paše sad ta riječ.
Seks…riječ bez koje više ni jutarnju kavu ne možeš popiti. Tako se olako izgovara, upotrebljava i obavlja da u potpunosti gubi svaki smisao i dobiva tako jedno prljavo značenje…a ovdje nije bilo baš ničeg prljavog…sve je bilo baš onako kako treba…i više od toga…
Spustio se potom na moj trbuh, ljubeći ga…ljubeći moja bedra…okrenuo me, ljubeći moja leđa…
Razbudio me u potpunosti…okrenula sam se prema njemu…primila ga među svoja bedra…tijela su nam se spojila u potpunosti…ispreplela se…činilo se kao da bi sav ušao u mene da može…cijeloga bih ga i primila da sam mogla…bili smo poput jednog tijela…iako je vani bilo hladno, nama je bilo vruće, tijela su nam bila znojna…spojena u jedno…možda nisam pronašla vrhunac noći, ali sam pronašla vrhunac dana. I znala sam kako ću se dobro osjećati.
Nakon svega, ostala sam ležati u krevetu i razmišljala: A što sad?
On je ustao, gol…otišao u kupaonicu (valjda)…uskoro se vratio…i dalje gol…i pitao me: Hoćeš doručak u krevetu?
Blaženo sam se osmjehnula, odmahnula glavom...ustala sam, odšetala do kupaonice, dok je on pripremio doručak…i kavu…za koju je znao da bez nje ne funkcioniram…nesicu…baš po mom guštu…
Savršen seks…valjda ni moja jutarnja kava ne može bez te riječi (?), savršena nesica i savršen doručak za savršeno jutro za jedan savršen dan…
cerek

- 21:04 - Komentari (52) - Isprintaj - #

srijeda, 01.04.2009.

Za laku noć i miran san...

woman Pictures, Images and Photos

Nek' te noćas ugriju moje misli
Kad je moje tijelo daleko
Nek' te noćas poljube moji snovi
Kad moje usne nisu blizu
Nek' te uspava moja ljubav
Kad ja nisam kraj tebe.
Sklopi oči i pusti…sanjaj…
Nasloni lice na moje grudi
A svoje ruke privij oko moga struka
Osluhni moje srce svojim
I pusti da te prekrije moja smeđa kosa…
Želim slušati kako dišeš,
Želim gledati kako sanjaš,
Želim biti mjesec tvojih snova,
Zora tvojeg buđenja…
Umiriti tvoje noćne nemire,
Utišati usnama krikove tvoje duše…
S anđelom ću jutro čekati,
Jutarnjom se rosom okupati,
Prvim se zrakama sunca namirisati
I takva pored tebe svoje tijelo saviti
I još jednu zoru s tobom čekati,
Samo pusti da te noćas moja ljubav uspava…

- 21:44 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< travanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Siječanj 2017 (1)
Listopad 2015 (1)
Lipanj 2012 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (6)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (11)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (5)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (16)
Siječanj 2009 (7)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (9)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (14)
online

Novo izdanje...

  • never let go Pictures, Images and Photos

    Možda su zvijezde osvijetljene da bi jednoga dana svatko od nas pronašao svoju. (Mali princ)


    Kaže se da je potrebna samo jedna minuta da bi se zapazila jedna posebna osoba, jedan sat da bi se je procijenilo, jedan dan da bismo shvatili da bismo je rado imali ili voljeli, ali je potreban cijeli život da bismo je zaboravili!

Najdraži stihovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se