La femme fatale i l'amour fatale
Ana Karenjina sa S. Marceau
(nju poznajete: Mata Hari, poznata femme fatale)
Zapravo, vrlo ironično obzirom na sve, jučer sam s djecom radila pjesmu Vesne Parun „Ti koja imaš nevinije ruke“ (za one koji su zaboravili gradivo 4.razreda srednje, dajem mali prilog  )
Vesna Parun: Ti koja imaš nevinije ruke
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!
Naravno, polemika i rasprava o pjesmi i ljubavi opisanoj u njoj trajala je cijeli sat, a ni to nam nije bilo dovoljno. Em ja obožavam Parunicu i tu pjesmu pogotovo, em se klincima svidi (pogotovo kad im to lijepo i izražajno pročitam).
No, kako se rasprava razvijala, došli smo od altruistične ljubavi opisane u pjesmi do pojma fatalne ljubavi i fatalne žene. Pa smo se prisjetili famozne Ane Karenjine, Emme Bovary, Laure iz Registrature i drugih fatalnih junakinja iz knjiga, ali i iz života.
Ali, kako definirati sam pojam fatalne ljubavi i fatalne žene?
Je li Karenjina bila fatalna za Vronskog ili on za nju? Ili su, jednostavno, samo međusobno bili ubojita, fatalna kombinacija koja je završila njezinim bacanjem pod vlak?
Je li Emma bila fatalna za svog dosadnog, odmjerenog i isprogramiranog, puno starijeg supruga Charlesa? Ili je bila fatalna za svoje ljubavnike? Ili su oni bili fatalni za nju? Jer na koncu, svi oni i dalje žive, a ona je ta koja umire!
Je li Laura bila fatalna za Ivicu? Jer i opet, ona skončava fatalno. A Ivica poludi i zapali registraturu.
Dakle, žene o kojima je ovdje riječ, koje svi smatraju fatalnima, završavaju kobno. A oni koji su „krivi“ za njihovu fatalnost i dalje nastave živjeti.
Ali, onda smo se vratili i našoj pjesnikinji za koju je fatalan bio njezin Boljanin čija je robinja bila od šesnaeste do 32. godine života i zbog kojeg se u svojoj ranoj mladosti, u Ilici kod židovskog ginekologa, zauvijek oprostila od svojeg materinstva. Zbog istog čovjeka i tog gubitka nastalo je puno, puno njezinih pjesama…jako puno onih o neostvarenom materinstvu. Dakle, i ona je imala svoju fatalnu ljubav. Netko će reći: Da nije bilo toga, ne bi nastale tolike krasne pjesme.
Ali, ja se pitam je li sve to bilo vrijedno toga?
Svatko je dao svoje mišljenje, a drugi smo sat malo produžili i otišli u školsku knjižnicu na Internet i zanimljive smo stvari našli o fatalnim ženama/muškarcima i fatalnim ljubavima.
Fatalna ljubav:
Još jedna tragična i nevjerojatna priča ...
...jedan si trenutak u stanu i doživljavaš nešto što se zove svađa, prepirka, nešto što je svojstveno svim parovima. A drugi tren ležiš prikovan za hladni asfalt, ne možeš disati, jedva da si i pri svijesti, i prije zamračenja ti glavom prolazi misao: što je ovo?! jesi li dobro??! - nijemi vrisak ostaje zarobljen u grudima i izlazi samo kroz prestravljeni pogled u smjeru One/Onoga koji ti je do ovog trenutka bio ljubav.... I sekunde pronose zajedničke trenutke pred očima dok u sebi vrištiš i kuneš i moliš i obećavaš da će sve biti u redu samo neka je Ona dobro, samo neka je On tu...prije nego izgubiš svijest, prije zamračenja...
…Bila je to Nekakva ljubav, Njihova ljubav... samo su oni znali kakva je bila, samo su oni znali tko je tu ludovao, tko popuštao, tko izazivao...bila je jednom Ljubav....Fatalna Ljubav.
U Fatalnoj Ljubavi dva su krivca. Kako je sramotno reći "da je ona odvukla dragog dečka u krivom smjeru"…
U fatalnoj su ljubavi dva krivca, i ne postoji samo jedna Žrtva, dok je druga Predator, "femme fatale".
U Fatalnoj Ljubavi dva su krivca. Onaj koji je svjestan nefunkcionalnosti veze i njene razornosti pa ipak ostaje Tu, i onaj koji nije svjestan da može bolje i drugačije jer Bolje i Drugačije nosi samo jedno lice - Njegovo/ Njeno. I oboje se isprepliću u fatalnom plesu suza, mirenja, svađa, lupanja vratima, beskrajnih prijetnji ostavljanjem i vraćanja....
Svi smo mi nekada fatalno ljubili. I imali smo sreće ili smo došli k pameti - pogledali smo našoj Fatalnoj Ljubavi u oči i oprostili se od nje.
Neki se nisu oprostili...još i danas podnose udarce i pravdaju se: "on me voli, samo to ne zna pokazati jer nikada nije bio voljen", "moramo ostati zajedno radi djece, djeca trebaju oba roditelja"...
Svi smo mi nekada fatalno ljubili. Imali smo sreće ili pameti...otišli smo i našli pravo lice Ljubavi i prepoznali kada ono to nije...
Neki nisu otišli. Za neke je sada kasno.............
La femme fatale
Fatalna žena je lik koji se često pojavljuje u književnosti i na filmu. Obično je to zavodnica koja koristi svoju moć kako bi zarobila junaka.
Pojam se prvi put pojavio u francuskom jeziku, kao femme fatale, dok se pojam Vamp ustalio 1920-ih u Hollywoodu, a potječe od seksualnosti Vampira.
Možda upravo i zato takve ljubavi nazivamo fatalnima?! Jer nam poput vampira isišu svu energiju potrebnu za normalno funkcioniranje i normalan život. A s vampirima postoje samo dva načina: postati vampir (i živjeti sretno u vječnoj tami) ili umrijeti.
Iako su ispočetka prikazivane kao zle, seksualno nezasitne i podle, fatalne žene su se često javljale i kao antijunakinje, pa i pokajnice.
Danas je taj arhetip dobio značajke žene koja se stalno koleba između dobra i zla, ali u oba slučaja postupa bezobzirno. Zlo je uvijek prisutno, bilo u samoj fatalnoj ženi, bilo u ljubavniku ili nekoj drugoj povezanoj osobi, a javlja se kad se tradicionalna uloga žene kao pokorne ljubavnice sukobi s drugim ciljevima.
Moglo bi se reći da je fatalna žena tragičan lik zato što razlozi njezinih postupaka ostaju skriveni svima, pa i njoj. Njezina je ličnost tajna za muškarce, zbog čega ih privlači, ali i za nju samu.
(and...she's so beautiful...but guess what? she's a vampire  )
Pa tko ne bi poželio ljubiti fatalno?! Pa makar i po cijenu vlastitog života?!?
|
online
