moderato_cantabile

nedjelja, 29.03.2009.

Život iz kataloga

Post Secret Pictures, Images and Photos

- Razvodim se - rekla je tiho i spustila glavu. Niz lice su joj potekle suze. Nisam znala što bih rekla. U sekundi je nastala zaglušujuća tišina. Toliko je riječi iz mene htjelo izaći, ali niti jedna jedina nije izlazila. Usta su ostajala nijema. Samo sam je prijateljski zagrlila. Kroz glavu mi je prošlo milijun misli. Njihov prvi date i njezino oduševljenje, naši zajednički izlasci, diploma, vjenčanje, njihov prvi, i za sad jedini, stan, planiranje djeteta… deset godina nije malo. Od toga četiri u braku.
Nakon što sam se pribrala uspjela sam promrmljati: - Nije valjda da ima nekog?
- Ma ne…nema.
- Imaš ti? - i znakovito je pogledam pogledom pomalo prijekornim, a opet neminovno pogledom ženskog razumijevanja. Iako, da sam čula potvrdan odgovor, ne znam što bih trebala razumjeti.
- Ma, daj, molim te. Nemam. Šta ti je? Pa znaš koliko ga volim.
Koliko mi je bilo lakše, toliko sam bila zbunjena još više nego na samom početku. Još smo neko vrijeme šutjele, a onda je počela pričati.
- Sjedili smo neku večer. Tri sata. Vjeruješ li da u ta tri sata mi nismo jednu jedinu riječ progovorili? Buljili smo u TV na kojem ništa pametno nije bilo za gledanje. Ni jedno od nas dvoje da promijeni kanal, da pita ono drugo bi li što drugo gledao. Ni on ni ja da bismo započeli neki razgovor. Svatko na svojem dijelu kauča. Svatko u svojim mislima. A svatko od nas očigledno s istim mislima. I nakon tri sata progovorimo gotovo istovremeno:
-Čuj, morali bismo razgovarati.
I krenuo je razgovor. Od dana kad smo se upoznali do sada. Sjetili smo se svakog trenutka kad nam nikad nije bilo dovoljno vremena za sve ono što smo si imali za reći. Kad nam nije bilo dovoljno vremena za dodire, poljupce. Kad nam je svaka noć bila prekratka. Sjećaš se kad smo uselili u onaj mali podstanarski stan čim smo se zaposlili? Plaće su nam bile koma. Uredili smo ga starim stvarima koje nisu trebale našim starcima, a ti si nam donijela najljepši ukras u tom stanu…onaj ogromni benjamin…tj. izrastao je u ogromni da nismo znali kud bismo s njime. Zafrkavali smo se da će nam se dijete zvati Benjamin, ako bude muško. Ali, vidiš, godinama smo napredovali oboje u poslu. Kupili smo novi auto. Izrodila se prilika za ovaj novi stan. Oboje volimo lijepe stvari. I sama znaš da nismo mirovali dok ga nismo uredili do zadnjeg detalja. I sama si rekla da izgleda kao iz kataloga. I sad i ja to vidim. Da, kao iz kataloga. Do zadnjeg detalja. Ali…nema dušu. Nema toplinu doma. U toj nekoj trci za savršenstvom, ja sam postala njegov benjamin za njegove poslovne domjenke, a on je postao benjamin u našem domu. Dakle, ja njegov ukras za van, a on biljka doma. A s biljkom ne možeš živjeti udvoje. Isto kao što svakome treba više od ukrasa za domjenke. Naša šutnja nije više ona šutnja jer se razumijemo i znamo što onaj drugi misli, nego zato što si nemamo više što reći. On gleda kroz mene, ja kroz njega.
Dok mi je to pričala, suze joj nisu prestajale kliziti niz obraz. Ali razumjela sam je u potpunosti što mi želi reći.
Život kao iz kataloga – savršeno sve na svojem mjestu. Čak i biljka. Ali i biljku treba zalijevati i njegovati kako bi uspjela, inače se osuši…uvene…

- 16:10 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Siječanj 2017 (1)
Listopad 2015 (1)
Lipanj 2012 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (6)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (11)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (5)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (16)
Siječanj 2009 (7)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (9)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (14)
online

Novo izdanje...

  • never let go Pictures, Images and Photos

    Možda su zvijezde osvijetljene da bi jednoga dana svatko od nas pronašao svoju. (Mali princ)


    Kaže se da je potrebna samo jedna minuta da bi se zapazila jedna posebna osoba, jedan sat da bi se je procijenilo, jedan dan da bismo shvatili da bismo je rado imali ili voljeli, ali je potreban cijeli život da bismo je zaboravili!

Najdraži stihovi