moderato_cantabile

petak, 14.11.2008.

Something new...

Uplovila sam u novi stan!!! party Napokon!!! Mislim, nije stan nov...al za mene najnoviji...najljepši...sve naj, naj, naj...zašto? Jer je to MOJA gajbica. smijeh Jer ne plaćam nikome najamninu...osim narednih sto godina kredit banci. zubo Ali, za SVOJ stan. smijeh Još gledam ove zidove oko sebe i ne mogu vjerovati rolleyes ...a razlozi su višestruki. Kao prvo, nikada nisam mislila da ću živjeti u ovom dijelu Hrvatske gdje živim. nono Ovdje sam se nekako uvijek osjećala „u tranzitu“, a ne nikako kao na „konačnoj“ stanici. (A pitam se, što je zapravo u životu konačno? Vječno? eek) A sad ovdje živim. Malo je neobično...a opet nije tako ni loše. Do toliko željenog grada (Zagreb) dođem s nekoliko strana i to za nekih pola sata, maksimalno 45 minuta. A imam svoj mir. Svoja četiri zida. smijeh
Toliko je detalja koje bih htjela promijeniti...i hoću..polako...lijepo je samo i na papiru slagati što sve trebaš...pa polako...polagano...detalj po detalj, stvoriti toplinu doma.
Međutim, nekako se, s tim stanom, istovremeno „razvijao“ i drugi dio mog života. Emotivni. E, tu je čisti uragan trenutno. Al samo u mojoj glavi. rolleyes Jer u mom životu je jedna tako pozitivna bonaca. A donio ju je ON. „Ulovio“ me u trenutku kad sam najmanje sve ovo očekivala, htjela, trebala...fino sam si u glavi i srcu složila SVOJ mir. Al zaista onaj pravi mir. Kad ti nitko ne treba. Nego si sam sebi dovoljan. Kad dolaziš doma, a nema onih trenutaka da poželiš nekoga nazvati niti poželiš da postoji netko u tvom životu. E, takav sam si red napravila. Unatoč „Vjetru“ i njegovoj oluji koju je donio, svoje sam ladice fino odijelila po prinicpu: ovo DA, ovo NE.
Al, eto NJEGA onda. Ne naglo. Ne vjetrovito. Nego tim nekim mirom unese još veći mir, a sad, i nemir u moj život. Da, znam...totalno kontradiktorno. A zašto? Jer me zapravo strah priznati samoj sebi da ovakvo nešto još nikad nisam imala. rolleyes Da se nikad nisam osjećala kako me netko drži, doslovno, kao kap vode na dlanu u svakom smislu riječi. A ja na to nisam navikla. tuzan Navikla sam da uvijek postoji „nešto“. Neki „problem“. Nešto. Bilo što. Samo da ne mogu reći da je savršeno. I to već u samom početku. A sada, koliko god kopam, tražim to „nešto“, ne mogu naći baš ništa. rofl
A zašto tražim to „nešto“? Zbog ranijih iskustava. Jer sam naučena da ovako ne može biti. Jer nisam naučena, niti navikla, biti i stajati na nečijem dlanu poput kapljice vode, a da iznad sebe ne vidim kako se dlan zatvara ili da ne osjetim kako se ruka izvrće, a ja ću uskoro iskliznuti s dlana. no Eto, zato! eek

- 22:55 - Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 05.11.2008.

I'M BACK AGAIN!!!!!!! :-)

Samo da kažem da sam se vratila!!!!!!

I da pozdravim sve one koji su vjerno svraćali na blog dok me nije bilo. Predivni ste! A sad kad sam napokon back mogu samo reći, bit će postova!!!party

A svratit ću malo do vas da vidim što ste radili sve ovo vrijeme...voljela bih reći da ste mi falili...i jeste, naravno...na neki način, ali sam bila prezauzeta nekim drugim stvarima...


pozzzzzzzzzzz...svima...i pusa kiss

- 13:39 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Siječanj 2017 (1)
Listopad 2015 (1)
Lipanj 2012 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (6)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (11)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (5)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (16)
Siječanj 2009 (7)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (9)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (14)
online

Novo izdanje...

  • never let go Pictures, Images and Photos

    Možda su zvijezde osvijetljene da bi jednoga dana svatko od nas pronašao svoju. (Mali princ)


    Kaže se da je potrebna samo jedna minuta da bi se zapazila jedna posebna osoba, jedan sat da bi se je procijenilo, jedan dan da bismo shvatili da bismo je rado imali ili voljeli, ali je potreban cijeli život da bismo je zaboravili!

Najdraži stihovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se