moderato_cantabile

subota, 11.10.2008.

Moji stereotipi i "zagorski rock"

Danas sam luda... (poslušaj)

Sutra ću opet znati sve što treba
bit ću slatka, bit ću nježna
sutra ću opet voljeti sve ljude
dat ću opet sve za druge
Ne govori ništa više, ne, ne pričaj mi
sve te priče
ne znam što bih, ne znam gdje sam
opasna sam (već sam bijesna!)
Danas sam luda, ne znam sto hoću
Danas sam luda, zelim samoću!...


„Pazi što želiš, moglo bi ti se ostvariti!“, izreka je u čiju sam se istinitost uvjerila na vlastitoj koži.
Prije nekih šest i pol godina, u rodnom sam gradu na moru započela odrađivati „staž“ potreban za polaganje stručnog ispita. Osnovna škola. Klinci. Na jednom školskom izletu u Zagorje, moji su prvi dojmovi, po dolasku u Krapinu, bili: „E, ovo je sredina gdje bih mogla živjeti i raditi bez problema kad bi me iz nekog razloga život odveo s mora.“
Nisam se ni okrenula oko sebe i našla sam se u...Zagorju. Posao. Dijelom je i ljubav odigrala veliku ulogu u odluci, ali...to je sad manje bitno.
Početak jeseni donio je i prve „dojmove“ – magla, depresija živa...Magla koja se ne diže do podne, a znaš da je iznad predivno sunce. Vrlo je brzo moje oduševljenje splasnulo, ali...živjela sam.
Koliko god se htjela othrvati predrasudama i stereotipima, moja su se neka mišljenja stalno potvrđivala.
Npr. navikla na visoke, tamne, mediteranske tipove, došla sam među niske (po mojem mišljenju), bijele (žute) Zagorce. Prijateljica me i danas prijekorno pogleda kad joj iznesem ovu svoju tvrdnju o muškom dijelu stanovništva ovog podneblja. Ali, kako ne želim, niti sam ikada robovala stereotipima, dozvolila sam sebi slobodan um i mogućnost razuvjeravanja i razbijanja svoje slike koju sam stvorila. Nije dugo trajalo.
Jučer, na fešti...ne mogu ni zbrojiti koliko je ljudi bilo, sve škole Krapinsko-zagorske županije. Kad bolje razmislim, to mi je prvi put u pet godina da sam otišla na takvu skupnu „veselicu“, ako izuzmemo naše školske božićne i ine večere i tance te maturalne zabave. Sređena onako „casual“, žena prosječne visine (173cm), u malo povišim štiklama...i kraj mene friendica – džepno izdanje. Ulazimo mi na mjesto događaja, u mjestu koje će btw, uskoro postati moje mjesto stalnog stanovanja (ne, nisam našla bogatog bijelog Zagorca, nego bogatu sebe...u svakom smislu riječi...materijalno mi nikad nije predstavljalo nešto važno, glavno da imam za osnovne potrebe i sitne radosti), i što prvo primijetim? Svi, ali svi tipovi (ono malo što ih ima koji rade po školama), niži od mene. Kud veće sreće! I bila je imoja frendica koja mi moje stereotipne zaključke uvijek nabija na nos. I, naravno, došla sam do nje i rekla joj: "Ha, sve visoki tipovi! Čak mi do nosa dođu kad stavim ove štikletine. Naravno da je odmah imala rješenje: „Pa zakaj si stavila štikle?“
No, zabava je krenula i zaista nije bilo važno tko je viši, a tko niži. U plesu to se i ne primijeti ako plesač dobro vodi. A moram priznati, dobro plešu.
Ali, mi cure ne bi bile mi da nam je bilo zanimljivo samo na jednom mjestu pa smo odlučile otići do obližnjeg puba...Jedno od tri in izlazišta u mjestu. Ja sam ga nazvala mjestom „zagorskog rocka“. Jedno od rijetkih mjesta gdje se ne čuju cajke i slični iritantni zvukovi. Čim smo ušle, ženski glas je prodorno zapjevao „Danas sam luda...“. Nije bilo puno potrebno puno da nakon već ispijene zavidne količine vina na veselici, naručimo i zavidnu količinu žestice...I postale smo „lude“. A dečki? Divna mi čuda, nisu svi niži od mene bili. Nisam stršila svima iznad glave. Koja sreća!
I s maglom u glavi, maglom oko nas, zabava je potrajala, a ja sam još jednom odlučila ne robovati stereotipima i otvoriti svoj um za neke nove poglede...da možda i nisu svi niski i bijeli!
Dakle, izreka s početka: "Pazi što želiš, moglo bi ti se ostvariti" – moja „želja“ postala je stvarnost i vrlo skoro „postajem Zagorka“...barem adresom...dok srce uvijek „vuče južnom kraju, srce vuče zavičaju“....

- 13:54 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Siječanj 2017 (1)
Listopad 2015 (1)
Lipanj 2012 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (6)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (11)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (5)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (16)
Siječanj 2009 (7)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (9)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (14)
online

Novo izdanje...

  • never let go Pictures, Images and Photos

    Možda su zvijezde osvijetljene da bi jednoga dana svatko od nas pronašao svoju. (Mali princ)


    Kaže se da je potrebna samo jedna minuta da bi se zapazila jedna posebna osoba, jedan sat da bi se je procijenilo, jedan dan da bismo shvatili da bismo je rado imali ili voljeli, ali je potreban cijeli život da bismo je zaboravili!

Najdraži stihovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se