moderato_cantabile

Jedna noć...

Cijeli dan odsutno gledam poznata lica ljudi oko sebe. Gube se kao u nekoj magli. Ili se ja gubim? Kao da nisam ovdje. Kao da nisam na zemlji. Misli mi zbrčkane. Posao me čeka. A meni se tako ne da. Meni su misli već daleko negdje s njim. Sparina me ubija, umor me stiže. Umorna i odmorna u isto vrijeme. Puna energije. Puna kontradiktornosti. Kao i uvijek.
Napokon...
Skoro da se i ne sjećam kako sam završila na njegovoj terasi. Od onog trenutka kad je skinuo kacigu s glave, nasmiješio se svojim čarobnim osmijehom koji ozari cijelo njegovo lice, vrijeme je stalo, ja sam prestala razmišljati, i zaustavila se u trenutku...i pustila ga da vodi...a ja sam plesala...bez razmišljanja do kada će muzika trenutka trajati.
Razgovor često prekidan pauzama šutnje. Nečujno sam disala kako ništa ne bi remetilo taj mir. S tišinom noći i zvucima prirode, približio se, a šuma i mrak skrivali su naš trenutak od ostatka svijeta, od pogleda. U trenu, usne su se spojile...tako lagano, a opet tako...
Moje usne našle su se na usnama muškarca za kojeg sam znala da može puno dati, a ništa ne obećaje...nisam ni tražila ništa, a htjela sam dati obilje. U trenutku sam pomislila kako je ovo samo san iz kojeg će me nešto probuditi i sve se rasplinuti poput ljetnog oblaka...Ipak, sve je bilo tako stvarno.
Tišina i mrak obavijali su nas i skrivali od tuđih pogleda i saznanja baš onako kako je to on činio mom tijelu. Provukao je prste kroz moju kosu i dodirom probudio odavno zaspale osjete...osjetila se rijeka fluida kako protiče među nama, rijeka koja spaja dva tijela u jedno...upijala sam miris njegove preplanule kože, ljubila njegove usne...njegov vrat...vrijeme kao da je opet stalo za trenutak...htjela sam upiti sav taj njegov miris...odnijeti ga sa sobom...a istovremeno htjela sam ga ljubiti...i ljubila sam ga. Moje su se usne besramno otvarale svojom glađu za poljupcima i on me doslovno hranio njima.
U trenu je ustao, privukao me uza se, jako, a opet nježno...sve je te večeri bilo nabijeno željom, a izlazila je nježnost...neopisiva nježnost. Uzeo je moje ruke, primio me za dlanove, poklopio dlanove sa svojima, čvrsto i nježno stežući moje prste među svojima, otkrivajući svoje najskrivenije namjere. Podigao ih je zajedno sa svojima iznad glave...prsti su nam se ispreplitali zajedno s poljupcima...privijao me uza se, a ja sam postajala svjesna pritiska njegova tijela na svojem i nastojala se što više priviti uz njega dok je svoju glavu naslanjao na moj vrat upijajući miris moje kože svojim dubokim uzdasima...htjela sam da ljubi svaki centimetar moje kože...htjela sam ljubiti svaki centimetar njegove kože...i ljubio je...ljubila sam...
Koža mi se ježila od njegovih dodira, od poljubaca...sa svakim sam dodirom poželjela još...sa svakim poljupcem poželjela da potraje duže od prijašnjeg...
Tišina je postajala sve glasnija, a mrak nas je i dalje skrivao dajući nam potpunu intimu...


5. srpnja 2008.