...u indigo svijetu

Pedesetičetiri sata,
Tisuće najmanjih kazaljki,
Tankih otkucaja njezinih
I dubokih tromih mojih.

Mirisne note sjećanja
Dolaze mi u prekidima
I pitam se u željama
Jesam li ista il slomljena?

Vodopadi plave kose
Niz leđa mi se lome
Pjevaju pjesmu al
Nikako da te pogode.

I unatoč svjetlu s usana,
U očima nemam Ničega.
I unatoč svjetlu,
ja sam dubina.

Ja sam dubina što
Zrakom sunca nekad
Se lomi,što rijetkim
Mornarom se promeškolji.

Ja sam tiha i vječna u svojoj
Tami, postojana i u samoobrani.

Možda sam samo obris
Snova i strahova,
Ako poželiš, možda i
Sirena ispliva.

Stoljeća me mimoilaze,
Duša stara kao amfora
Čeka ponekog zalutalog sanjara
I plave oči vjerovanja.