...u indigo svijetu

Južnjačka utjeha



Stojeći ukopan
u ovim staračkim cipelama
ugledah ženu
pokraj ceste
S licem koje
Sam poznavao poput
Onoga u odrazu

Nisam više tragač istine
I ne proganjam lasom
Rogove budućnosti.
Tek lutam niz prašine
Ovih pustinja
I zastranio sam na
Cesti za Pakao.

Prepuna iskustva
Liježe na moje uzglavlje
Misao o smrti.
Čitam joj s usana
Sva imena dnevnog reda.
Zdrav razum
Zvoni na sva zvona
I ovo nije dostignuće
Genijalca,ovo je
Cesta za Pakao.

I ti ništa ne možeš
Učiniti,
O gospode, gledaj, dobro
Gledaj,
Ovo je cesta...

Ovo je cesta za Pakao.


Dok južnjački blues
Topi led u whiskeyju
Para se glas s neba
Prodire harmonika.
I kučka Samoća
Smije mi se u facu
Okrenem li leđa
Opet ostajem sam.
Nagnula se polagano
Nudeći pladanj
Prepun straha...
Uvukla se u kosti moje sjene.

Šest mjeseci poslije

Stojim pokraj rijeke
Ali voda ne teče
Već vri svakim otrovom
Kojeg zamisliš.
I svaki pervetni izraz
Lomi stvarnost na
Fragmente nekadašnjeg
Osmijeha.

Ostao sam sasvim sam.
I ništa ne možeš
Popraviti,
Tko je dolje
I uči lekciju.
O, ne
Ovo je Cesta
Za Pakao.

I još jednom
Ovaj blues života
Cijepa me
I ponovno sastavlja
U čovjeka
U osjećaj
U tebe i njega
O Gospode
Ulij ga u mene da teče
Nek se prelije preko
Svih rubova
Da me nađu na
Pragu svih vlakova
I ne žale
Ovog,
Nek ne žale,
Ovog slugu bluesa.

Sljedeći put kad se rodim
Želim svoje dijete
Pokraj sebe
I ja neću biti sam
Neću biti sam
O Gospode
Sljedeći put kad dođem
Daj da budem
Pjevač
Daj da budem
Svirač
Daj da čujem
Opet da ljubim
Daj mi
Da i dalje dajem
Ovaj blues života.

I da, jesam,
Davno
Prije mnogo godina
Živio bludno
i znaš da si pokušao
da jesi
da si pokušao
o Gospode
izvesti me na dugu
na bijelu
i iskrenu cestu
al ja i dalje
i daj da i dalje
samo živim
da samo ljubim
ovaj mrtvi blues.

„Till the day i die...“