...u indigo svijetu

Želim kuću
Bijelu, što sjene je danju pomiću
Prevučenu tvojom noćnom toplinom.

Želim snove,
Rođene od tvoje Želje
I krevet od sireninih ruku.

Kad jednom otvorim prozore
Ovom ludilu,
Želim samo Veliko plavetnilo
I zvona što udaraju niz kamene ulice.

Dok prelivena sam na krhkim stijenama
Stogodišnjim uplakanim ženama,
Grčki zrak vrelinom svoga daha pari mi usne.

U mojim očima nepregledna mora
Ljeskaju se i traže pučinu
O koju bi slomile sve tajne brodolomaca.

Nemam jedra s kojima bih dotaknula
Vrh površine,
Već paperjasto sidro u plećima.

Letim ponad ispucanog hrpta mora
Ispod delfini me prate
Topim se u zadnjim poljupcima suncu.

Želim snove tvoje,
I kuću na bolima izgrađenu
Okrugao svijet što gleda na moje Veliko plavetnilo.