...u indigo svijetu

Njegov život preskače me
Kao prsti crno bijele tipke.
I veseli izrazi na licu popratno
Obasjavaju ovu žućnu prostoriju.

Na stalku obješene vizije
Zatrpane crnim mravima
I ponegdje crvenim
Što štipaju za debelu, svinjsku kožu.

Ne raspoznaje da u trenutku najveće
Dosade
Ja hodam po čempresima.
I ne znam kuda će se vrh odnjihati
Možda zvijezdama,
A možda kao i sad
Tebi, meni, nama.

Pobojim se da će mi
Kao kirurgu
Ponekad ruke zadrhtati
Na papiru,mjesto na koži.

Jer riječi jednom odaslane,
Poput omašćenih strijela
Nastavljaju parati težak zrak
Između nas.

Već zasićena, teško gucam
Božanske nektare
Koje mi svakodnevno nutka
Koje mi svakodnevno nutka.

Gospodo,ovo su otvoreni dani
Mojih ispovijedi.
Svaki bi od njih htio biti
Svećenik, da me čistoćom okrijepi.

Lavlja kosa! Snažna ruka!
Sa dražbe se proteže
I tristo ću puta prevrtjeti
Erika Satiea.

Mlitavo srce!
Treći put,posljedni put...
Nije prodano.