...u indigo svijetu

Munch


Već poznata kaotična stvorenja oko mene.
Smijeh se gura kroz oblake,
A oni negdje među sunčevim trepavicama.
Podsjećaju me da sam nekad tkala nevin život.

Pucaju niti Božjeg platna,
Sve nade kojima omatamo realnost.
I teško pronalazimo putove.
...jer osjetila snažno otupljuju.
Priroda odjebava svoje dijete.

Vijorit će se palme za svakog sljedećeg,Oče.
I prodavati sloboda za zemaljski kruh.
A ja, za ljubav spuštati glavu u međunožje,
Samo ne traži da gledam u oči.
Svaku moju kap majka Priroda će sakupiti. U dlanovima cjelivati.



Bol nas čini okrutnima,.....Oče....