...u indigo svijetu

ruke Ljubavi...

Kad bih imala ruke...
Držala bih vodu u dlanovima za vječnost,
Klizila prstima niz ogledala mora i jezera.
Odmotavala klupka stogodišnjih laži,
I umirila vjetrove s božanskih visina.



Da imam ruke vrijedne njega...
Pokrila bih mu oči da me raspoznaje po mirisu,
Zaustavila pstima usne kada previše priča,
Obgrlila ga kilometrima zagrljaja,
I vječno ruku u njegovoj ruci skrila.



Kad bi moje ruke svete bile...
Pomazila bih i moje najdraže prokletstvo,
Dotaknula sve oči isitine koje u mene pilje.
Zaštitila bih dijete sutrašnjice,
I zarila prste u bolne prošlosti.



Da imam ruke umjetnice...
Iz gline bih izradila nove ljude,
Šarala nove oblike i boje na platnima ratišta,
Zašila sve rupe na dušama i omotala svilom,
Nadsvirala buku usamljenosti i beznađa.



Da doista postojim...
Rukama bih prepričala svijet.