...u indigo svijetu

Ovo nisu oni dani kada izlazim ususret suncu
Kada vas fasciniram riječima.
Ne smiješim se vrckavim kretnjama
Niti polažem misli na njegova vječna ramena...

Predugo kazališne zastore navlačim
Zatvara se scena mojih laži
Palim cigarete usred neuredna kreveta
I svejedno mi je...

Ne čekam ni njega, ni sudbinske susrete
Ne biram svjetlucave odjevne predmete
Provlačim se nečujno
I imate me sasvim slučajno.

Te mudre,sveznajuće žene,
Neke bijedno lukave savjete mi dijele
Ostavite me na miru
Pa ja prepoznajem zauvijek izgubljene snove.

Tetoše me,tetoše
Kao kakvo nejako dijete.
Vješaju na mene njihove neostvarene želje
Grbavim se pod silnim isplaniranim budućnostima.

Ostali u školskim klupama hihoću se
Vrteći po usnama roza lizalize
Dok se ja pitam
Kraj koga osmog svitanja budit ću se?

Umorna sam od ljudskih stvorenja
Želim biti sama
Ne neograničeno vrijeme.....