...u indigo svijetu

Želim vječno ležati.
Ni jednom više glavu ne dići,
Pogled s neba spuštati.
Još jednom sama ću opstati.

Ma ne trebaju meni prijatelji s licima moralnih pravednika
Ni alkoholni zagrljaji.... „ma ti si meni najbolji!“
Ne treba mi ni jedan gospodin što učit će me o seksu
Ni sva krema i šlag i tučeno vrhnje i prokleti sladoledi društva.

I misliš da sam rastrojena zbog nedovršenih poruka,
Ili možda još raspadnutih verzija o Nama?!
Ja ću vječno ostati ilegalni useljenik u Tebi.
Dopustit neću da me sruše postrojbe Tvoje monarhije.

Baš me briga što sutra neću imati isto ime
Što neko novo društvo prekrstit će me.
Ja ne volim idole i ideale
Ne volim tkz. Ljubavne okove

Gledaš me postrance sa strahom.
Ne usudiš riječ prozboriti.
Nisam ja, dušo, tvoj kroj
Da me po ulicama Finih veza nosiš.

Svi oni ljube trofeje moje
A nijedan izgubljene bitke.
Ma to su majstori na riječima,
Al ne posluju baš dobro s djelima.

I tko si ti da moje svjetove sudiš
A sam u tuđim živiš i ljubiš?
I kažeš da se Tvoja duša s moga izvora napila...
Lijepo je u mirnom žuborenju mene

I zato...
Ne dam Ti da mi skineš ljubičaste naočale.
Ostajem ležati na cvijeću sanjarija
U mojim nerealnim svjetovima.

A znam kad popodnevno sunce utone,
Da leći ćeš opet kraj mene.
I obgrlit ljubavlju ću te,
Jer moji snovi već odavno Tebe ljube.
I tko mene pita želim li Te?