dođite,priđite bliže
zvijeri ponoćne
slijedite moj vonj
dajem se
na mom izvoru se napojite...
moje tijelo je pohabano,izlizano
i duši više u njem ugodno nije
pod staklenim zvonom
izlaže se Starom Gradu
na pozornici života ja sam glumac
kao suncokret crvenom svjetlu
ja se okrećem
moje kretnje su obasjane
kroz zastore dima nešto se giba
grubo,tromo u svoj prljavštini
a opet tako privlačno
svim žalcima pogleda
smješe se brkovi
močnih vladara žena
moju bedru razrezali
svojim dugim,debelim prstima
u posteljama materijalizma
ja se dajem
širim se na tračnicama
tuđe seksualnosti
grcajući sa zahvalnošću
gutam spremu Tvoje mašte
usnama prelazim sve ličnosti
u vlažnim pečinama bludnoga uma
u blatu i kaljuži ja se valjam
sakrivam bjelinu čistoće
Tebi što sličnija da budem
i odbacim ruho samoće
ja sam guja u njedrima Tvojim
nemoj me izbaciti
pokloni mi svoju bol
ona je moj mir
diraj,udaraj,bodi i krv otvori
zajedno u klinču da padamo
niz stepenice očaja
ravno pred vrata pakla
oh,da barem prokleta poput Tebe budem
sunce da mi zauvijek s vidika nestane
i da se veselim žrtvama moga tijela
da od Ljubavi konačno odustanem
molim Te,povuci me sa sobom....
|